Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7528/18 (EKVA d.o.o. iz Vareša)
Odluka donesena 13. 02. 2019.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 106, 237
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-7528/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 02. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. februara 2019. godine, u predmetu broj AP-7528/18, rješavajući apelaciju EKVA d.o.o. Vareš., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija EKVA d.o.o. Vareš podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 41 0 P 009625 18 Rev od 9. oktobra 2018. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 009625 12 Gž od 26. aprila 2013. godine i presude Općinskog suda u Visokom broj 41 0 P 009625 09 P od 29.
maja 2012. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. EKVA d.o.o. iz Vareša (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Alen Nakić advokat iz Sarajeva, podnio je 20. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 41 0 P 009625 18 Rev od 9. oktobra 2018. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 009625 12 Gž od 26. aprila 2013. godine i presude Općinskog suda u Visokom broj 41 0 P 009625 09 P od 29. maja 2012. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Visokom broj 41 0 P 009625 09 P od 29. maja 2012. godine, obavezan je tuženi apelant čiji je pravni prednik bio „Elektrokontakt“ d.o.o. Vareš da tužiteljima na ime potraživanja iz radnog odnosa isplati ukupan iznos od 14.790,95 KM, uz nadoknadu troškova postupka u iznosu od 2.799,06 KM. Presudom Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 009625 12 Gž od 26. aprila 2013. godine, žalbe tužitelja i tuženog apelanta su odbijene i prvostepena presuda potvrđena.
3. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedopuštena, jer nije ispunjen imovinski cenzus koji se odnosi na novčanu vrijednost spora koja po zakonu mora biti ispunjena da bi revizija bila dopuštena. Prema odredbi člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06- u daljnjem tekstu: ZPP) koji se primjenjuje na osnovu člana 106. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH broj 98/15- stupio na snagu 31.12.2015. godine, a prvostepena presuda donesena 29.05.2012. godine), propisano je da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog idjela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Kako se u konkretnom slučaju radi o novčanom potraživanju, a pobijani dio pravomoćne presude (dosuđujući dio za svakog tužitelja koji su obični suparničari tako da se ne vrši zbrajanje) ne prelazi vrijednosni kriterij iz člana 237. st. 2. ZPP-a za dopustivost revizije, to revizija kao vanredan pravni lijek nije dopuštena.
4. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 009625 12 Gž od 26. aprila 2013. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 41 0 P 009625 18 Rev od 9. oktobra 2018. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 009625 12 Gž od 26. aprila 2013. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.
7. S obzirom na to da je o zahtjevu apelanta za reviziju rješavano rješenjem Vrhovnog suda broj 41 0 P 009625 18 Rev od 9. oktobra 2018. godine, kojim je odbačen kao nedozvoljen zahtjev za reviziju protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 009625 12 Gž od 26. aprila 2013. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, jer se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije datuma kad je donesena odluka o zahtjevu za reviziju. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 20. decembra 2018. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 009625 12 Gž od 26. aprila 2013. godine.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c). Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević