Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-83/17 (R. K.)
Odluka donesena 13. 02. 2019.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Izvršenje
- Invalidnina
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom
- Zakon o izvršnom postupku · čl. 273
- Zakon o upravnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-83/17
Apelacija
Odluka o meritumu
13. 02. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 83/17, rješavajući apelaciju Rasima Kose, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (1) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj /94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 13. februara 2019. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Rasima Kose.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 348823 14 Gži od 7. aprila 2017. godine, kao i u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 348823 14 Gži od 7. aprila 2017. godine. Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Sarajevu, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Rasimu Kosi isplati iznos od 600,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, “Službenom glasniku Republike Srpske” i u „Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine“.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Rasim Koso (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Senija Poropat, advokat iz Vogošće, podnio je 9. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 348823 13 I od 31. januara 2014. godine i zbog dužine trajanja postupka, koji je nakon podnošenja apelacije okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 348823 14 Gži od 7. aprila 2017. godine. Apelant je dopunom apelacije od 17. aprila 2017. godine obavijestio Ustavni sud da osporava i navedeno rješenje Kantonalnog suda.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda zatraženo je 3. aprila 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Općinski sud i Kantonalni sud su dostavili odgovore na apelaciju 12. i 13. aprila 2017. godine, a nakon dopune apelacije od 17. aprila 2017. godine, od Općinskog suda je 23. novembra 2018. godine na uvid zatražen cio spis. Općinski sud je dostavio Ustavnom sudu spis na uvid 10. decembra 2018. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
Uvodne napomene
5. Rješenjem Službe za upravu za rad, socijalna pitanja, zdravstvo, izbjegla i raseljena lica Općine Centar (u daljnjem tekstu: Služba) broj 12-41-2345/06 od 26. januara 2007. godine apelantu je priznat status civilne žrtve rata sa 80% oštećenja organizma - trajno, IV grupa invalidnosti sa pravom na ortopedski dodatak II stepena i po tom osnovu pravo na isplatu lične invalidnine i ortopedskog dodatka u iznosu od 221,00 KM, odnosno 43% od osnovice, i ortopedskog dodatka II stepena u iznosu od 113,00 KM, što ukupno za isplatu iznosi 224,00 KM, počev od 1. septembra 2006. godine pa dok za to postoje uvjeti propisani zakonom. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da je Služba, postupajući po službenoj dužnosti u postupku provjere ispunjavanja uvjeta za dalje ostvarivanje apelantovog prava na ličnu invalidninu, shodno odredbama člana 32. Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom (u daljnjem tekstu: Zakon o osnovama socijalne zaštite), a na osnovu izvršenog uvida u priloženu dokumentaciju, utvrdila da je uz predmetni apelantov zahtjev dostavljena potrebna dokumentacija, te da apelant ispunjava uvjete za dalje priznavanje statusa civilne žrtve rata i ostvarivanje prava na ličnu invalidninu civilne žrtve rata. Imajući to u vidu, Služba je donijela navedeno rješenje u skladu s odredbama čl. 54, 56, 59. i 77. Zakona o osnovama socijalne zaštite i člana 5. naredbe o iznosima prema Zakonu o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom.
Osporene odluke
6. Apelant je 9. maja 2013. godine podnio prijedlog za izvršenje na temelju rješenja Službe od 26. januara 2007. godine protiv Kantona Sarajevo kao izvršenika (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi naplate novčanog iznosa od 1.319,75 KM sa zakonskim zateznim kamatama od 1. augusta 2012. godine i troškovima postupka pljenidbom sa računa izvršenika. U prijedlogu za izvršenje apelant je naveo da mu je izvršenik mjesečno isplaćivao iznos od 366,57 KM do kraja augusta 2009. godine, a nakon toga manji iznos, do jula 2012. godine, tako da apelantu nije isplaćen iznos od 1.319,75 KM koji je trebalo da bude isplaćen prema navedenom rješenju Službe. Zbog toga je apelant predložio da sud donese rješenje o izvršenju na temelju rješenja Službe od 26. januara 2007. godine protiv izvršenika radi naplate novčanog iznosa od 1.319,75 KM sa kamatama i troškovima koji su precizirani u prijedlogu.
7. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 I 348823 13 I od 21. januara 2014. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, odbijen je apelantov prijedlog za izvršenje. U obrazloženju rješenja Općinski sud se pozvao na odredbe člana 27. stav 1. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), kojim je propisano da je izvršna isprava podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. S tim u vezi, Općinski sud je istakao da je u predmetnoj izvršnoj stvari rješenjem Službe od 26. januara 2007. godine apelantu priznato pravo na ličnu invalidninu u ukupnom iznosu utvrđenom tim rješenjem, ali da u izvršnoj ispravi nije određeno ko je obavezan da isplaćuje navedena novčana sredstva. Stoga je Općinski sud zaključio da navedena izvršna isprava nije podobna za izvršenje u smislu člana 27. stav 1. ZIP-a.
8. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 I 348823 14 Gži od 7. aprila 2017. godine apelantova žalba je odbijena i prvostepeno rješenje potvrđeno. U obrazloženju rješenja, nakon što je pobijano rješenje ispitano u granicama žalbenih razloga i po službenoj dužnosti, Kantonalni sud je zaključio da je odluka prvostepenog suda pravilna. Naime, Kantonalni sud je ukazao da rješenje Službe od 26. januara 2007. godine, na osnovu kojeg apelant zahtijeva da se provede izvršenje, prema članu 23. stav 1. tačka 2. ZIP-a, predstavlja izvršnu ispravu s obzirom na to da se radi o odluci donesenoj u upravnom postupku koja glasi na ispunjenje novčane obaveze (pravo na ličnu invalidninu u određenom iznosu). Međutim, Kantonalni sud je istakao da je pravilan zaključak prvostepenog suda u pogledu nepodobnosti za izvršenje. U tom kontekstu Kantonalni sud je ponovio sadržaj odredbe člana 27. stav 1. ZIP-a kojom je propisan sadržaj izvršne isprave kao nužne pretpostavke za dopustivost izvršenja. S tim u vezi je pojašnjeno da je izvršna isprava podobna za izvršenje samo ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. Imajući u vidu da u rješenju Službe od 26. januara 2007. godine (izvršni naslov) nedostaje označenje lica koje je apelantu kao tražiocu izvršenja dužno isplatiti utvrđeno novčano potraživanje, te da u njemu nije navedeno iz kojih sredstava se isplaćuje iznos priznate invalidnine, Kantonalni sud je zaključio da je zaključak prvostepenog suda u pogledu nepodobnosti za izvršenje pravilan, a apelantova žalba neosnovana.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, također, smatra da mu je u postupku povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku. Obrazlažući navedene povrede apelant je istakao da je na osnovu pravosnažne i izvršne isprave upravnog organa u maju 2013. godine podnio prijedlog za izvršenje, da je prvostepeni sud u januaru 2014. godine prijedlog odbio ocjenjujući da izvršna isprava nije podobna za izvršenje i da je isti pogrešan zaključak izveo i drugostepeni sud u postupku odlučivanja o žalbi u aprilu 2017. godine. Smatra da je zaključak redovnih sudova potpuno pogrešan i da je u okolnostima konkretnog slučaja proizvoljno primijenjeno materijalno pravo. Potom, apelant ističe da mu je uskraćeno pravo na izvršenje odluke upravnog organa kojim su mu, kao civilnoj žrtvi rata, priznata određena novčana prava, i to na osnovu Zakona o osnovama socijalne zaštite, kojim je jasno određeno da je izvršenik, konkretno u okviru izvršenika Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice, nadležan za isplatu. Stoga, apelant smatra da je proizvoljan stav redovnih sudova da izvršna isprava nije podobna za izvršenje, te je predloženo da Ustavni sud utvrdi povredu navedenih ustavnih prava, poništi osporene odluke, te naloži Kantonalnom sudu da donese rješenje u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Zbog dužine trajanja predmetnog postupka, zatražio je kompenzaciju u iznosu od 1.500,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
10. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju ograničio samo u pogledu dužine trajanja postupka, budući da u vrijeme davanja odgovora postupak povodom žalbe nije bio okončan. U tom smislu je navedeno da je postupajući sudija zadužen sa 1.054 predmeta, da ima posebna pravila u vezi sa dinamikom postupanja po predmetima (zbog postupanja po inicijalnom aktu, dakle, po redoslijedu zaprimanja tužbi), te da, prema planu suda, apelantov predmet (žalba) nije na redu za rad. Međutim, kako je dalje navedeno, bez obzira na tu činjenicu i posebno preopterećenost suda, postupajući sudija će nastojati u narednom periodu, do kraja tekuće godine, predmet uzeti u rad.
11. Općinski sud je u odgovoru istakao da su neosnovani navodi apelacije o povredi ustavnih prava na koja je apelacijom ukazano, te je predloženo da se apelacija odbije kao neosnovana.
V. Relevantni propisi
12. Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 36/99, 54/04, 39/06 14/09 i 45/16) u relevantnom dijelu glasi:
Član 1.
Ovim zakonom uređuje se:
[…] •finansiranje i druga pitanja od značaja za ostvarivanje osnovnih prava iz socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija).
Član 10.
U postupku ostvarivanja prava i dužnosti utvrđenih ovim zakonom primjenjuju se odgovarajuće odredbe propisa o upravnom postupku, ako ovim zakonom i propisom kantona nije drugačije određeno.
Član 58. stav 1. tačka 1. i stav 6.
Civilne žrtve rata imaju, po ovom zakonu, sljedeća prava:
1)Ličnu invalidninu ili mjesečno lično novčano primanje, […] Kanton može utvrditi i druga prava i proširiti obim prava utvrđenih ovim zakonom, u skladu sa svojim mogućnostima i potrebama civilnih žrtava rata.
Član 59. st. 1, 2, 4. i 5.
Osnovica za obračun novčanih primanja za lica iz člana 56. ovog Zakona iznosi 70% od osnovice utvrđene u skladu sa federalnim propisima o pravima branitelja i članova njihovih porodica.
Lična invalidnina utvrđuje se u mjesečnom iznosu prema grupi oštećenja organizma iz člana 56. Zakona u procentu od osnovice iz stava 1. ovog člana kako slijedi:
I. grupa 100% od osnovice […] Sredstva za isplatu novčanih primanja iz ovog člana osiguravaju se u omjeru 70% iz federalnog budžeta i 30% iz budžeta kantona.
Osnovica i mjesečni iznosi novčanih primanja u skladu sa ovim Zakonom usklađuju se na način kako se vrši usklađivanje novčanih primanja za korisnike prava prema propisima o pravima branitelja i članova njihovih porodica.
Član 71.
Novčana primanja utvrđena na osnovu ovog zakona za civilne žrtve rata isplaćuju se u mjesečnim iznosima i to unazad.
Član 83.
Isplate po ovom zakonu za civilne žrtve rata vrši nadležni kantonalni organ uprave. Sredstva koja se korisnicima isplaćuju iz federalnog budžeta, doznačit će se nadležnom kantonalnom organu uprave, na osnovu zahtjeva tog organa, koji se podnosi Federalnom ministarstvu.
Član 84.
Nadležna općinska služba vodi evidenciju o korisnicima i izvršenim isplatama, prema ovom zakonu, i dostavlja nadležnom kantonalnom organu uprave mjesečne zbirne izvještaje o broju korisnika, iznosu naknada i isplatama.
13. Zakon o upravnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 2/98 i 48/99) u relevantnom dijelu glasi:
Član 269.
Izvršenje rješenja donesenog u upravnom postupku provodi se radi ostvarivanja novčanih potraživanja ili nenovčanih obaveza.
Član 272.
Izvršenje rješenja provodi se administrativnim putem (administrativno izvršenje), a u slučajevima predviđenim ovim zakonom - sudskim putem (sudsko izvršenje).
Administrativno izvršenje provode organi uprave po odredbama ovog, odnosno posebnog zakona, a sudsko izvršenje - nadležni sud po propisima koji važe za sudsko izvršenje. Član 273.
Izvršenje radi ispunjenja nenovčanih obaveza izvršenika provodi se administrativnim putem.
Izvršenje radi ispunjenja novčanih potraživanja provodi se sudskim putem. […]
14. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 2.
Značenje pojedinih izraza Izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju ova značenja:
[…] (3) „izvršenik“- označava lice protiv kojeg se potraživanje ostvaruje;
Član 23.
(1)Izvršne isprave su:
[…] 2) izvršna odluka donesena u upravnom postupku i poravnanje u upravnom postupku ako glasi na ispunjenje novčane obaveze, ukoliko zakonom nije drukčije određeno, (2) Pod izvršnom ispravom iz stava 1. ovog člana smatra se svaka takva isprava donesena u Bosni i Hercegovini.
Član 27.
(1) Izvršna isprava podobna je za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze.
Član 30.
Prijelaz potraživanja ili obaveze […] (2) Izvršenje se određuje i protiv trećeg lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao izvršenik ako tražilac izvršenja javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je to lice na zakonit način preuzelo dug iz izvršne isprave ili je taj dug prema zakonu obavezno da izmiri. Ako se obaveza trećeg lica na ispunjenje duga ospori, stranke prije izvršenja to pitanje moraju razriješiti u parničnom postupku.
Član 36.
(1) Prijedlog za izvršenje mora sadržavati zahtjev za izvršenje u kojem će biti naznačena izvršna ili vjerodostojna isprava na osnovu koje se traži izvršenje, tražilac izvršenja i izvršenik, potraživanje čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim izvršenje treba provesti, predmet izvršenja ako je poznat, kao i druge podatke koji su potrebni za provođenje izvršenja.
VI. Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
17. U konkretnom slučaju apelant je, u konačnici, iako je apelacija prvobitno podnesena protiv prvostepenog rješenja koje ne predstavlja konačnu odluku, te zbog dužine trajanja izvršnog postupka, dopunom apelacije osporio Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 I 348823 14 Gži od 7. aprila 2017. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Apelant je posredstvom opunomoćenika dopunu apelacije podnio 17. aprila 2017. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
19. Apelant, dakle, smatra da je osporenim odlukama, kao i zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
21. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.
22. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem je apelant kao tražilac izvršenja pokrenuo postupak izvršenja rješenja donesenog u upravnom postupku protiv izvršenika radi namirenja novčanog potraživanja na ime lične invalidnine. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud smatra da se radi o predmetu građanskopravne prirode u kojem apelant uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa će Ustavni sud ispitati da li je postupak pred redovnim sudovima bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, mutatis mutandis, Odluka o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda broj AP 5089/14 od 18. jula 2017. godine, tačka 34, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
U odnosu na osporene odluke
23. Apelant smatra da je u konkretnoj situaciji, odbijanjem prijedloga za izvršenje zbog „nepodobnosti“ za izvršenje, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje, jer su redovni sudovi u konkretnom slučaju proizvoljno primijenili relevantne odredbe ZIP-a i Zakona o osnovama socijalne zaštite. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi razmatrao isto pravno pitanje u predmetu broj AP 4039/17 (Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4039/17 od 23. aprila 2018. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Naime, u navedenoj odluci Ustavni sud je istakao da se u tom predmetu „pokreću dva pitanja, prvo, da li predmetno rješenje Službe može biti izvršna isprava u konkretnom izvršnom postupku i, drugo, da li je predmetno rješenje podobno za izvršenje ako je apelantica kao izvršenika označila Kanton koji u izvršnoj ispravi nije naveden kao obveznik izvršenja“ (stav 31. citirane odluke).
24. U vezi s prvim pitanjem, Ustavni sud je u navedenoj odluci istakao da „u konkretnom slučaju izvršnu ispravu predstavlja rješenje Službe od 26. januara 2007. godine kojim je apelantici kao civilnoj žrtvi rata utvrđeno pravo na mjesečne iznose lične invalidnine. Navedeno rješenje je doneseno na osnovu odredaba Zakona o osnovama socijalne zaštite i odredaba naredbe o iznosima po Zakonu o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom koju je donio ministar za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo, [...] da u konkretnom slučaju nije sporno da se radi o izvršenju izvršne odluke donesene u upravnom postupku koja glasi na ispunjenje novčane obaveze, te u tom smislu predstavlja izvršnu ispravu, shodno članu 23. ZIP-a čije se izvršenje provodi sudskim putem shodno članu 273. stav 2. Zakona o upravnom postupku“ (stav 31. citirane odluke).
25. U pogledu drugog pitanja koje se odnosi na „podobnost“ izvršne isprave, Ustavni sud je u navedenoj odluci imao u vidu relevantne odredbe Zakona o osnovama socijalne zaštite, zatim, relevantne odredbe ZIP-a (član 30. stav 2. ZIP-a) i praksu u predmetu broj AP 1472/07 (Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1472/07 od 22. oktobra 2009. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), zaključivši: „Imajući u vidu citirane odredbe Zakona o osnovama socijalne zaštite, te odredbe čl. 27. stav 1. i 30. stav 2. ZIP-a, Ustavni sud smatra apelanticine navode osnovanim, pa zaključuje da je u konkretnom slučaju proizvoljno primijenjeno materijalno i procesno pravo, čime je učinjeno iluzornim izvršenje izvršne odluke organa uprave, koje predstavlja integralni dio 'suđenja' u smislu člana 6. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije“ (stav 33. citirane odluke).
26. Dakle, u konkretnom slučaju su postavljena identična pravna pitanja o kojim je raspravljano u predmetu broj AP 4039/17, pri čemu je i u konkretnom slučaju za redovne sudove bilo nesporno da, prema članu 23. stav 1. tačka 2. ZIP-a, predmetno rješenje Službe predstavlja izvršnu ispravu s obzirom na to da se radi o odluci donesenoj u upravnom postupku koja glasi na ispunjenje novčane obaveze. Međutim, kao i u citiranom predmetu, redovni sudovi su zaključili da u izvršnoj ispravi nedostaje označenje lica koje je apelantu kao tražiocu izvršenja dužno isplatiti utvrđeno novčano potraživanje, kao i da u predmetnom rješenju nije navedeno iz kojih sredstava se isplaćuje iznos priznate invalidnine zbog čega su sudovi, kao i u već navedenom predmetu, zaključili da, u smislu člana 27. stav 1. ZIP-a, navedena izvršna isprava nije podobna za izvršenje. U vezi s tim, Ustavni sud ponovo podsjeća na stav iz citirane odluke, tačka 32: „ […] U tom kontekstu Ustavni sud posebno ukazuje da iz odredaba člana 83. Zakona o osnovama socijalne zaštite proizlazi da isplate 'po ovom zakonu za civilne žrtve rata vrši nadležni kantonalni organ uprave', te da, prema stavu 2. navedenog člana, 'sredstva koja se korisnicima isplaćuju iz federalnog budžeta doznačit će se nadležnom kantonalnom organu uprave, na osnovu zahtjeva tog organa, koji se podnosi Federalnom ministarstvu'. Iz navedenog, prema mišljenju Ustavnog suda, kao nesporno proizlazi obaveza Kantona, odnosno nadležnog kantonalnog organa uprave, da preduzme neophodne korake, odnosno podnese zahtjev za doznačivanje neophodnih sredstava za realizaciju potraživanja koja imaju lica prema Zakonu o osnovama socijalne zaštite u koju se kategoriju, kako to proizlazi iz činjenica predmeta, ubraja i apelantica.“
27. U vezi s navedenim, Ustavni sud ukazuje da apelant, također, spada u krug lica koja imaju potraživanja utvrđena rješenjem Službe a koja su mu kao civilnoj žrtvi rata priznata primjenom Zakona o osnovama socijalne zaštite a koja još nije realizirao. S obzirom na to, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja merituma konkretne odluke u pogledu apelantovih navoda, u cijelosti poziva na obrazloženje i razloge (tač. 29-33) navedene u Odluci broj AP 4039/17.
28. Slijedeći navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na primjenu prava, jer su redovni sudovi proizvoljno primijenili materijalno i procesno pravo kada su odbili apelantov prijedlog za izvršenje na osnovu rješenja Službe od 26. januara 2007. godine, smatrajući da u predmetnom postupku ne postoji izvršna isprava podobna za izvršenje u smislu odredbe člana 27. stav 1. ZIP-a.
29. U skladu sa navedenim, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Donošenje odluke u „razumnom roku“ Relevantni principi
30. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
31. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak na čiju je prekomjernu dužinu apelant ukazao započeo 9. maja 2013. godine podnošenjem prijedloga za izvršenje. Rješenjem Kantonalnog suda od 7. aprila 2017. godine, koje je doneseno nakon podnošenja apelacije, izvršni postupak nije u potpunosti okončan, budući da je Ustavni sud, zbog razloga koji su opširnije navedeni u prethodnim tačkama ove odluke (u okviru analize ostalih aspekata prava na pravično suđenje), navedeno rješenje ukinuo i predmet vratio Kantonalnom sudu da po hitnom postupku donese novu odluku. Iz navedenog proizlazi da relevantni period ispitivanja dužine izvršnog postupka pred Ustavnim sudom predstavljaju četiri godine.
Analiza razumnosti trajanja postupka
32. Ustavni sud zapaža da se predmetna apelacija tiče nemogućnosti izvršenja novčanog potraživanja utvrđenog pravosnažnim izvršnim naslovom. Uzimajući u obzir okolnosti konkretnog slučaja (o čemu je opširnije navedeno u prethodnim tačkama odluke u okviru analize ostalih aspekata prava na pravično suđenje), prije svega okolnost da je u pitanju postupak koji podrazumijeva hitnost u postupanju koji je u relevantnom periodu (period ispitivanja pred Ustavnim sudom) trajao četiri godine, kao i relevantne standarde, Ustavni sud smatra da dužina izvršnog postupka u trajanju od četiri godine i koji je odlukom ovog suda vraćen na ponovni postupak, a priori, ne ispunjava standard „suđenja u razumnom roku“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 80/17 od 15. juna 2017. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
Pitanje naknade nematerijalne štete
33. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
34. Budući da je u predmetnoj apelaciji utvrđeno kršenje prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je nesumnjivo pretrpio zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku. S obzirom na odluku u ovom predmetu, vodeći se principima pravičnosti, uzimajući u obzir ekonomske prilike u Bosni i Hercegovini, prosječna primanja i parametre životnog standarda građana, te okolnost da je predmetni postupak hitne prirode, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 600,00 KM zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
35. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo, s obzirom na sjedište suda pred kojim se vodio predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
36. S obzirom na zaključak Ustavnog suda da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u odnosu na primjenu prava, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati i navode u vezi sa kršenjem prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
37. Ustavni sud zaključuje da je osporenim odlukama prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na primjenu prava, jer su redovni sudovi u izvršnom postupku proizvoljno primijenili materijalno i procesno pravo kada su zaključili da u predmetnom postupku ne postoji izvršna isprava podobna za izvršenje pri čemu je trajanje predmetnog izvršnog postupka od četiri godine bilo pretjerano dugo, a odlukom ovog suda predmet je vraćen na ponovni postupak.
38. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (1) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević