Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2104/17 (Burgić Prom d.o.o. Lukavac)

Odluka donesena 13. 02. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Protek roka
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršenje
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2104/17

Apelacija

Odluka o meritumu

13. 02. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. februara 2019. godine, u predmetu broj AP 2104/17, rješavajući apelaciju Burgić Prom d.o.o. Lukavac na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Burgić Prom d.o.o.

Lukavac podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji je okončan Rješenjem Općinskog suda u Lukavcu broj 126 0 I 033691 12 I od 10. oktobra 2017. godine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Burgić Prom d.o.o.

Lukavac podnesena zbog dužine trajanja izvršnog postupka okončanog Rješenjem Općinskog suda u Lukavcu broj 126 0 I 060912 12 I od 9. septembra 2015. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Burgić Prom d.o.o. Lukavac (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Nisad Omerović, advokat iz Lukavca, podnio je 25. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnih postupaka koji su se vodili pred Općinskim sudom u Tuzli, odnosno pred Općinskim sudom u Lukavcu broj 126 0 I 033691 12 I i 126 0 I 060912 12 I.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda od Općinskog suda u Lukavcu i Općinskog suda u Tuzli zatraženo je 20. juna 2017. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud u Lukavcu je odgovor na apelaciju dostavio 3 i 7. jula 2017. godine, te obavijest 14. januara 2019. godine, a Općinski sud u Tuzli je obavijest dostavio 23. juna 2017. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Činjenice u predmetu broj 126 0 I 033691 12 I

5. Apelant je 17. januara 2008. godine Općinskom sudu u Tuzli podnio prijedlog za izvršenje na osnovu Presude zbog propuštanja Općinskog suda u Tuzli broj 032-0-P-000701 od 31. oktobra 2007. godine protiv izvršenika Z. Dž. Općinski sud u Tuzli je predloženo izvršenje dozvolio rješenjem o izvršenju od 24. januara 2008. godine. Protiv navedenog rješenja o izvršenju izvršenik je izjavio prigovor u kojem je naveo da navedena presuda Općinskog suda u Tuzli, na osnovu koje je pokrenut predmetni izvršni postupak, nije pravomoćna i izvršna i da je protiv nje podnio prijedlog za povrat u pređašnje stanje, te da je u parničnom postupku zakazano ročište zbog podnesenog pravnog lijeka. Iz stanja spisa proizlazi da je apelantov predmet nakon osnivanja Općinskog suda u Lukavcu (2012. godine) dostavljen tom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom na daljnje postupanje. Općinski sud u Lukavcu je rješenjem od 10. oktobra 2017. godine usvojio izvršenikov prigovor, stavio van snage rješenje o izvršenju Općinskog suda u Tuzli od 24. januara 2008. godine i izvršni postupak obustavio. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelant pokrenuo predmetni izvršni postupak na osnovu presude zbog propuštanja, bez potvrde izvršnosti, a koja je stavljena van snage jer je tuženi uspio s prijedlogom za povrat u pređašnje stanje i navedena presuda je ukinuta u parničnom postupku, a u ponovnom postupku između istih stranaka je 13. maja 2009. godine donesena nova presuda pod istim brojem. Općinski sud u Lukavcu je naveo da je na osnovu člana 47. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) izvršenikov prigovor usvojen kao osnovan jer presuda zbog propuštanja na osnovu koje je doneseno rješenje o izvršenju nije stekla svojstvo izvršnosti, te je i ukinuta, zbog čega je rješenje o izvršenju stavljeno van snage i izvršni postupak obustavljen.

6. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni postupak okončan.

Činjenice u predmetu broj 126 0 I 060912 12 I

7. Apelant je 28. februara 2011. godine Općinskom sudu u Tuzli podnio prijedlog za izvršenje na osnovu Presude Općinskog suda u Tuzli broj 032-0-P-07-000-701 od 13. maja 2009. godine (koja je donesena u ponovljenom parničnom postupku nakon ukidanja Presude zbog propuštanja Općinskog suda u Tuzli broj 032-0-P-000701 od 31. oktobra 2007. godine, a na osnovu koje je apelant pokrenuo izvršni postupak u predmetu broj 126 0 I 033691 12 I) protiv izvršenika Z. Dž. Kao sredstvo izvršenja apelant je predložio zapljenu izvršenikovih novčanih sredstava. Predloženo izvršenje Općinski sud u Tuzli je dozvolio Rješenjem o izvršenju broj 32 0 I 060912 11 I od 11. maja 2011. godine. Iz stanja spisa proizlazi da je nakon osnivanja Općinskog suda u Lukavcu predmet 28. decembra 2012. godine dostavljen tom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom na daljnje postupanje. Općinski sud u Lukavcu je u predmetnom postupku donio rješenje 9. septembra 2015. godine kojim se stavlja van snage navedeno rješenje o izvršenju Općinskog suda u Tuzli i ukidaju sve provedene izvršne radnje, te se prijedlog za izvršenje podnesen 28. februara 2011. godine odbacuje kao nedopušten. U obrazloženju navedenog rješenja Općinski sud u Lukavcu je naveo da je uvidom u spis predmeta broj 126 0 I 033691 12 I utvrdio da je apelant 17. januara 2008. godine Općinskom sudu u Tuzli podnio prijedlog za izvršenje na osnovu navedene izvršne isprave Općinskog suda u Tuzli, a kao sredstvo izvršenja apelant je predložio popis, procjenu i prodaju izvršenikovih nekretnina, te da je Općinski sud u Tuzli predloženo izvršenje dozvolio Rješenjem o izvršenju broj 032-0-I-08-000515 od 24. januara 2008. godine. Općinski sud u Lukavcu je nadalje naveo da je uvidom u spis predmeta broj 126 0 I 033691 12 I utvrdio da između istih stranaka i o istom zahtjevu teče postupak koji je pokrenut ranije (po prijedlogu za izvršenje od 17. januara 2008. godine), u kome je doneseno rješenje o izvršenju 24. januara 2008. godine, te s obzirom na to da je sud dužan da tokom cijelog postupka pazi po službenoj dužnosti da li već teče druga parnica, tj. izvršni postupak, odlučio je kao u izreci rješenja u skladu sa članom 60. Zakona o parničnom postupku, a u vezi sa članom 21. stav (1) i članom 39. stav (6) ZIP-a. Navedeno rješenje Općinskog suda u Lukavcu apelant je posredstvom punomoćnika primio 11. septembra 2015. godine, ono je postalo pravomoćno 21. septembra 2015. godine i predmetni spis je 2. oktobra 2015. godine arhiviran.

8. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni postupak okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelant je u apelaciji naveo da se izvršni postupak vodi pred Općinskim sudom u Lukavcu pod brojem 126 0 I 033691 12 I, a u činjenicama je naveo tok postupka koji se pred tim sudom vodio pod brojem 126 0 I 060912 12 I. Apelant je naveo da postupak traje nerazumno dugo, zbog čega je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Nadalje navodi da je za dužinu trajanja predmetnog postupka odgovoran Općinski sud u Lukavcu koji procesne radnje nije preduzimao blagovremeno, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.200,00 KM za svaku godinu trajanja postupka.

b) Odgovori na apelaciju

10. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da su se pred tim sudom vodila dva izvršna postupka po apelantovom prijedlogu za izvršenje protiv istog izvršenika (predmeti broj 126 0 I 033691 12 I i 126 0 I 060912 12 I), te je naveo tok predmetnih postupaka navedenih u činjeničnom dijelu odluke. Nadalje je naveo da sud nije povrijedio apelantova prava na koja se poziva u apelaciji.

11. Općinski sud u Tuzli je u obavijesti naveo da je predmet broj 32 0 I 060912 11 I dostavio Općinskom sudu u Lukavcu 28. decembra 2012. godine.

V.Relevantni propisi

12. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 35/12 i 46/16) relevantne odredbe glase:

Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Dopustivost apelacije u odnosu na predmet broj 126 0 I 060912 12 I

14. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelacione navode o dužini trajanja izvršnog postupka okončanog Rješenjem Općinskog suda u Lukavcu broj 126 0 I 060912 12 I od 9. septembra 2015. godine, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda.

16. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

18. Ustavni sud zapaža da je apelantov punomoćnik navedeno rješenje Općinskog suda primio 11. septembra 2015. godine, a da je apelacija Ustavnom sudu podnijeta 25. maja 2017. godine, odnosno godinu i osam mjeseci nakon prijema konačne odluke suda, kojom je okončan predmetni izvršni postupak. Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant posredstvom punomoćnika primio navedeno rješenje Općinskog suda.

19. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Dopustivost apelacije u odnosu na predmet broj 126 0 I 033691 12 I

20. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi i na dužinu trajanja izvršnog postupka u predmetu broj 126 0 I 033691 12 I, koji je nakon podnošenja apelacije okončan Rješenjem Općinskog suda od 10. oktobra 2017. godine. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi u kontinuitetu ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Također, Ustavni sud je u kontinuitetu ukazivao i da u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.

21. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija u odnosu na predmetni izvršni postupak ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. VII.Meritum

23. Nakon što je utvrđeno da je jedan dio navoda iz apelacije nedopušten zbog proteka roka, Ustavni sud će ispitati samo dio navoda kojim apelant ističe da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu broj 126 0 I 033691 12 I došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

26. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude izrečene od strane bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od strane bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

27. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). Period koji treba uzeti u obzir

28. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka u predmetu broj 126 0 I 033691 12 I razmatrati period od 27. marta 2008. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje pa do 10. oktobra 2017. godine kada je Općinski sud u Lukavcu donio rješenje kojim je predmetni postupak okončan. Dakle, period duži od devet i po godina.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

29. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom postupku.

30. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant Općinskom sudu u Tuzli podnio prijedlog za izvršenje na osnovu presude zbog propuštanja koja u vrijeme pokretanja predmetnog izvršnog postupka nije bila pravomoćna i izvršna, odnosno na osnovu nje se nije mogao efikasno voditi predmetni izvršni postupak niti očekivati njeno izvršenje, što je u konačnici rezultiralo da se predmetni postupak obustavi i da se ukinu sve provedene izvršne radnje. Ustavni sud, također, zapaža da apelant ni naknadno nije uređivao svoj prijedlog za izvršenje, niti je izvršnom sudu dostavio novi izvršni naslov, koji bi bio podoban za izvršenje, odnosno presudu donesenu u ponovljenom postupku, nakon što je ona na osnovu koje je pokrenuo izvršni postupak ukinuta. Ustavni sud zapaža da je apelant imao advokata, kao profesionalnog punomoćnika da ga zastupa i savjetuje, ali je uprkos tome u predmetnom postupku preduzimao neadekvatne procesne radnje koje nisu mogle rezultirati efikasnim provođenjem izvršnog postupka. Takvo njegovo ponašanje značajno je utjecalo na efikasnost i sam ishod predmetnog postupka tako da periodi pasivnosti redovnih sudova, koji su evidentni, nisu odlučujuće doveli do povrede njegovog prava na koje se u apelaciji poziva jer u datim okolnostima nije se moglo ni očekivati efikasno izvršenje sudske presude koja je ukinuta nakon pokretanja izvršnog postupka.

31. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u Tuzli bez odlaganja donio rješenje o izvršenju, ali da daljnje procesne radnje nije preduzimao u razumnim rokovima, kao što nije ni Općinski sud u Lukavcu kojem je bio potreban vremenski period duži od dvije i po godine nakon dostavljanja predmeta na postupanje da donese odluku o izvršenikovom prigovoru izjavljenom protiv rješenja o izvršenju Općinskog suda u Tuzli od 24. januara 2008. godine.

32. Uzimajući u obzir dužinu trajanja predmetnog postupka, kao i apelantovo ponašanje i ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zaključuje da za dužinu trajanja predmetnog postupka ima odgovornosti i redovnih sudova, ali da je u većoj mjeri odgovoran i sam apelant koji je predmetni postupak pokrenuo na osnovu nepodobne isprave koja u vrijeme podnošenja nije bila pravomoćna, odnosno koja je nakon pokretanja izvršnog postupka ukinuta, zbog čega se u okolnostima konkretnog slučaja nije ni moglo očekivati njeno efikasno izvršenje.

33. Na osnovu navedenog i uzevši u obzir sve faktore, Ustavni sud zaključuje da u ovom slučaju ipak nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.

Pitanje naknade nematerijalne štete

34. Ustavni sud ukazuje da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može u izuzetnim slučajevima kršenja ustavnih prava odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja prava na suđenje u razumnom roku apelantu ne pripada pravo na isplatu naknade nematerijalne štete. VIII.Zaključak

35. Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku nema kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je u okolnostima konkretnog slučaja i sam apelant, propustom da izvršnom sudu dostavi podobnu izvršnu ispravu, u odlučujućoj mjeri odgovoran za nemogućnost vođenja efikasnog izvršnog postupka u razumnom roku.

36. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-2104/17 (Burgić Prom d.o.o. Lukavac) | Sudska praksa | Aktio