Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3467/18 (P. J.)
Odluka donesena 13. 02. 2019.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Vanparnični postupak
- Naknada
- Eksproprijacija
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3467/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 02. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. februara 2019. godine, u predmetu broj AP-3467/18, rješavajući apelaciju Pere Jurića, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Pero Jurić protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 68 0 V 006231 18 Rev 2 od 5. aprila 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Pero Jurić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tomislavgrada, kojeg zastupa Mile Ivančić advokat iz Livna, podnio je 23. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 68 0 V 006231 18 Rev 2 od 5. aprila 2018. godine.
2. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova revizija izjavljena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 V 006231 17 Gž 4 od 20. novembra 2017. godine kojim je uvažena žalba protivnika predlagača („Elektroprenos BiH“ AD Banja Luka) i prvostepeno rješenje preinačeno tako da je obavezan protivnik predlagača da apelantu kao predlagaču isplati naknadu za eksproprisane nekretnine u iznosu od 686,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom (umjesto u iznosu od 1.030,00 KM koji je dosuđen prvostepenim rješenjem).
3. Vrhovni sud je u obrazloženju osporene odluke naveo da iz činjeničnih utvrđenja nižestepenih sudova proizilazi da je Općina Tomislavgrad, Služba za geodetske i imovinsko-pravne poslove, svojim rješenjem od 2. jula 2007. godine usvojila prijedlog „Elektroprenosa BiH“ AD Banja Luka, Operativno područje Mostar, za nepotpunu eksproprijaciju-utvrđivanja trajnog prava služnosti za potrebe „Elektroprenosa BiH“, Operativno područje Mostar, radi izgradnje dalekovoda Tomislavgrad-Rama na dijelu zemljišta koje je posjed i vlasništvo apelanta. Vrhovni sud je, također, naveo da proizilazi da stranke nisu postigle sporazum o naknadi pred nadležnim organima uprave, te je predmet proslijeđen Općinskom sudu u Livnu na dalji postupak. Osim toga, Vrhovni sud je ukazao da je vještak poljoprivredne struke izvršio procjenu predmetne apelantove nekretnine koja je u naravi oranica, VI klase, po cijeni od 4,00 KM po kvadratu, što iznosi 1.372,00 KM, a zbog umanjenja tržišne vrijednosti zemljišta od 50% ukupna cijena za nepotpunu eksproprijaciju iznosi 686,00 KM, pri čemu je vještak procjenu izvršio na licu mjesta, na osnovu istraživanja na tržištu, sa cijenama priloženim i navedenim za poljoprivredno zemljište u Općini Tomislavgrad, a prema odluci Općinskog vijeća iz 2004. godine o utvrđivanju iznosa naknade za dodijeljeno gradsko i ostalo građevinsko zemljište. Vrhovni sud je istakao da je na tako utvrđeno činjenično stanje prvostepeni sud, primjenom odredaba čl. 56. i 64. stav 2. Zakona o eksproprijaciji (“Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 70/07 i 36/10), dosudio naknadu za eksproprisane nekretninu u iznosu od 1.030,00 KM, ali je drugostepeni sud odlučujući o žalbi protivnika predlagača, prvostepeno rješenje preinačio tako da je apelantu dosudio na ime naknade iznos od 686,00 KM.
4. U vezi sa navedenim, Vrhovni sud je ukazao da je drugostepeni sud imao u vidu nalaz i mišljenje vještaka poljoprivredne struke koji je utvrdio da umanjenje tržišne vrijednosti zemljišta (usljed ustanovljene služnosti) iznosi 50% od vrijednosti površine zemljišta od 343 m2, VI klase označene kao oranica u iznosu od 1.372,00 KM, pa bi naknada dakle s obzirom na 50% umanjenje tržište vrijednosti zemljišta iznosila 686,00 KM, te da ovakav pravni zaključak drugostepenog suda prihvata i ovaj sud. Vrhovni sud je istakao da, suprotno apelantovim revizijskim prigovorima, prvostepeni sud je ocjenu izvedenih dokaza izvršio u skladu sa odredbom člana 8. Zakona o parničnom postupku, cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, pa tako i nalaz i mišljenje vještaka poljoprivredne struke, kako je to pravilno zaključio i drugostepeni sud, pri čemu ta ocjena dokaza nije bila arbitrarna, a slobodnoj ocjeni dokaza od strane suda apelant ne može osnovano suprostaviti svoju ocjenu dokaza, pogotovo kada ona uključuje u sebi i prigovore činjenične prirode, koji se u revizijskom postupku ne mogu isticati (član 240. stav 2. ZPP). Nadalje, Vrhovni sud je istakao da, suprotno apelantovom prigovoru, drugostepeni sud je pravilnom primjenom materijalnog pravo utvrdio da apelantu pripada pravo na naknadu eksproprisanih nekretnina u smislu odredaba člana 56. Zakona o eksproprijaciji (kojim je propisano je da se naknada određuje u iznosu za koji je uslijed ustanovljene služnosti umanjena tržišna vrijednost nekretnina kao i za nastalu štetu). U vezi sa navedenim, Vrhovni sud je zaključio da je, na temelju provedenog vještačenja po vještaku poljoprivredne struke, drugostepeni sud pravilno utvrdio da je tržišna vrijednost predmetne nekretnine obračunata uzimanjem u obzir svih odlučnih okolnosti, a posebno stanja nekretnina u vrijeme eksproprijacije, odnos ponude i potražnje na tržištu zemljišta iste ili slične kvalitete, kao i stanje zemljišta u vrijeme utvrđivanja njegove tržišne vrijednosti, pa se pri obračunu vrijednosti apelantovih nekretnina sudski vještak koristio svim relevantnim parametrima za obračun naknade i utvrdio da ukupna cijena za nepotpunu eksproprijaciju iznosi 686,00 KM. Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da je u konkretnom slučaju vještak poljoprivredne struke, čiji nalaz osporava kao nejasan i nepotpun, utvrdio umanjenu tržišnu vrijednost nekretnina suprotno odredbi člana 56. Zakona o eksproprijaciji.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na imovinu u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženjima osporenih odluka dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud naglašava da je izvan njegove nadležnosti da procjenjuje kvalitet zaključaka redovnih sudova u pogledu ocjene dokaza, ukoliko ova ocjena ne ostavlja utisak očigledne proizvoljnosti (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP-661/04 od 22. aprila 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 44/05). Imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje drugostepenog suda u pogledu ocjene nalaza i mišljenja vještaka poljoprivredne struke, koje je prihvatio i Vrhovni sud, Ustavni sud, suprotno apelantovim navodima, ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u postupanju redovnih sudova u tom pogledu. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević