Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7217/18 (N. J.)
Odluka donesena 13. 02. 2019.
- Nenadležnost za odlučivanje
- Nije dopunjena/precizirana apelacija
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-7217/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 02. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. februara 2019. godine, u predmetu broj AP-7217/18, rješavajući apelaciju Nenada Ješića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. a) i k), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nenada Ješića podnesena zbog povrede prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava na "suđenje u razumnom roku" kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u postupku po zahtjevu za ostvarenje dodatka za njegu i pomoć druge osobe, zato što je apelant propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nenada Ješića podnesena radi "nalaganja Institutu za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja Sarajevo da hitno donese nalaz i mišljenje (povodom njegovog zahtjeva za medicinsko vještačenje procenta invalidnosti)", zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Nenad Ješić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Senija Poropat advokat iz Vogošće, podnio je 7. decembra 2018. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog povrede prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na "suđenje u razumnom roku" kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, u postupku po zahtjevu za regulisanje zdravstvenog osiguranja i postupku po zahtjevu za ostvarenje dodatka za njegu i pomoć druge osobe.
2. Takođe, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio „Zavodu za zdravstveno osiguranje Kantona Sarajevo da mu odmah ovjeri zdravstvenu knjižicu, kao i da naloži Kantonalnoj administrativnoj službi Sarajevo da konačno riješi njegov zahtjev, te da mu Kanton Sarajevo isplati kompenzaciju zbog kršenja njegovih prava“.
3. Budući da apelacija nije sadržavala neophodne elemente u smislu člana 21. stav (2) Pravila Ustavnog suda, od apelanta je 14. januara 2019. godine, u smislu člana 22. stav (1) Pravila Ustavnog suda, zatraženo da dopuni/precizira apelaciju u roku od osam dana, na način da se izjasni u vezi sa zahtjevom za regulisanje zdravstvenog osiguranja, te da dostavite kopiju tog zahtjeva, kao i da dostavi kopiju „zahtjeva za tuđu njegu i pomoć“ (zahtjev za ostvarenje dodatka za njegu i pomoć druge osobe). U vezi s tim, apelant je podneskom od 17. januara 2019. godine obavijestio Ustavni sud da povlači svoj prijedlog privremene mjere, ali da ostaje kod zahtjeva da se utvrdi povreda ustavnih prava. Apelant je naveo da je „25. decembra 2018. godine dobio zdravstveno osiguranje, ali da još uvijek nije pregledan od strane ljekara iz Instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja Sarajevo (u daljnjem tekstu: Institut), da nije dobio nikakvo rješenje, niti novac za tuđu njegu i pomoć, iako je podnio zahtjev 1. oktobra 2018. godine i uplatio iznos od 128,11 KM za pregled i medicinsko vještačenje“, te je zatražio da Ustavni sud naloži Institutu da hitno donese nalaz i mišljenje o potrebi za tuđom njegom i pomoći i da mu se ta pomoć isplati (u prilogu dostavljen zahtjev koji je apelant 1. oktobra 2018. godine podnio Institutu "za medicinsko vještačenje procenta invalidnosti").
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tač. a) i k) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tač. a) i k) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;
k) apelant je propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju;
a) Dopustivost u odnosu na postupak po zahtjevu za ostvarenje dodatka za njegu i pomoć druge osobe
5. U konkretnom slučaju apelacija nije sadržavala neophodne elemente iz člana 21. stav (2) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je apelant u ostavljenom roku dopunio apelaciju, ali ne na način kako je to od njega zatraženo, odnosno nije dostavio kopiju zahtjeva za ostvarenje dodatka za njegu i pomoć druge osobe, pa samim tim nije otklonio nedostatke na koje je Ustavni sud ukazao u svom dopisu.
b) Dopustivost u odnosu na „nalaganje Institutu da hitno donese nalaz i mišljenje"
6. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj "Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini."
7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant u dopuni apelacije tražio od Ustavnog suda da „naloži Institutu da hitno donese nalaz i mišljenje". U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da nije nadležan da odlučuje o apelaciji kojom se ne pobija nikakva presuda suda u Bosni i Hercegovini, odnosno odluka u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 3376/16 od 10. maja 2017. godine i Odluka o dopustivosti broj AP 2077/05 od 17. novembra 2005. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba ).
8. Imajući u vidu odredbe člana 18. stav (3) tač. a) i k) i člana 22. stav (2) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, odnosno ukoliko je apelant propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević