Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7712/18 (Mandić Petrol d.o.o. Istočno Novo Sarajevo)

Odluka donesena 13. 02. 2019.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-7712/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 02. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. februara 2019. godine, u predmetu broj AP-7712/18, rješavajući apelaciju Mandić Petrol d.o.o. Istočno Novo Sarajevo., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. h) i l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mandić Petrol d.o.o.

Istočno Novo Sarajevo podnesena protiv Rješenja Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine broj 01/4-2-UP/II- 166/18 od 31. maja 2018. godine u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava iz člana 14. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mandić Petrol d.o.o.

Istočno Novo Sarajevo podnesena protiv Rješenja Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine broj 01/4-2-UP/II- 166/18 od 31. maja 2018. godine u odnosu na navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1.

Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te kršenju zabrane diskriminacije iz člana 14.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Mandić Petrol d.o.o. Istočno Novo Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Nedžad Beća advokat iz Sarajeva, podnio je 28. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine Banja Luka (u daljnjem tekstu: UIO BiH) broj 01/4-2-UP/II- 166/18 od 31. maja 2018. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud "zabranio UIO BiH daljnje provođenje postupka izvršenja po osnovu Naloga za prinudnu naplatu br. 02/6-2/II-16-16-30-288/18 i 02/6-2/II-16-16-30-289/18 od 6. juna 2018. godine, te naložio UIO da ukine sve provedene radnje u postupku izvršenja rješenja koja su poništena i da vrati apelantu iznos od 491.715,84 KM".

2. Apelant je 9. januara 2019. godine dopunio apelaciju tako što je dostavio rješenja UIO BiH, Regionalni centar Sarajevo br. 02/6-2/II-16-16-30-288-3-3/18, 02/6-2/II-16-16-30-288-3-4/18 i 02/6-2/II-16-16-30-289-3-3/18 od 28. decembra 2018. godine (kojim su obustavljeni postupci pokrenuti po nalozima za prinudnu naplatu od 6. juna 2018. godine, a na osnovu rješenja od 31. januara 2018. godine, te je brisana zabrana otuđenja i opterećenja na određenim vozilima), te precizirao zahtjev za donošenje privremene mjere tako što je zatražio da Ustavni sud "naloži UIO BiH da vrati apelantu iznos od 491.715,84 KM".

3. UIO BiH, Sektor za poreze, Odsjek za kontrolu velikih poreskih obaveznika Grupe za kontrolu velikih poreskih obaveznika Sarajevo (u daljnjem tekstu: Odsjek) je donio Rješenje broj 04/4-1/II-17-1-UP-526-2/17 od 31. januara 2018. godine (kojim je naloženo apelantu da izvrši uplatu poreskih obaveza u iznosu od 1.061.275,25 KM sa pripadajućim kamatama na način kako je to bliže opisano u izreci rješenja) i Rješenje broj 04/4-1/II-17-1-UP-525-2/17 od 31. januara 2018. godine (kojim je utvrđen razrez obaveze indirektnih poreza u iznosu od 353.742,00 KM sa pripadajućim kamatama kako je to bliže opisano u izreci rješenja). Odlučujući o apelantovim žalbama protiv navedenih rješenja, UIO BiH je donio rješenja br. 01/4-2-UP/II-147/18 i 01/4-2- UP/II-146/18 od 27. novembra 2018. godine kojima su poništena navedena rješenja i predmeti vraćeni na ponovni postupak. Prema stanju u spisu postupak je u toku pred upravnim organima.

4. Apelant je, u međuvremenu, 13. februara 2018. godine podnio zahtjev za odlaganje izvršenja navedenih rješenja od 31. januara 2018. godine.

5. Rješenjem UIO BiH broj 04/4-1/II-17-1-43-1510-1/18 od 19. februara 2018. godine odbijen je apelantov zahtjev za odlaganje izvršenja navedenih rješenja UIO BiH.

6. Rješenjem UIO BiH broj 04/4-1/II-17-1-43-150-3/18 od 6. aprila 2018. godine odbijena je apelantova žalba protiv rješenja od 19. februara 2018. godine.

7. Rješenjem UIO BiH broj 01/4-2-UP/II-166/18 od 31. maja 2018. godine odbijena je neosnovana apelantova žalba protiv rješenja od 6. aprila 2018. godine.

8. Apelant je 24. jula 2018. godine podnio tužbu Sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) protiv tužene UIO BiH radi poništenja Rješenja tužene broj 01/4-2-UP/II-166/18 od od 31. maja 2018. godine, te je prema stanju u spisu, postupak u toku.

9. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije i prava iz člana 14. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (u daljnjem tekstu: Međunarodni pakt).

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h). apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

l) apelacija je preuranjena;

a) U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje i prava iz člana 14. Međunarodnog pakta

11. Prilikom ispitivanja dopustivosti dijela apelacije koji se odnosi na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine dostupna na www.ustavnisud.ba, Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud ukazuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizlaze iz poreskog odnosno javnog zakonodavstva. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, slijedi da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. S obzirom da je Ustavni sud zaključio da predmetni postupak spadaju isključivo u oblast javnog prava i pravnih ovlašćenja države i da stoga ne potpadaju pod pojam «građanskih prava i obaveze», slijedi da su apelantovi navodi o kršenju njegovih prava iz člana 14. Međunarodnog pakta moraju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

b) U odnosu na navode o povredi prava na imovinu i kršenje zabrane diskriminacije

13. Prema odredbama člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

14. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant protiv osporenog rješenja UIO BIH od 31. maja 2018. godine (koje je doneseno povodom apelantovog zahtjeva za odlaganje rješenja od 31. januara 2018. godine) podnio tužbu Sudu BiH, te da je predmetni postupak u toku. Osim toga, Ustavni sud zapaža da su rješenjem UIO BiH poništena rješenja od 31. januara 2018. godine (u pogledu kojih je apelant podnio zahtjev za odlaganje), te da je i taj postupak u toku. Iz navedenog slijedi da je predmetna apelacija preuranjena.

15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7712/18 (Mandić Petrol d.o.o. Istočno Novo… | Sudska praksa | Aktio