Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7717/18 (A. M. F.)

Odluka donesena 13. 02. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
  • Građanski postupak
  • Radni spor
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-7717/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 02. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. februara 2019. godine, u predmetu broj AP-7717/18, rješavajući apelaciju Amele Mornjaković Franca, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Amela Mornjaković Franca protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs696083 18 Mož od 10. oktobra 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Amela Mornjaković Franca (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Marsela Bajramović advokat iz Ilidža, podnijela je 28. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu:Kantonalni sud) broj 65 0 Rs696083 18 Mož od 10. oktobra 2018. godine. Također, apelantica je podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojim je zatražila da Ustavni sud "naloži Medicinskom fakultetu u Sarajevu da odmah obustavi postupak po raspisanom konkursu od 22. februara 2018. godine za oblast Radiologija i Nuklearna medicinanastavnik u sva zvanja, 1 izvršilac" do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o njenoj apelaciji.

2. Rješenjm Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 696083 18 Mo od 25. maja 2018. godine stavljeno je van snage Rješenje Općinskog suda broj 65 0 Rs 696083 13 Mo od 19. marta 2018. godine kojim je određena privremena mjera (stav I izreke rješenja) i odbijen apelantičin prijedlog za određivanje mjere osiguranja kojom se nalaže protivniku osiguranja (Univerzitet u Sarajevu - Medicinski fakultet Sarajevo) da odmah obustavi postupak po raspisanom konkursu od 22. februara 2018. godine za oblast Radiologija i Nuklearna medicina - nastavnik u sva zvanja, 1 izvršilac, te da se naloži protivniku osgiuranja da u roku od 15 dana završi postupak po konkursu objavljenom 18. juna 2009. godine za izbor nastavnika pod tačkom 9. konkursa - Radiologija i Nuklearna medicinanastavnik u sva zvanja, 1 izvršilac, i zahtjev za naknadu troškova postupka (stav II izreke rješenja). Istim rješenjem je naloženo apelantici kao predlagatelju da protivniku osiguranja naknadi troškove postupka u određenom iznosu, dok je odbijen kao neosnovan preostali zahtjev za naknadu troškova (stav III izreke rješenja), te je odbijen zahtjev umješača za naknadu troškova postupka (stav IV izreke rjepšenja).

3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 Rs696083 18 Mož od 10. oktobra 2018. godine odbijena je apelantičina žalba i potvrđeno Rješenje Općinskog suda broj 65 0 Rs 696083 18 Mo od 25. maja 2018. godine. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je prvostepeni sud odbio prijedlog za određivanje mjere osiguranja smatrajući da nije ispunjen prvi uslov propisan članom 269. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) koji se odnosi na vjerovatnost osnovanosti mjere osiguranja. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud utvrdio da je Odlukom Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu broj 01-4-BS-3153/18 od 9. maja 2018. godine poništen dio konkursa za izbor u akademska zvanja za 2009/2010 godinu, koji je raspisan dana 18. juna 2009. godine, odnosno poništen dio konkursa pod naslovom “Nastavnici” pod tačkom 9. (Radiologija i Nuklearna medicina). Budući da je navedeni konkurs odlukom protivnika osiguranja poništen i da se određivanje mjere osiguranja u odnosu na poništeni konkurs, koji više ne egzistira, ukazuje bespredmetnim, prvostepeni sud je zaključio da u tom smislu nije ispunjen ni drugi uslov propisan članom 269. stav 2. ZPP-a, odnosno da je mjera hitna te da bi drugačije postupanje uzrokovalo štetu koja se ne bi mogla otkloniti. Dalje, Kantonalni sud je istakao da prvostepeni sud ukazao da je postavljena mjera osiguranja ista kao tužbeni zahtjev, što je suprotno članu 272. stav 3. ZPP-a. Kantonalni sud je, također, naveo da je prvostepeni sud cijenio dokaze u skladu sa odredbom člana 8. ZPP-a, dok je sasvim drugo pitanje nezadovoljstva apelantice takvom ocjenom dokaza. Pri tome, Kantonalni sud je naveo da prvostepeni sud nije povrijedio odredbe ZPP-a, kada nije dozvolio izvođenje dokaza čitanjem i uvidom u predmete br. 65 0 P 113692 09 P i 65 0 Rs 116390 16 Rs i ispisa sa web portala Avaz.ba od 18 .marta 2008.godine, jer među parničnim strankama činjenice koje se utvrđuju tim dokazima nisu sporne. Osim toga, Kantonalni sud je naveo da je nesporno da je u predmetu broj 65 0 P 113692 09 P, po prijedlogu umješača u ovoj pravnoj stvari, donesena "mjera osiguranja kojom je zabranjeno provođenje konkursne procedure po konkursu iz 2009. godine (na koji se apelantica prijavila) do pravomoćnog okončanja postupka u predmetu broj 65 0 Rs 116390 16 Rs i da je taj postupak pravomoćno okončan i mjera osiguranja nije više na snazi. Kantonalni sud smatra da je prvostepeni sud u ovoj fazi postupka utvrdio sve činjenice relevantne za odlučivanje o prijedlogu za donošenje mjere osiguranja.

Apelacioni navodi

4. Apelantica se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i kršenje zabrane diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije. Apelantica, u suštini, navodi da redovni sudovi nisu u dovoljnoj mjeri postupili u skladu sa članom 8. Zakona o parničnom postupku, te da su u konkretnom slučaju pogrešno utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Naime, imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje Kantonalnog suda, Ustavni sud, nasuprot apelantičinim navodima, ne nalazi da je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni pozitivno – pravnih propisa. Stoga, Ustavni sud smatra da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije potrebno posebno razmatrati apelantičin zahtjev za donošenje privremene mjere.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7717/18 (A. M. F.) | Sudska praksa | Aktio