Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5634/18 (T. B., M.H., O. Ć. i B. Ć. i Z. J.)
Odluka donesena 13. 02. 2019.
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5634/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 02. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. februara 2019. godine, u predmetu broj AP-5634/18, rješavajući apelacije Tomislava Buljana i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Tomislav Buljan protiv Rješenja Okružnog javnog tužilaštva u Banjaluci broj T13 0 KTP 0030953 18 od 4. jula 2018. godine;
M. H. protiv Obavještenja Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine broj T11 0 KTA 0003570 18 od 27. augusta 2018. godine;
Ostoja Ćućun i Borka Ćućun protiv Rješenja Okružnog javnog tužilaštva u Banjaluci broj T13 0 KTP 0033437 18 od 4. jula 2018.
godine i Zoran Jovanović protiv Odluke Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske broj T12 1 KTP 0000673 18 od 18. oktobra 2018.
godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
AP-5634/18
1. Tomislav Buljan (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Branislav Cvijanović advokat iz Banjaluke, podnio je 8. oktobra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog javnog tužilaštva u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružno javno tužilaštvo) broj T13 0 KTP 0030953 18 od 4. jula 2018. godine. Osporenim rješenjem Okružnog javnog tužilaštva od 4. jula 2018. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba protiv Naredbe broj T13 0 KTP 0030953 16 od 27. aprila 2016. godine kojom je određeno da se neće provesti istraga protiv S. V. zbog krivičnog djela prevare iz člana 239. stav
3. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ RS) izvršenog na štetu apelanta, jer djelo koje je učinio prijavljeni nema sva obilježja krivičnog dijela.
AP-6031/18
2. M. H. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Džejlana Šaćirbegović-Alibašić advokat iz Zenice, podnio je 30. oktobra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Obavještenja Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federalno tužilaštvo) broj T11 0 KTA 0003570 18 od 27. augusta 2018. godine. Federalno tužilaštvo je obavijestilo apelanta da je, postupajući po apelantovom zahtjevu za preispitivanje odluke Kantonalnog tužilaštva Zeničko-dobojskog kantona u predmetu broj T04 0 K T 0032919 17, analizom cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu zaključilo da je Naredba o neprovođenju istrage protiv H. R. za krivično djelo samovlašća iz člana 370. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH) rezultat pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilne ocjene svih relevantnih dokaza, te da su detaljno obrazložene sve činjenice i dokazi iz kojih su izvedeni pravilni zaključci da ne postoje osnovi sumnje da je prijavljena počinila krivično djelo samovlašća, kao i da ne postoje osnovi sumnje da je počinjeno i neko drugo krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti propisano u KZ FBiH. Dakle, shodno tome, navedeno je da i odluka Kantonalnog tužilaštva Zeničko-dobojskog kantona u konkretnoj krivično pravnoj situaciji kojom je odbijen apelantov prigovor koji je podnesen protiv Naredbe o neprovođenju istrage u ovom predmetu pravilna i zakonita.
AP-6168/18
3. Ostoja Ćućun i Borka Ćućun (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Ilija Đakić advokat iz Banjaluke, podnijeli su 3. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog javnog tužilaštva broj T13 0 KTP 0033437 18 od 4. jula 2018. godine. Osporenim rješenjem Okružnog javnog tužilaštva od 4. jula 2018. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba protiv Naredbe broj T13 0 KTP 0033437 16 od 23. maja 2018. godine kojom se obustavlja istraga protiv D. D., P. D. i S. M. zbog postojanja osnova sumnje da su počinili dva krivična djela teške krađe iz člana 232. stav 1. tačka 1. KZ RS u sticaju na štetu apelanta, prevare iz člana 239. stav 3. KZ RS izvršenog na štetu apelanta, R. M. i privrednog društva "Veni-promet" d.o.o., jer djelo koje su prijavljeni učinili pod tačkom jedan nije krivično djelo, a u odnosu na djelo pod tačkom dva nema dovoljno dokaza da su prijavljena lica počinila djelo koje im se stavlja na teret.
AP-7647/18
4. Zoran Jovanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Pala, podnio je 21. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Odluke Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske (u daljnjem tekstu Republičko javno tužilaštvo) broj T12 1 KTP 0000673 18 od 18. oktobra 2018. godine kojom je odbijena kao neosnovana pritužba apelanta podnesena protiv Naredbe o neprovođenju istrage Republičkog javno tužilaštva - Posebno odjeljenje za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala Banjaluka broj T12 1 KTP 0000673 18 od 17. septembra 2018. godine. Navedenom naredbom odlučeno da se neće sprovesti istraga protiv sudije Osnovnog suda u Sokocu V. B. zbog krivičnog djela povreda zakona od strane sudije ili javnog tužioca iz člana 346. KZ RS i krivičnog djela nesavjestan rad u službi iz člana 322. KZ RS, jer ne postoje osnovi sumnje da je prijavljeno lice učinilo krivična djela.
Spajanje predmeta
5. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-5634/18.
Apelacioni navodi
6. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, dok se u predmetu AP-6168/18 apelant pozvao i na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Ustavni sud zapaža da apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud ukazuje da se postavlja pitanje uživaju li apelanti u ovim slučajevima zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji priznaje pravo svakom pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.
9. Ustavni sud zapaža da je u osporenim odlukama odlučivano o "osnovanosti krivične optužbe" protiv trećih lica, te da se apelanti ne žale na sudske odluke o njihovoj krivici, već se u istim pojavljuju u ulozi oštećenih. Ustavni sud smatra da u krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe. Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP 19/02 od 17. marta 2004. godine i AP-2641/17 od 7. septembra 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretne slučajeve. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacija u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Nadalje, Ustavni sud ukazuje de se u predmetnim postupcima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno o kršenju člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević