Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3935/17 (S. R. i N. M.)

Odluka donesena 13. 02. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3935/17

Apelacija

Odluka o meritumu

13. 02. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. februara 2019. godine, u predmetu broj AP 3935/17, rješavajući apelaciju Save Radića i Nedeljka Maksimovića na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Save Radića i Nedeljka Maksimovića podnesena zbog nepoštivanja standarda okončanja izvršnog postupka u razumnom roku pred Osnovnim sudom u Trebinju u predmetu broj 95 0 P 001354 14 I 2 kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Savo Radić i Nedeljko Maksimović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Radivoje Lazarević, advokat iz Zvornika, podnijeli su 15. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 95 0 P 001354 14 I 2.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 31. oktobra 2017. i 6. septembra 2018. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 24. novembra 2017. i 17. jula 2018. godine.

4. Ustavni sud je 23. januara 2018. godine od Osnovnog suda telefonskim putem zatražio informaciju o statusu predmetnog izvršnog postupka.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelanti su 23. jula 2013. godine Osnovnom sudu podnijeli prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne presude radi naplate novčanog potraživanja pljenidbom i prodajom pokretnih stvari izvršenika. Osnovni sud je predloženo izvršenje dozvolio rješenjem od 2. avgusta 2013. godine. Popis pokretnih stvari izvršenika izvršen je 23. oktobra 2013. godine, prva javna prodaja pokretnih stvari je održana 27. novembra 2013. godine, a druga javna prodaja održana je 18. decembra 2013. godine na kojoj su apelanti kupili pokretne stvari za određeni novčani iznos.

7. Podneskom od 19. marta 2014. godine apelanti su zatražili od Osnovnog suda da, radi namirenja potraživanja, u cijelosti dozvoli izvršenje zabilježbom, popisom i procjenom nepokretnosti u svojini izvršenika.

8. Osnovni sud je Rješenjem broj 95 0 P 001354 14 I 2 od 2. aprila 2014. godine dozvolio izvršenje na nepokretnostima izvršenika. Izvršenik je na navedeno rješenje uložio prigovor koji je rješenjem od 29. aprila 2014. godine odbijen. Zaključkom Osnovnog suda od 15. maja 2014. godine određena je zabilježba rješenja o izvršenju na nepokretnostima izvršenika.

9. Rješenjem Osnovnog suda od 20. jula 2014. godine, na prijedlog apelanata, izvršenje je odloženo do 1. oktobra 2014. godine.

10. Osnovni sud je 5. novembra 2014. godine donio zaključak i naložio apelantima da uplate predujam radi vještačenja vrijednosti nepokretnosti. Zaključkom od 25. novembra 2014. godine određeno je vještačenje. Osnovni sud je zakazao ročište na licu mjesta za 16. decembar 2014. godine, koje nije održano na zahtjev apelanata.

11. Osnovni sud je 26. decembra 2014. godine zakazao ročište za preuzimanje pokretnih stvari kojem apelanti nisu pristupili, te su zatražili da se odloži ročište za mart 2015. godine.

12. Nalaz i mišljenje vještaka o procjeni nepokretnosti izvršenika Osnovnom sudu su dostavljeni 27. januara 2015. godine u kojim je navedeno da je na nepokretnostima izvršenika zasnovano založno pravo, a da dvije nepokretnosti vještak nije mogao identifikovati sa sigurnošću.

13. Rješenjem od 4. maja 2015. godine Osnovni sud je dozvolio Raiffeisen Bank d.d. Bosna i Hercegovina, kao imaocu založnog prava prvog reda na nepokretnosti, da pristupi u izvršni postupak. Ročište za prvu prodaju jedne od nepokretnosti izvršenika održano je 28. aprila 2015. godine, a drugo 3. jula 2015. godine. Rješenjem o namirenju od 4. novembra 2015. godine utvrđeno je da je djelimično namireno potraživanje Raiffeisen Bank d.d. Bosna i Hercegovina.

14. Apelanti su podneskom od 30. aprila 2016. godine tražili od suda da se izvrši procjena i prodaja neidentifikovanih nepokretnosti. Dopisom od 25. avgusta 2016. godine Osnovni sud je obavijestio apelante da je prethodno postupajući sudija, po njihovom prijedlogu, 22. jula 2016. godine pozvao vještaka da dopuni svoj nalaz i mišljenje. Vještak je 25. jula 2017. godine dostavio traženu dopunu iz koje proizilazi da je neophodno učešće vještaka geometara radi identifikacije nepokretnosti, kako bi se izvršila procjena vrijednosti nepokretnosti.

15. Podneskom od 5. januara 2018. godine apelanti su predložili Osnovnom sudu da dozvoli izvršenje na penziji izvršenika i ujedno je obaviješten sud da apelanti odustaju od vještačenja. Osnovni sud je 10. januara 2018. godine donio rješenje kojim se dozvoljava izvršenje na penziji izvršenika.

16. Apelanti su 26. januara 2018. godine uložili prigovor na rješenje o izvršenju zbog troškova postupka. Rješenjem od 9. februara 2018. godine djelimično je usvojen prigovor apelanata.

17. Osnovni sud je 16. marta 2018. godine rješenje o izvršenju dostavio Fondu PIO, koji je obavijestio Osnovni sud da ne može postupiti po rješenju, jer je po ranijim rješenjima u drugim predmetima penzija izvršenika opterećena obustavama do ½ o čemu je sud obavijestio apelante.

18. Zaključkom od 9. jula 2018. godine Osnovni sud je pozvao apelante da uplate predujam na ime vještačenja radi identifikacije nepokretnosti.

19. Iz informacija dobijenih telefonskim putem proizilazi da je predmetni postupak u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

20. Apelanti su naveli da im je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti smatraju da dužina trajanja ovog postupka ukazuje na ozbiljno kršenje prava građana na odlučivanje o njihovim pravima u razumnom roku. Apelanti, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, traže i naknadu nematerijalne štete u iznosu od 5.000,00 KM.

b) Odgovori na apelaciju

21. Osnovni sud je ukratko naveo hronologiju predmetnog izvršnog postupka koja je navedena u činjeničnom dijelu odluke i istakao da u predmetnom postupku nisu povrijeđena prava apelanata na koja se u apelaciji pozivaju.

V.Relevantni propisi

22. U Zakonu o izvršnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14 i 66/18) relevantne odredbe glase:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

23. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

24. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

25. U konkretnom slučaju predmetna apelacija se odnosi na dužinu trajanja izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je, takođe, u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj, ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.

26. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

VII.Meritum

28. Apelanti smatraju da je, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, došlo do povrede njihovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantni principi

29. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

30. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu, tako i u praksi, te da obezbijedi njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995. godine). Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima u kojim niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomogne u izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantuje izvršenje u svim okolnostima (vidi, Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično sprovođenje sudskog postupka.

Period koji treba uzeti u obzir

31. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 23. jula 2013. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, razmatraće period od oko pet i po godina.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

32. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem su, osim apelanata, u postupku na izvršenikovim nepokretnostima evidentirani i ranije poznati hipotekarni povjerioci. Dalje, osim što je izvršenje bilo predlagano i na pokretnim stvarima, te na penziji izvršenika, izvršenje je predlagano na većem broju nepokretnosti i više puta je sprovođeno vještačenje radi njihove identifikacije i procjene vrijednosti. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se radi o složenijem postupku.

33. Ocjenjujući ponašanje apelanata, apelanti su u više navrata tražili odlaganje izvršenja, a na određeno ročište nisu pristupili. Ustavni sud smatra da su apelanti na određen način doprinijeli predmetnoj dužini izvršnog postupka.

34. Ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda u predmetnom postupku, Ustavni sud zapaža da je sud po podnesenom prijedlogu za izvršenje odlučio u roku od sedam dana. Nakon toga Osnovni sud je preduzeo niz procesnih radnji u predmetnom postupku (između ostalog, popis predmetnih stvari, prva javna prodaja predmetnih stvari, druga javna prodaja, dozvolio je izvršenje na nepokretnostima, odlučio o prigovoru na to rješenje, odredio zabilježbu rješenja o izvršenju na nepokretnostima izvršenika, odredio vještačenje i dopunu u više navrata, te dozvolio izvršenje na penziji izvršenika).

35. Imajući u vidu sve navedeno, iako predmetni postupak traje oko pet i po godina i iako još nije okončan, Ustavni sud nalazi da nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku, jer ne smatra da je sud bio neaktivan u predmetnom izvršnom postupku, nego upravo suprotno, da je sud blagovremenim preduzimanjem predloženih radnji pokušavao da djelotvorno i ekonomično sprovede izvršni postupak.

36. Ustavni sud smatra da u ovom slučaju nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.

VIII.Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku nema kršenja prava na suđenje u razumnom roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer je redovni sud u predmetnom izvršnom postupku u razumnim rokovima preduzimo sve procesne radnje radi okončanja predmetnog postupka i namirenja potraživanja apelanata utvrđenih pravosnažnom i izvršnom sudskom odlukom.

38. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-3935/17 (S. R. i N. M.) | Sudska praksa | Aktio