Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7587/18 (Z. T.)
Odluka donesena 13. 02. 2019.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-7587/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 02. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. februara 2019. godine, u predmetu broj AP-7587/18, rješavajući apelaciju Z. T., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Z. T. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 80 0 P 054462 17 Rev od 9. novembra 2018. godine, presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 054462 15 Gž od 3. novembra 2015. godine i presude Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 054462 13 P od 25. maja 2015.
godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Z. T. iz Bijeljina (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Gordana Bibić advokatica iz Bijeljine, podnio je 21. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 80 0 P 054462 17 Rev od 9. novembra 2017. godine, presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 054462 15 Gž od 3. novembra 2015. godine i presude Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 054462 13 P od 25. maja 2015. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 054462 13 P od 25. maja 2015. godine, odbijen je primarni tužbeni zahtjev tužitelja MH ERS ZEDP „Elektro Bijeljina „a.d. Bijeljina: da se utvrdi da je apsolutno ništav Ugovor o kuporpodaji stana, zaključen između apelanta kao kupca i „Perić“ d.o.o. Bijeljina, kao prodavca te da isti ugovor ne proizvodi pravna dejstva. Odbijen je i prvi eventualni tužbeni zahtjev tužitelja da se obavežu tuženi da mu na ime ulaganja u izgradnju stana, solidarno isplate iznos od 20.000,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, te da mu solidarno naknade troškove parničnog postupka. Presudom Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 054462 15 Gž od 3. novembra 2015. godine, žalba tužitelja je djelimično usvojena i prvostepena presuda preinačena u dijelu odluke o prvom eventualnom tužbenom zahtjevu i u dijelu kojim je obavezan tužitelj da tuženome naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.914,40 KM, tako što je tuženi obavezan da tužitelju, na ime ulaganja u izgradnji stana isplati iznos od 20.000,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom. U ostalom dijelu žalba tužitelja je odbijena i prvostepena presuda u preostalom dijelu potvrđena.
3. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedozvoljena, jer nije ispunjen imovinski cenzus koji se odnosi na novčanu vrijednost spora koja po zakonu mora biti ispunjena da bi revizija bila dozvoljena. Odredbom člana 237. Zakona o aprničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09, 61/13-dalje :ZPP), propisano je da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM. U konkretnom slučaju, vrijednost pobijanog dosuđujućeg dijela pravosnažne presude iznosi 20.000,00 KM, odnosno ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, pa proizlazi da sagalasno odredbi člana 237. stav
2. ZPP-a revizija nije dozvoljena.
4. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 054462 15 Gž od 3. novembra 2015. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 80 0 P 054462 17 Rev od 9. novembra 2017. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 054462 15 Gž od 3. novembra 2015. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.
7. S obzirom na to da je apelantu 9. novembra 2015. godine uručena presuda Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 054462 15 Gž od 3. novembra 2015. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 21. decembra 2018. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 054462 15 Gž od 3. novembra 2015. godine.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević