Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4002/17 (J. H.)
Odluka donesena 13. 02. 2019.
- Protek roka
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4002/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 02. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. februara 2019. godine, u predmetu broj AP-4002/17, rješavajući apelaciju Jasminke Halilović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) i tačka e), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jasminke Halilović podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 32 0 P 004646 15 Rev 2 od 21. januara 2016.
godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jasminke Halilović podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na suđenje u razumnom roku u ostavinskom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Tuzli u predmetu broj 32 0 O 049535 15 O 2, te u odnosu na nedostavljanje Rješenja o nasljeđivanju broj 32 0 O 049535 09 O, zbog toga što se radi o istom pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Jasminka Halilović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, podnijela je 22. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 32 0 P 004646 15 Rev 2 od 21. januara 2016. godine. Apelantica je 16. februara 2018. godine dopunila apelaciju u kojoj je navela da joj je u ostavinskom postupku broj 32 0 O 049535 09 O povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, te da joj nikad nije dostavljeno rješenje o nasljeđivanja broj 32 0 O 049535 09 O.
2. Osporenom presudom Vrhovnog suda broj 32 0 P 004646 15 Rev 2 od 21. januara 2016. godine odbijena je apelantičina revizija izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 004646 14 Gž 2 od 24. marta 2015. godine, a kojom je odbijena apelantičina žalba podnesena protiv Presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 004646 12 P 2 od 28. januara 2014. godine. Navedenom prvostepenom presudom, između ostalog, usvojen je tužbeni zahtjev tužiteljice L. Dž. pa je apelantica obavezana da tužiteljici preda u posjed i slobodno raspolaganje stan u Tuzli i nadoknadi joj troškove postupka (stav I izreke). Pored toga, stavom II izreke odbijen je kao neosnovan protivtužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se utvrdi da je ništav Ugovor o doživotnom izdržavanju zaključen 2005. godine između L.Dž. kao davaoca izdržavanja i D.H. kao primaoca izdržavanja, te da se brišu sve pravne posljedice upisa. Također, stavom III izreke primljeno je na znanje povlačenje apelantičinog protivtužbenog zahtjeva kojim je tražila da se obaveže tužiteljica da joj vrati određena novčana sredstava koja je nakon smrti majke podigla sa računa D.H. s obzirom da ova sredstava ulaze u ostavinsku masu.
3. Apelantica je 16. marta i 19. jula 2018. godine, podnijela apelacije Ustavnom sudu (AP- 1689/18 i AP-3986/18) koje su se odnosile na dužinu trajanja ostavinskog postupka i nedostavljanja Rješenje o nasljeđivanju broj 32 0 O 049535 09 O. Ustavni sud je na sjednici od 11. septembra 2018. godine, odlučujući o tim apelacijama, donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP- 1689/18 kojom je odbio kao neosnovane apelacije podnesene zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Tuzli, koji je okončan Rješenjem o nasljeđivanju broj 32 0 O 049535 15 O 2 od 26. juna 2018. godine. U navedenoj odluci, u tački 54. Ustavni sud je naveo da je Općinski sud [..]donio rješenje o nasljeđivanju kojim je okončao predmetni postupak. Ustavni sud zapaža da predmetno rješenje apelantici nije dostavljeno iako je Općinski sud nekoliko puta pokušao isto dostaviti putem pošte odnosno kurira. Ustavni sud dalje zapaža da se na pošiljci kojom je pokušana dostava predmetnog rješenja nalazi naznaka dostavljača da je apelantica obaviještena o pismenu, ali ga nije podigla, što se svakako ne može staviti na teret Općinskom sudu, koji je nakon toga više puta putem kurira ponovio pokušaj dostave rješenja. Pored navedenog, Ustavni sud je u tački 55. odluke zaključio da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelantičino pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelantica smatra da joj je osporenom odlukom Vrhovnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, apelantica se pozvala i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr. pravo da ne bude podvrgnuta ponižavajućem tretmanu, pravo na dom, pravo na djelotvoran pravni lijek, itd.). Nadalje, u dopunama apelacije, apelantica je, izme u ostalog, navela da đ joj je u ostavinskom postupku broj 32 0 O 049535 09 O povrije eno i pravo đ na su enje u razumnom roku, kao aspekt prava na pravi no su enje. Pored đ č đ toga, apelantica je istakla da joj nikad nije dostavljeno rješenje o naslje ivanja đ broj 32 0 O 049535 09 O.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) i tačka e) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) i tačka e) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima temelja za ponovno odlučivanje.
Dopustivost u odnosu na Presudu Vrhovnog suda broj 32 0 P 004646 15 Rev 2 od 21. januara 2016. godine
6. S obzirom na to da je apelantičinom punomoćniku (advokat Kemal Sejfulović) 19. februara 2016. godine uručena Presuda Vrhovnog suda broj 32 0 P 004646 15 Rev 2 od 21. januara 2016. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 22. septembra 2017. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantičin punomoćnik primio osporenu Vrhovnog suda.
Dopustivost u odnosu na suđenje u razumnom roku i nedostavljanje rješenja o nasljeđivanju
7. Ustavni sud zapaža da je apelantica u dopunama predmetne apelacije ponovo osporila ista pravna pitanja koja su već bila osporena u ranijim apelacijama o kojima je Ustavni sud već donio odluku broj AP-1689/18 od 11. septembra 2018. godine. Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima temelja za ponovno odlučivanje.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) i tačka e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, odnosno ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević