Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5456/18 (Intesa Sanpaolo banka d.d. Bosne i Hercegovine)
Odluka donesena 13. 02. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Izvršni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku · čl. 63
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 57
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-5456/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 02. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. februara 2019. godine, u predmetu broj AP-5456/18, rješavajući apelaciju Intesa Sanpaolo banka d.d. Bosne i Hercegovine, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Intesa Sanpaolo banka d.d. Bosne i Hercegovine protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 109109 18 Gži od 5. jula 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Intesa Sanpaolo banka d.d. Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Meliha Filipović advokat iz Sarajeva, podnijela je 27. septembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 109109 18 Gži od 5. jula 2018. godine.
2. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantičina žalba podnesena protiv Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 109109 16 I 2 od 21. decembra 2017. godine, kojim je obustavljen izvršni postupak i ukinute sve provedene izvršne radnje u izvršnom postupku koji je apelantica pokrenula protiv izvršenika R.D. radi naplate novčanog potraživanja.
3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je, prema stanju spisa, prvostepeni sud rješenjem o promjeni predmeta i sredstva izvršenja promijenio rješenje o izvršenju od 6. novembra 2009, godine, u dijelu koji se odnosi na dozvoljeno sredstvo i predmet izvršenja prema izvršeniku, tako što se umjesto zapljene, procjene i prodaje pokretnih stvari izvršenika određuje izvršenje pljenidbom, procjenom i prodajom putničkog motornog vozila Volkswagen, vlasništvo izvršenika. Također je naveo da, budući da je MUP KS obavijestio prvostepeni sud da je navedeno vozilo prodato još 2012. godine, prvostepeni sud je obavijestio apelanticu o navedenim okolnostima, pozivajući je na izjašnjenje vezano za nastavak postupka, o čemu se apelantica nije izjasnila. Kantonalni sud je, dalje, istakao da je prvostepeni sud ponovno zaključkom pozvao apelanticu da u roku od 8 dana uredi prijedlog radi nastavka postupka, kada je apelantica zamolila sud za dodatnih 60 dana, kako bi mogla urediti prijedlog za izvršenje, ali je prvostepeni sud ocijenio da je zahtjev neosnovan, jer je apelantica imala dovoljno vremena da provjeri imovno stanje izvršenika, odnosno od suda zatraži službene provjere, što nije učinila, pa je prvostepeni sud, primjenom člana 63. stav 3. Zakona o izvršnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12), predmetni izvršni postupak obustavio. Odlučujući o apelantičinim žalbenim navodima, Kantonalni sud je zaključio da je pravilno prvostepeni sud odlučio kada je obustavio izvršni postupak. Kantonalni sud je ukazao da iz stanja spisa proizilazi da je prvostepeni sud dopisom i zaključkom tražio od apelantice da dostavi uređen prijedlog, u smislu člana 8. ZlP-a, s obzirom da je izvršenje na putničkom motornom vozilu nemoguće, o čemu se apelantica nije izjasnila, odnosno nije postupila po zaključku suda, pa je pravilno prvostepeni sud odlučio kada je obustavio izvršni postupak. Osim toga, prema stavu Kantonalnog suda, prvostepeni sud pravilno odlučio kada nije prihvatio zahtjev apelantice za dodatnih 60 dana za uređenje prijedloga za izvršenje, jer proizilazi da je apelantica imala dovoljno vremena da provjeri imovno stanje izvršenika, odnosno, od suda zatraži službene provjere, što nije učinila, a posebno imajući u vidu da je izvršni postupak pokrenut 2009. godine, a da je sud u postupku izvršenja dužan da postupa hitno, kako bi se osigurala efikasnost postupka. Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelantica se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelantica posebno ne obrazlaže osim što, u suštini, smatra da je u odluci koju je osporila došlo do pogrešne primijene pozitivno-pravnih propisa, jer su sudovi zanemarili činjenicu da je potreban duži period da se dođe do informacije o novom predmetu i sredstvu izvršenja, zbog čega nisu trebali obustaviti predmetni izvršni postupak.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu, u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge kada je zaključio da je pravilan stav prvostepenog suda o obustavi predmetnog izvršnog postupka u situaciji kada se apelantica nije izjasnila na dopis prvostepenog suda vezano za nastavak postupka, odnosno nije postupila u ostavljenom roku po zaključku suda da uredi prijedlog za izvršenje, kao i kada prvostepeni sud nije prihvatio zahtjev apelantice za dodatnih 60 dana za uređenje prijedloga za izvršenje, zaključujući da je apelantica imala dovoljno vremena da provjeri imovno stanje izvršenika. Stoga, Ustavni sud smatra da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević