Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5088/17 (D. V.)
Odluka donesena 13. 02. 2019.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5088/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 02. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. februara 2019. godine, u predmetu broj AP-5088/17, rješavajući apelaciju Dragice Vuković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragice Vuković podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 075306 17 Gž od 27. septembra 2017. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 075306 09 od 15. novembra 2012. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Dragica Vuković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bileće, podnijela je 1. decembra 2017. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 I 075306 17 Gž od 27. septembra 2017. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu. Osnovni sud) broj 71 0 I 075306 09 od 15. novembra 2012. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 I 075306 09 od 15. novembra 2012. godine odbačen je prijedlog za izvršenje u ovom predmetu kao neuredan. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelantica kao tražilac izvršenja podnijela 16. novembra 2007. godine prijedlog za izvršenje Osnovnom sudu u Trebinju, na osnovu izvršne isprave - Presude Osnovnog suda u Trebinju broj P- 214/2001 od 22. maja 2001. godine radi naplate potraživanja. Dalje je navedeno da je Osnovni sud u Trebinju donio Rješenje o izvršenju broj 95 0 I 000299 07 I od 10. decembra 2008. godine, a potom Rješenje broj 95 0 I 000299 07 I od 22. juna 2009. godine kojim se oglasio mjesno nenadležnim i stavio van snage navedeno rješenje o izvršenju, te spis dostavio Osnovnom sudu u Banjaluci kao mjesno nadležnom sudu na daljnji postupak. Osnovni sud je, također, naveo da je Zaključkom broj 71 0 I 075306 09 I od 23. maja 2011. godine vratio apelantici prijedlog za izvršenje na uređenje u smislu člana 36. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) i da dostavi sudu još četiri primjerka uređenoga prijedloga. Dalje je navedeno da je apelantica postupila po navedenom zaključku i dostavila uređen prijedlog, međutim kako je prijedlog podnesen na osnovu izvršne isprave - Presude Osnovnog suda u Trebinju, Osnovni sud je Zaključkom broj 71 0 I 075306 09 I od 6. septembra 2012. godine naložio apelantici da u roku od osam dana dostavi izvršnu ispravu sa klauzulom izvršnosti u skladu sa odredbama člana 35. ZIP-a, uz upozorenje da će sud odbaciti prijedlog za izvršenje ukoliko u datom roku ne postupi po zaključku. Apelantica je 21. septembra 2012. godine, postupajući po traženju suda, dostavila fotokopiju ovjerene presude na kojoj temelje i prijedlog za izvršenje međutim ista nije dostavljena sa klauzulom izvršnosti. Budući da je odredbom člana 35. ZIP-a propisano da se uz prijedlog za dozvolu izvršenje ima dostaviti izvršna isprava u originalu ili ovjerenoj kopiji sa potvrdom izvršnosti, a apelantica nije postupila po traženju suda, Osnovni sud je prijedlog za dozvolu izvršenja odbacio kao neuredan.
3. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 I 075306 17 Gž od 27. septembra 2017. godine, između ostalog, odbačena je kao neblagovremena apelantičina žalba podnesena protiv rješenja Osnovnog suda u Banjaluci od 15. novembra 2012. godine.
Apelacioni navodi
4. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije. Apelantica, takođe, smatra da joj je zbog dužine trjanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom u Trebinju i Osnovnim sudom u Banjaluci povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, te je u vezi s tim zatražila naknadu nematerijalne štete.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Također, Ustavni sud podsjeća da pravo na donošenje odluke u razumnom roku predstavlja samo jedan od aspekata prava na pravično suđenje koji garantuje apelantima da, i bez ispunjavanja ostalih uslova neophodnih za dopustivost apelacije u smislu člana 18. Pravila Ustavnog suda (meritorna odluka, rok, iscrpljivanje pravnih lijekova i dr.), mogu podnijeti apelaciju u toku trajanja postupka pred nadležnim organima, redovnim sudovima. Smisao ove odredbe je omogućavanje Ustavnom sudu da razmatra apelaciju samo u pogledu dužine postupka kako bi svojom odlukom omogućio apelantima da u razumnim rokovima dođu do konačne odluke što je osnovni smisao i krajnji cilj svakog sudskog postupka. Stoga bi, u situaciji kada sama apelantica ne postupi po uputi suda i time izgubi mogućnost da dođe do konačne odluke u predmetnom izvršnom postupku bilo iluzorno očekivati da će Ustavni sud pružiti zaštitu samo u odnosu na ovaj aspekt prava na pravično suđenje i pored činjenice da apelant zbog neiscrpljivanja pravnog lijeka neće ispuniti prvi i osnovni uvjet dopustivosti, a to je konačna odluka. Takvim postupanjem Ustavni sud bi ovaj aspekt prava na pravično suđenje sveo na puki formalizam odnosno obezvrijedio značaj mehanizma koji omogućava Ustavnom sudu da u toku trajanja postupka reagira odnosno naloži redovnim sudovima da donesu odluku. Suprotno tumačenje garancija koje pruža ovaj član dovelo bi do toga da bi redovni sudovi imali čitav niz sudskih postupaka u kojim apelanti uopšte ne žele ishoditi konačnu odluku ali će, zbog mogućnosti koje pruža pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pokretati i istrajavati na vođenju ovakvih postupaka s nadom da će zbog eventualnog kršenja ovog prava moći dobiti naknadu nematerijalne štete shodno članu 74. pravila Ustavnog suda (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-4265/14 od 19. aprila 2017. godine dostupna na www.ustavnisud.ba).
8. U vezi s navedenim, Ustavni sud ukazuje da je u konkretnom slučaju apelantica propustila da, u skladu sa odredbama članom 35. ZIP-a, uredi prijedlog za dozvolu izvršenja na način što će dostaviti presudu sa klauzulom izvršnosti na kojoj temelji svoj prijedlog. Budući da apelantica u ostavljenom roku nije postupila po traženju suda, nego je dostavila fotokopiju ovjerene presude bez kaluzule izvršnosti, prijedlog za izvršenje je odbačen kao neuredan. Dakle, da bi se u postupku pred Ustavnim sudom, moglo raspravljati o povredi prava zaštićenih Ustavom, apelantica je morala postupiti po traženju suda i urediti prijedlog za izvršenje ili opravdati nemogućnost postupanja po traženju suda. Kako apelantica nije postupila po traženju suda, niti je uspjela opravdati ovaj svoj propust, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud smatra da se predmetna apelaciji ne može razmatrati zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević