Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5138/17 (A. M.)
Odluka donesena 13. 02. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-5138/17
Apelacija
Odluka o meritumu
13. 02. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. februara 2019. godine, u predmetu broj AP 5138//17, rješavajući apelaciju Asima Masnopite, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Asima Masnopite podnesena zbog nepoštivanja standarda okončanja izvršnog postupka u razumnom roku pred Općinskim sudom u Visokom u predmetu broj 41 0 I 018525 14 I 4 kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Asim Masnopita (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 8. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 41 0 I 018525 14 I 4.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je 8. januara 2018. godine od Općinskog suda zatražio da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 10. januara 2018. godine.
4. Ustavni sud je 23. januara 2019. godine telefonskim putem od Općinskog suda zatražio informaciju o statusu predmetnog izvršnog postupka.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda broj 41 0 I 018525 14 I 4 od 5. oktobra 2010. godine, na prijedlog apelantovog opunomoćenika od 15. septembra 2010. godine, a na temelju izvršne isprave - presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), dozvoljeno je izvršenje na novčanim potraživanjima izvršenika, koje je 9. marta 2011. godine dostavljeno banci na provođenje.
7. Rješavajući o prigovoru izvršenika od 21. oktobra 2010. godine, Općinski sud je rješenjem od 20. januara 2011. godine odbio prigovor izvršenika, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 29. decembra 2011. godine.
8. Postupajući po apelantovom prijedlogu od 23. decembra 2011. godine, Općinski sud je rješenjem od 4. januara 2012. godine usvojio prijedlog i izmijenio rješenje o izvršenju od 5. oktobra 2010. godine u dijelu kojim su određeni predmet i sredstvo izvršenja, tako da se umjesto izvršenja na novčanim potraživanjima izvršenika izvršenje provede na pokretnim stvarima izvršenika.
9. Rješenjem od 23. februara 2012. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda u Zenici od 6. juna 2013. godine, Općinski sud je odbio prigovor izvršenika protiv rješenja o promjeni predmeta i sredstva izvršenja.
10. Općinski sud je više puta zakazivao ročište za zapljenu i popis pokretnih stvari izvršenika, i to: za 24. maj 2012. godine (odgođeno na apelantov prijedlog od 29. maja 2012. godine), zatim, za 3. septembar 2012, 16. oktobar 2012. godine (odgođeno na apelantov prijedlog od 27. novembra 2012. godine), te za 14. februar 2014. godine.
11. Prvo ročište za prodaju pokretnih stvari Općinski sud je održao 27. septembra 2013. godine i 22. aprila 2014. godine, te je četiri puta održao drugo ročište za prodaju pokretnih stvari, i to: 21. oktobra 2013. godine, 14. novembra 2013. godine, 19. decembra 2013. godine (nakon kojeg je Općinski sud 6. januara 2014. godine donio rješenje o dosudi i rješenje o djelimičnoj obustavi izvršnog postupka), kao i 30. juna 2014. godine, koje je bilo bezuspješno, pa je Općinski sud istog dana donio rješenje o obustavi izvršnog postupka.
12. Općinski sud je rješenjem od 20. augusta 2014. godine usvojio prijedlog tražitelja izvršenja od 11. jula 2014. godine o promjeni predmeta i sredstva izvršenja, tako da se izvršenje, umjesto na pokretnim stvarima, provede na nekretninama izvršenika, a 6. marta 2015. godine i 30. novembra 2017. godine održao je ročišta za utvrđivanje vrijednosti nekretnina.
13. Općinski sud je 28. jula 2015. godine, 22. februara 2016. godine, 28. februara 2018. godine i 6. juna 2018. godine održao prvo ročište, a 2. septembra 2015. godine, 22. marta 2016. godine i 9. jula 2018. godine održao je i drugo ročište za nadmetanje i prodaju nekretnina izvršenika.
14. Općinski sud je 9. septembra 2015. godine donio zaključak o prodaji nekretnina najpovoljnijem ponuđaču, a 10. septembra 2015. godine, 12. aprila 2016. godine i 8. augusta 2018. godine donio je rješenja o dosudi predmetnih nekretnina.
15. Općinski sud je 3. novembra 2016. godine održao ročište za diobu, a 10. novembra 2016. godine i 1. novembra 2018. godine donio rješenja o namirenju.
16. Postupajući po nalogu Općinskog suda od 13. decembra 2018. godine da predloži drugo sredstvo i predmet izvršenja, jer se nakon prodaje nekretnina nije namirio u cijelosti, apelant je 3. januara 2019. godine dostavio podnesak koji je Općinski sud zaključkom od 10. januara 2019. godine vratio na uređenje.
17. Odlučujući o žalbama izvršenika od 28. januara 2011. godine, 6. marta 2012. godine, 29. oktobra 2014. godine, 19. septembra 2015. godine, 26. aprila 2016. godine i 16. novembra 2016. godine, Kantonalni sud je donio rješenja kojima je odbio navedene žalbe i potvrdio prvostepena rješenja.
18. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni izvršni postupak u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
19. U apelaciji se ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), odnosno prava na pristup sudu i prava na suđenje u razumnom roku kao standardu pravičnog suđenja. Apelant ističe da postupak pred Općinskim sudom traje od 2010. godine i da se više puta desilo da između dvije radnje suda protekne više od jedne godine. Naglašava da je Općinski sud 18 mjeseci nakon donošenja rješenja o izvršenju, tačnije 20. aprila 2012. godine, obavio prvu radnju u postupku (zakazao ročište za popis pokretnih stvari izvršenika, koje je okončano tek 27. novembra 2012. godine). Ističe da je prvo ročište za prodaju pokretnih stvari održano 27. septembra 2013. godine (12 mjeseci nakon izvršenog popisa), a drugo 19. decembra 2013. godine. Apelant tvrdi da je Općinski sud dugim vođenjem izvršnog postupka pogodovao opunomoćenicima i tražiteljima izvršenja iz spojenih izvršnih predmeta, zato što su se nakon donošenja rješenja o namirenju najprije namirili troškovi predmetnog izvršnog postupka i spojenih izvršnih postupaka, a da se apelant nije namirio ni djelimično. Naglašava da Općinski sud, nakon donošenja rješenja o namirenju od 3. novembra 2016. godine, nije provodio nikakve radnje u postupku. Imajući u vidu navedeno, apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu prava na suđenje u razumnom roku, te naloži Općinskom sudu da hitno okonča izvršni postupak. Također, apelant je predložio da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 3.000,00 KM zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
20. Općinski sud je dostavio ispis iz sistema CMS u kojem je detaljno sadržana hronologija postupka, koja je navedena u činjeničnom dijelu odluke, istakavši da nisu tačne apelantove tvrdnje o neažurnom postupanju Općinskog suda, jer su u konkretnom predmetu do dana dostavljanja odgovora na apelaciju izvršene ukupno 174 radnje a, pored toga, spis predmeta je više puta po žalbi dostavljan na postupanje Kantonalnom sudu. Također je istakao da se izvršenje provodi na nekretninama izvršenika na kojima postoje hipoteke milionske vrijednosti i da je u tom slučaju redoslijed namirenja, između ostalog i troškova izvršnog postupka spojenih predmeta, propisan Zakonom o izvršnom postupku Federacije BiH.
V.Relevantni propisi
21. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 35/12, 46/16 i 55/18) relevantne odredbe glase:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
23. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
24. U konkretnom slučaju apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je, također, u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj, ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24. s daljnjim referencama). Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.
25. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII. Meritum
27. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi
28. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
29. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu, tako i u praksi, te da osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odgađanja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995. godine). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima u kojim niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomogne u izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi, Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji se uzima u obzir
30. Ustavni sud, prije svega, primjećuje da apelant isključivo ukazuje na neažurno postupanje Općinskog suda, odnosno tvrdi da mu je, zbog navedenog, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku. Dakle, Ustavni sud će, kao relevantan, razmatrati period od 15. septembra 2010. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, koji je duži od osam godina.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
31. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud u konkretnom slučaju najprije zapaža da se radi o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi naplate potraživanja iz radnog odnosa. Ustavni sud primjećuje da je izvršenje predlagano na različitim predmetima izvršenja, te da je u postupku izvršenja na nekretninama izvršenika, sa prvenstvenim redom namirenja, pored apelanta, učestvovalo i više založnih vjerovnika (imali zasnovane hipoteke). Navedeno ukazuje da se predmetni izvršni postupak može smatrati složenim. Kod ocjene apelantovog ponašanja Ustavni sud zapaža da je apelant u nekoliko navrata tražio odgađanje ročišta u predmetnom postupku tako da se može smatrati da je u određenom dijelu doprinio dužini trajanja postupka.
32. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je u periodu od podnošenja prijedloga za izvršenje Općinski sud preduzimao veliki broj procesnih radnji s ciljem okončanja izvršnog postupka (između ostalog, donio je rješenje o izvršenju, rješenje o promjeni predmeta i sredstva izvršenja, riješio po šest prigovora izvršenika, održao više ročišta za prodaju pokretnih stvari, odnosno prodaju nekretnina, te donio rješenja o dosudi i namirenju). Nesporno je da u ponašanju Općinskog suda nije bilo ničega što bi ukazivalo na neopravdanu neaktivnost i odugovlačenje postupka, nego upravo suprotno, Općinski sud je preduzimao sve radnje u postupku kako bi djelotvorno proveo sudski postupak.
33. Dakle, Ustavni sud smatra da predmetni izvršni postupak pred Općinskim sudom traje nešto više od osam godina isključivo zbog objektivnih okolnosti koje su izvan utjecaja Općinskog suda (nepostojanje ili nedovoljno postojanje predmeta i sredstava izvršenja iz kojih bi se apelant namirio, te zbog postojanja više založnih vjerovnika), što se u okolnostima konkretnog slučaja ne može tretirati kao odgovornost Općinskog suda.
34. Ustavni sud, na osnovu navedenog, zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.
VIII. Zaključak
35. Ustavni sud, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta, zaključuje da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je evidentno da je Općinski sud postupao efikasno u okviru svojih procesnih mogućnosti i da su postojale objektivne okolnosti koje su utjecale na složenost i dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupka.
36. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević