Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3393/17 („Žitopromet Drina“ a.d. Zvornik i S. Z.)

Odluka donesena 13. 02. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3393/17

Apelacija

Odluka o meritumu

13. 02. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. februara 2019. godine, u predmetu broj AP 3393/17, rješavajući apelaciju „Žitoprometa Drina“ a.d. Zvornik i dr., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija „Žitoprometa Drina“ a.d. Zvornik i Save Zekića podnesena zbog nepoštivanja standarda okončanja izvršnog postupka u razumnom roku pred Osnovnim sudom u Zvorniku u predmetu broj 83 0 Ip 007004 06 Ip kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. „Žitopromet Drina“ a.d. Zvornik i Savo Zekić iz Zvornika (u daljnjem tekstu: prvoapelant, drugoapelant ili apelanti), koje zastupa Radivoje Lazarević, advokat iz Zvornika, podnijeli su 9. avgusta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Zvorniku (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) kao predmet broj 83 0 Ip 007004 06 Ip.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda i Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) zatraženo je 10. oktobra 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Osnovni sud i Okružni sud su dostavili odgovore na apelaciju 31. oktobra 2017. godine, odnosno 25. oktobra 2017. godine.

4. Ustavni sud je 24. januara 2019. godine telefonskim putem kontaktirao sa Osnovnim sudom o stanju predmeta.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz navoda apelanata, te dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelanti su nezavisno jedan od drugog, na osnovu pravosnažne presude, odnosno sudskog poravnanja, podnijeli prijedloge za izvršenje 8. decembra 2006. godine, odnosno 4. jula 2006. godine, protiv istog izvršenika B.B. Osnovni sud je, u skladu sa prijedlozima, donio rješenja o izvršenju u odnosu na prvoapelanta 6. marta 2007. godine, a u odnosu na drugoapelanta 3. oktobra 2007. godine.

7. Na prijedlog prvoapelanta Osnovni sud je 7. decembra 2009. godine donio rješenje kojim se izvršenje u ovom predmetu odlaže do 30. aprila 2010. godine zbog toga što su prvoapelant i izvršenik B.B. 30. novembra 2009. godine zaključili vansudsko poravnanje. Pošto izvršenik nije ispoštovao vansudsko poravnanje, Osnovni sud je 27. oktobra 2010. godine donio zaključak kojim se određuje prodaja nepokretnosti izvršenika za 26. novembar 2010. godine. Međutim, ovo ročište je odloženo do okončanja parničnog postupka koji je pokrenuo S.B. protiv drugoapelanta i izvršenika B.B. s obzirom na to da je predmet spora nepokretnost koja je predmet izvršenja u ovoj pravnoj stvari.

8. Izvršni postupak je u odnosu na drugoapelanta Savu Zekića odložen Rješenjem Osnovnog suda broj 83 0 P 006287 10 P s obzirom na to da je S.B. podnijela tužbu protiv izvršenika B.B. i drugoapelanta. Tužbeni zahtjev S.B. odbijen je kao neosnovan pravosnažnom Presudom Osnovnog suda broj 83 0 P 006287 12 P 2 od 29. marta 2013. godine, te je drugoapelant 7. novembra 2013. godine zatražio nastavak izvršnog postupka.

9. Na prijedlog apelanata od 25. aprila 2014. godine za spajanje postupaka Osnovni sud je Rješenjem broj 83 0 Ip 007004 16 Ip od 21. januara 2015. godine spojio predmete.

10. E.B. je 28. oktobra 2015. godine, kao treće lice, izjavila prigovor na rješenje o izvršenju od 6. marta 2007. godine, a istog dana je izvršenik B.B. obavijestio Osnovni sud da nepokretnosti na kojima je određeno izvršenje nisu u njegovoj svojini, nego u svojini E.B.

11. Osnovni sud je 23. novembra 2015. godine održao ročište za prvu prodaju nepokretnosti, a na kom je donio rješenje da se kao izvršenik proglašava novi vlasnik nepokretnosti, treće lice E.B., da se na prodaju stavljaju nepokretnosti izvršenika-novog vlasnika, zatim, zaključak da se E.B., kao treće lice, upućuje da pokrene parnični postupak protiv tražilaca izvršenja, to jeste apelanata, te zaključak kojim se utvrđuje da su nepokretnosti izvršenika prodate na prvom ročištu za javnu prodaju kupcu koji je kupoprodajnu cijenu uplatio 23. novembra 2015. godine.

12. Osnovni sud je 1. decembra 2015. godine donio rješenje o dosudi nepokretnosti, a 25. decembra 2015. godine rješenje o ispravci rješenja o dosudi.

13. Osnovni sud je zaključkom od 8. decembra 2015. pozvao apelante da predlože drugi predmet izvršenja (apelanti nisu namireni u cijelosti). Apelanti su prijedlog dostavili 16. februara 2016. godine (predložena druga nepokretnost) a Osnovni sud je 18. aprila 2016. godine donio rješenje o izmjeni rješenja o izvršenju.

14. Osnovni sud je 23. decembra 2015. godine održao ročište za diobu nakon čega je 3. februara 2016. godine donio rješenje o namirenju.

15. Izvršenik je na rješenje o namirenju 8. februara 2016. godine izjavio žalbu, a 6. februara 2017. godine je izjavio žalbu i na rješenje o ispravci rješenja o dosudi od 25. decembra 2015. godine, dok je treće lice E.B. 8. februara 2017. godine izjavilo žalbu na rješenje o dosudi od 1. decembra 2015. godine.

16. Okružni sud je, rješavajući po ovim žalbama, donio Rješenje broj 83 0 Ip 007004 16 Pž od 20. juna 2017. godine kojim je usvojio žalbe, ukinuo rješenja i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

17. Osnovni sud je 4. januara 2018. godine donio rješenje kojim se izvršni postupak prekida s obzirom na to da je otvoren stečajni postupak nad imovinom prvoapelanta „Žitoprometa Drina“. Po zaprimanju potrebnih obavještenja i punomoći Osnovni sud je 3. aprila 2018. godine donio rješenje kojim se određuje nastavak izvršnog postupka.

18. Osnovni sud se obratio Novoj banci a.d. Banja Luka radi pribavljanja informacije da li je izvršenik B.B. izmirio dug prema banci ili će sud donijeti odluku da Nova banka stupa u postupak kao založni tražilac izvršenja. Takođe, Osnovni sud se obratio i Republičkoj geodetskoj upravi - PJ Zvornik kako bi pribavio informaciju o svim upisima u teretnom listu nepokretnosti koja je predmet ovog izvršnog postupka.

19. Predmet je u maju 2018. godine predsjednik suda izuzeo od predmetnog sudije, a vraćen je u septembru 2018. godine.

20. Rješenjem od 15. oktobra 2018. godine Osnovni sud je odbio prigovor izvršenika izjavljen na rješenje kojim se nastavlja izvršni postupak. Izvršenik je na ovo rješenje izjavio žalbu 25. oktobra 2018. godine. Okružni sud je u postupku po žalbi potvrdio rješenje o nastavku izvršnog postupka.

21. Osnovni sud je 10. januara 2019. godine pozvao apelante da dostave potpun zk. izvod, budući da je RGU - PJ Zvornik u više navrata dostavljala nepotpun zk. izvod. IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

22. Apelanti navode da im je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Iako postupak još nije okončan, apelanti smatraju da su ispunjeni uslovi da Ustavni sud razmatra njihovu apelaciju zbog toga što postupak traje već 11 godina i nije izvjesno kada će biti okončan. Apelanti smatraju da se u konkretnom slučaju ne radi o složenom predmetu, te posebno ističu da je po žalbi na rješenje o namirenju odlučeno tek nakon više od godinu dana. Apelanti predlažu Ustavnom sudu da donese odluku kojom se utvrđuje povreda navedenih prava zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, da predsjedniku Osnovnog suda naloži da preduzme mjere radi otklanjanja kršenja prava na suđenje u razumnom roku, te da o preduzetim mjerama obavijesti Ustavni sud u roku od tri mjeseca. Zatim, apelanti predlažu da Osnovni sud na ime naknade nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplati apelantima iznos od po 5.000,00 KM u roku od 30 dana, kao i da Osnovni sud apelantima naknadi troškove sastavljanja ove apelacije u iznosu od 1.404,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

23. Osnovni sud ističe da je u ovom predmetu sud aktivno preduzimao radnje i postupao u predmetu. Iako su se apelanti obraćali sudu radi isplate dosuđenih iznosa u skladu sa rješenjem o namirenju, Osnovni sud nije mogao postupiti po njemu s obzirom na to da rješenje nije postalo pravosnažno. Osnovni sud navodi da mu je nakon odluke Okružnog suda od 20. juna 2017. godine kojim se usvajaju žalbe na rješenje o namirenju spis vraćen 23. juna 2017. godine, ali da je Okružno javno tužilaštvo Bijeljina 19. jula 2017. godine zatražilo cjelokupan spis predmeta radi postupanja po krivičnoj prijavi izvršenika u ovom predmetu, te da mu je spis vraćen na postupanje tek 2. oktobra 2017. godine. Osnovni sud ističe da je preduzimao izvršne radnje i da ne snosi krivicu što predmetni postupak dugo traje, te je napomenuo da je sud morao postupati i po drugim predmetima.

24. Okružni sud navodi da apelanti prigovaraju na dužinu trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom. Takođe, ističe da se radi o postupku u kojem je učestvovalo više zainteresovanih lica, kao i da se vodilo više paralelnih postupaka, a što je sve u svojoj ukupnosti uticalo na dužinu postupka. Okružni sud ne smatra da snosi odgovornost za dugotrajno vođenje postupka i predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana. V.Relevantni propisi

25. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

VI.Dopustivost

26. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

27. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

28. U konkretnom slučaju predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je, takođe, u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Republici Srpskoj, ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.

29. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

30. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

31. Apelanti smatraju da im je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

32. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

[…]

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

33. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] .

34. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti konkretnog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

35. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu, tako i u praksi, te da obezbijedi njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995. godine). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima u kojim niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomogne u izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantuje izvršenje u svim okolnostima (vidi, Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično sprovođenje sudskog postupka. Period koji treba uzeti u obzir

36. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 4. jula 2006. godine, odnosno 8. decembra 2006. godine, kada su apelanti podnijeli prijedloge za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, razmatraće period od 12 i po godina.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

37. Ustavni sud zapaža da su u konkretnom slučaju na početku apelanti podnijeli dva posebna prijedloga za izvršenje, a koji su tek naknadno spojeni u jedan predmet, da su u toku ovog postupka pokrenuti i parnični i krivični postupak u vezi sa strankama u postupku, da je predmet izvršenja tokom postupka prešao u svojinu trećeg lica, koje se aktivno uključilo u postupak, te da predmet izvršenja nije bio dovoljan za namirenje apelanata zbog čega je došlo do promjene predmeta izvršenja. Slijedom navedenog, Ustavni sud zaključuje da se radi o složenom predmetu.

38. Ustavni sud zapaža da je u jednoj fazi postupka prvoapelant tražio odlaganje izvršnog postupka zbog vansudskog poravnanja koje je sklopio sa izvršenikom, tako da je apelant na određeni način doprinio dužini trajanja postupka.

39. Ocjenjujući ponašanje suda u predmetnom postupku, Ustavni sud je utvrdio da su apelanti prijedloge za izvršenje podnijeli 4. jula 2006, odnosno 9. decembra 2006. godine, te da je Osnovni sud u roku od nekoliko mjeseci donio rješenja o izvršenju (6. mart i 3. oktobar 2007. godine). Ustavni sud zapaža da je nakon toga postojao određeni period neaktivnosti Osnovnog suda. Nadalje, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud u nastavku postupka preduzeo niz procesnih radnji, između ostalog, donio je rješenje o spajanju postupka, zakazao i sproveo ročište za prodaju predmeta izvršenja, odlučivao povodom prigovora izvršenika i trećeg lica, novog vlasnika nepokretnosti, donio rješenje o dosudi nepokretnosti, održao ročište za diobu, donio rješenje o namirenju, pozvao apelante da odrede novi predmet izvršenja nakon što je utvrdio da se nisu namirili iz prvopredloženog predmeta, kao i postupao po instrukcijama višeg suda nakon što je taj sud ukinuo rješenja o dosudi i o namirenju, tj. obratio se banci u pogledu kredita koji je izvršenik imao, kao i geodetskoj upravi u pogledu svih tereta upisanih u zk. na predmetu izvršenja. Ustavni sud, dalje, primjećuje da su izvršni postupci koje su pokrenuli apelanti odložen na više od tri godine zbog pokretanja parničnog postupka u kojem su tuženi bili drugoapelant i izvršenik, a predmet spora je bila ista nepokretnost koja je u oba izvršna postupka bila predmet izvršenja. U nastavku postupka E.B. se pojavila kao treće lice i novi vlasnik nepokretnosti koja je predmet izvršenja i izjavila prigovor na rješenje o izvršenju. Takođe, E.B. i izvršenik su podnijeli žalbe protiv rješenja o dosudi i rješenja o namirenju, te je predmet proslijeđen Okružnom sudu kako bi odlučio o podnesenim žalbama, a što je učinio u roku od jedne godine i dva mjeseca. Spis je vraćen Osnovnom sudu nakon odluke po žalbi, ali je predmet izuzelo Okružno javno tužilaštvo Bijeljina radi postupanja po krivičnoj prijavi u vezi sa ovim predmetom. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi preduzeli niz procesnih radnji kako bi okončali izvršni postupak.

40. Analizirajući sve prethodno navedeno, Ustavni sud smatra da, iako izvršni postupak traje već 12 i po godina, apelantima nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje s obzirom na to da nema elemenata koji ukazuju na pasivnost redovnih sudova, nego da su dužini trajanja predmetnog postupka u najvećoj mjeri doprinijele složenost predmeta i objektivne okolnosti.

41. Ustavni sud zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka.

VIII.Zaključak

42. Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka s obzirom na to da su redovni sudovi u predmetnom izvršnom postupku u razumnim rokovima preduzimali procesne radnje radi okončanja postupka, a na dužinu postupka su u najvećoj mjeri uticale složenost predmeta i objektivne okolnosti.

43. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

44. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-3393/17 („Žitopromet Drina“ a.d. Zvornik i S… | Sudska praksa | Aktio