Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4464/17 (I. Č. i U. Č.)

Odluka donesena 13. 02. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
  • Izvršenje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4464/17

Apelacija

Odluka o meritumu

13. 02. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. februara 2019. godine, u predmetu broj AP 4464/17, rješavajući apelaciju Ines Čizmić i Une Čizmić, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Ines Čizmić i Une Čizmić podnesena zbog nepoštovanja standarda okončanja u razumnom roku izvršnog postupka pred Osnovnim sudom u Kotor Varoši u predmetu broj 73 0 I 005202 13 I 2 kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ines Čizmić i Una Čizmić (u daljnjem tekstu: apelantkinje), koje zastupa Dragan Tolimir, advokat iz Banje Luke, podnijele su 30. oktobra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Kotor Varoši (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) kao predmet broj 73 0 I 005202 13 I 2.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 4. januara 2018. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 12. januara 2018. godine, a 13. septembra 2018. godine dostavio je Ustavnom sudu Rješenje Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 73 0 I 005202 18 Gž od 14. avgusta 2018. godine i rješenja Osnovnog suda br. 73 0 I 005202 13 I 2 od 5. februara 2018. godine i 73 0 I 005202 13 I 2 od 28. februara 2018. godine.

4. Ustavni sud je 23. januara 2019. godine telefonskim putem od Osnovnog suda zatražio informaciju o statusu predmetnog izvršnog postupka.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

6. Odlučujući o prijedlogu za izvršenje E. Č. (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja), pravnog prednika apelantkinja, podnesenom 26. septembra 2005. godine na osnovu pravosnažne i izvršne presude, protiv izvršenika DUTP „Borje“ Kotor Varoš (u daljnjem tekstu: izvršenik), Osnovni sud je donio Rješenje o izvršenju broj I-310/05 od 3. oktobra 2005. godine, te odredio predloženo izvršenje zapljenom novčanih sredstava izvršenika kod NLB Razvojna banka a.d. Banja Luka.

7. Nakon što ga je sud obavijestio da se predloženo izvršenje ne može sprovesti jer na računu izvršenika nema novčanih sredstava, tražilac izvršenja je svojim podneskom od 4. decembra 2006. godine promijenio predmet i sredstvo izvršenja, te predložio izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika.

8. Tražilac izvršenja je, s obzirom na to da nije bilo moguće sprovesti izvršenje ni na pokretnim stvarima izvršenika, ponovo promijenio predmet i sredstvo izvršenja, te predložio da se izvršenje sprovede na nepokretnostima izvršenika.

9. Osnovni sud je dopisom broj I-310/05 od 17. jula 2007. godine pozvao tražioca izvršenja da dostavi dokaz da su pomenute nepokretnosti svojina izvršenika, te ga uputio da je, ukoliko izvršenik nije upisan u zemljišne knjige kao vlasnik predmetnih nepokretnosti, tražilac izvršenja obavezan da zahtijeva upis u zemljišne knjige u roku od 15 dana.

10. Tražilac izvršenja je 31. jula 2007. godine Osnovnom sudu dostavio molbu za odgađanje sudskog postupka (bez preciziranja do kada traži odgađanje) iz razloga što nije u mogućnosti da prikupi traženu dokumentaciju, te da će obavijestiti sud nakon što pribavi traženo.

11. Osnovni sud je Zaključkom broj 73 0 I 005202 05 I od 27. jula 2011. godine pozvao tražioca izvršenja da u roku od 15 dana dostavi zemljišnoknjižne izvatke za nepokretnosti na kojima je predloženo izvršenje, s obzirom na to da do tada nisu dostavljeni sudu.

12. Tražilac izvršenja je dopisom od 5. avgusta 2011. godine obavijestio sud da iz objektivnih razloga nije u mogućnosti da dostavi traženu dokumentaciju, te da mu je za navedeno potrebno znatno više vremena i predložio je da mu sud ostavi dodatni rok od najmanje tri mjeseca, uz pravo da rok bude produžen.

13. Osnovni sud je 28. maja 2015. godine donio Rješenje broj 73 0 I 052202 05 I kojim se dozvoljava izvršenje na nepokretnostima upisanim kao posjed izvršenika i obavezuje tražilac izvršenja da u roku od 15 dana zahtijeva upis u vlasničku evidenciju nepokretnosti na kojima predlaže izvršenje, te da u roku od 30 dana o preduzetoj radnji obavijesti sud, uz upozorenje da će u suprotnom izvršni postupak biti obustavljen.

14. Tražilac izvršenja je 30. juna 2015. godine dostavio sudu dopis da se obraćao Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove – Područna jedinica Kotor Varoš (u daljnjem tekstu RUGIPP) zahtjevom za upis u vlasničku evidenciju, ali je obaviješten da više nije moguće uspostavljanje pojedinačnih zemljišnoknjižnih uložaka, te da će se njihova uspostava vršiti za cijele katastarske opštine.

15. Protiv rješenja o promjeni predmeta i sredstva izvršenja izvršenik je 7. jula 2015. godine izjavio prigovor u kojem je istakao prigovor pasivne legitimacije, te da nije ni vlasnik niti posjednik jedne od nepokretnosti koje su predmet izvršenja, na koji je tražilac izvršenja dostavio odgovor od 5. avgusta 2015. godine.

16. Apelantkinje su dopisom od 13. aprila 2016. godine obavijestile sud o smrti tražioca izvršenja, kao i o činjenici da su one Rješenjem o nasljeđivanju Osnovnog suda broj 73 0 O 023326 15 O proglašene njegovim zakonskim nasljednicama, a 17. oktobra 2016. godine i 2. oktobra 2017. godine urgirale su hitno postupanje u predmetnom izvršnom postupku, uz zahtjev za uspostavljanje zabilježbe rješenja o izvršenju u zemljišnim knjigama.

17. Osnovni sud je 19. oktobra 2017. godine dostavio apelantkinjama obavijest u kojoj je naveo hronologiju predmetnog izvršnog postupka, te ukazao na nemogućnost izvršenja na nepokretnostima koje su upisane u posjedovnu evidenciju dok se ne izvrši upis u vlasničku evidenciju, uz obavijest o mogućnosti objave rješenja o izvršenju u službenom glasilu i najmanje dva dnevna lista. U odgovoru na obavijest od 26. oktobra 2017. godine apelantkinje su posredstvom punomoćnika ukazale na činjenicu da je došlo do promjene posjednika na dijelu nepokretnosti koje su predmet izvršenja, te su predložile da se rješenje o izvršenju objavi.

18. Osnovni sud se u dva navrata (5. januara 2018. i 12. januara 2018. godine) obratio RUGIPP, koji ga je obavijestio da su zemljišne knjige za teritoriju opštine Kotor Varoš uništene, da je u toku uspostavljanje katastra nepokretnosti na osnovu pojedinačnih zahtjeva stranaka, kao i da je na nepokretnosti na kojoj je došlo do promjene posjeda (koja je predmet izvršenja) izvršenik upisan greškom, te je promjena upisa posjeda na toj nepokretnosti preduzeta s ciljem otklanjanja te greške i upisivanja stvarnog posjednika.

19. Odlučujući o izjavljenom prigovoru protiv rješenja o promjeni predmeta i sredstava izvršenja, Osnovni sud je donio Rješenje broj 73 0 I 005202 13 U 2 od 5. februara 2018. godine kojim se djelimično usvaja prigovor izvršenika. Protiv citiranog rješenja žalbu su izjavile i apelantkinje i izvršenik. Odlučujući o žalbama, Okružni sud je Rješenjem broj 73 0 I 005202 18 Gž od 14. avgusta 2018. godine žalbe odbio i potvrdio rješenje Osnovnog suda.

20. Iz posljednje informacije koju je Ustavni sud dobio od Osnovnog suda proizlazi da nakon donošenja navedenih odluka nije bilo daljnjih radnji, odnosno da je predmetni izvršni postupak u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

21. Apelantkinje su navele da im je zbog neažurnog postupanja Osnovnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u segmentu donošenja odluke u razumnom roku, kao i pravo na pristup sudu. Apelantkinje navode da predmetni postupak pred Osnovnim sudom traje 12 godina, što predstavlja neopravdano dug period, te su zbog dužine trajanja predmetnog postupka tražile i naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 3.600,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

22. Osnovni sud je ukratko naveo hronologiju predmetnog izvršnog postupka, kao što je navedeno u činjeničnom dijelu odluke, i ukazao na neosnovanost pojedinih navoda iz apelacije.

V.Relevantni propisi

23. Zakon o izvršnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14 i 66/18) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

24. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

25. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

26. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je takođe u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Republici Srpskoj ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 331/17 od 15. juna 2017. godine, tačka 14 sa daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.

27. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

VII.Meritum

29. Apelantkinje smatraju da je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka došlo do povrede njihovog prava na suđenje u „razumnom“ roku, odnosno prava na pristup sudu kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantni principi

30. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

31. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu tako i u praksi i obezbijedi njihovo izvršenje bez nepotrebnog odgađanja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantuje izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za učinkovito i ekonomično sprovođenje sudskog postupka.

Period koji treba uzeti u obzir

32. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 26. septembra 2005. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, radi se o periodu od preko 13 godina, koji će Ustavni sud uzeti u razmatranje prilikom ocjene trajanja predmetnog postupka.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

33. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku radi namirenja novčanog potraživanja, koji je po zakonu hitne prirode. Ustavni sud zapaža i da predmetni postupak u početku nije bio složen, međutim, u toku postupka došlo je do više promjena predmeta i sredstava izvršenja, do smrti tražioca izvršenja, kao i nemogućnosti pribavljanja dokumentacije potrebne za sprovođenje izvršenja na predloženim nepokretnostima, pa Ustavni sud nalazi da se radi o složenom postupku. S obzirom na to da se u predmetnom postupku radi o naplati duga, Ustavni sud smatra da se radi o postupku koji je od značaja za apelantkinje.

34. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je tražilac Osnovnom sudu uputio molbu za odgađanje postupka, te je, i nakon što ga je sud (poslije skoro četiri godine) ponovo pozvao da dostavi dokaz o svojini izvršenika na nepokretnostima koje su predložene kao predmet izvršenja, još jednom zahtijevao produženje roka. Nesporno je da je navedeno uticalo na dužinu trajanja postupka.

35. Ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda u predmetnom postupku, Ustavni sud zapaža da je tražilac izvršenja prijedlog za izvršenje podnio 26. septembra 2005. godine, a koje je sud dozvolio rješenjem o izvršenju od 3. oktobra 2005. godine, tj. sedam dana nakon podnošenja prijedloga za izvršenje. Osnovni sud je nastavio preduzimati procesne radnje u skladu s prijedlozima tražioca izvršenja i donio dva rješenja o promjeni predmeta i sredstava izvršenja, te u dva navrata pozivao tražioca izvršenja da dostavi dokaz o svojini izvršenika na nepokretnostima koje su predmet izvršenja. U daljnjem toku postupka Ustavni sud ponavlja da je tražilac izvršenja dva puta zatražio da se zastane s postupkom, te da mu se ostavi dodatni rok za prikupljanje potrebne dokumentacije, zbog čega u tom periodu nije bilo aktivnosti Osnovnog suda. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud riješio o prigovoru izvršenika nakon dvije i po godine, međutim, u tom periodu je došlo do promjene na strani tražioca izvršenja (tražilac izvršenja je preminuo), zatim Osnovni sud je obavijestio apelantkinje (kao nasljednice tražioca izvršenja) o hronologiji predmetnog postupka, te da se Osnovni sud obraćao RUGIPP (s obzirom na to da su zemljišne knjige na području gdje se nalaze nepokretnosti koje su predmet izvršenja uništene) s ciljem omogućavanja nastavka izvršenja na predloženim nepokretnostima, što predstavlja objektivne okolnosti koje su nesporno uticale na dužinu trajanja postupka, a ne elemente koji se mogu staviti na teret suda.

36. Imajući u vidu sve navedeno, iako predmetni izvršni postupak traje preko 13 godina i nije okončan, Ustavni sud nalazi da apelantkinjama nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje, s obzirom na to da nema elemenata koji ukazuju na pasivnost Osnovnog suda, a da je tražilac izvršenja uputio Osnovnom sudu molbu za odgađanje postupka, te je i nakon što ga je sud (poslije skoro četiri godine) ponovo pozvao da dostavi dokaz o svojini izvršenika na nepokretnostima koje su predložene kao predmet izvršenja, još jednom zahtijevao produženje roka, odnosno da su postojale objektivne okolnosti koje su uticale na dužinu trajanja postupka.

37. Ustavni sud nalazi da u ovom slučaju apelantkinjama nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka.

VIII.Zaključak

38. Ustavni sud zaključuje da apelantkinjama nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka, s obzirom na to da su dužini predmetnog postupka doprinijele objektivne okolnosti kao i ponašanje pravnog prednika apelantkinja, dok je redovni sud u predmetnom izvršnom postupku u razumnim rokovima preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka i namirenja potraživanja apelantkinja utvrđenih pravosnažnom i izvršnom sudskom odlukom.

39. Na osnovu člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

40. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-4464/17 (I. Č. i U. Č.) | Sudska praksa | Aktio