Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-642/17 (A. M.)

Odluka donesena 13. 02. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-642/17

Apelacija

Odluka o meritumu

13. 02. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. februara 2019. godine, u predmetu broj AP 642/17, rješavajući apelaciju Adema Mujčića na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Adema Mujčića podnesena zbog nepoštovanja standarda okončanja u razumnom roku izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Tešnju u predmetu broj 39 0 I 002128 16 I 2 (stari broj I-154/02) kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Adem Mujčić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Drinka Lekić, advokat iz Tešnja, podnio je 16. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Tešnju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 39 0 I 002128 16 I 2 (stari broj I-154/02). II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 30. marta 2017. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju, a od Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 25. augusta 2017. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 7. aprila 2017. godine, dok Kantonalni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.

4. Ustavni sud je 28. januara 2019. godine telefonskim putem od Općinskog suda zatražio informaciju o statusu predmetnog izvršnog postupka.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda broj I-154/02 od 12. marta 2002. godine usvojen je prijedlog pravnog prednika apelanta „Kamel“ osiguranje dd Tešanj u likvidaciji od 6. marta 2002. godine, na osnovu vjerodostojne isprave – ovjerenog izvoda iz poslovnih knjiga, na način da se izvršenje provede na pokretnim stvarima O. E., kao prvoizvršenika, a u slučaju nemogućnosti naplate duga od prvoizvršenika da se izvršenje provede zapljenom novčanih sredstava DJL „KOP“ Jelah, kao drugoizvršenika, koja se vode na računu kod banaka.

7. Zaključkom od 8. jula 2003. godine, Općinski sud je obavijestio apelanta da je izvršenje na pokretnim stvarima bilo bezuspješno. Općinski sud je rješenjem od 5. aprila 2007. godine usvojio apelantov prijedlog od istog datuma i izmijenio rješenje o izvršenju u dijelu kojim je određen predmet i sredstvo izvršenja tako da se umjesto izvršenja na pokretnim stvarima izvršenje provede na nekretnini prvoizvršenika.

8. Općinski sud je rješenjem od 7. augusta 2007. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 16. oktobra 2007. godine, odbio kao neosnovan prigovor prvoizvršenika protiv rješenja o promjeni predmeta i sredstva izvršenja.

9. Zemljišnoknjižni ured Općinskog suda je dopisom od 28. novembra 2007. godine obavijestio Općinski sud da nije u mogućnosti izvršiti zabilježbu izvršenja jer kao vlasnik nekretnine nije upisan prvoizvršenik. Na apelantov prijedlog, Općinski sud je izvršio procjenu vrijednosti i zakazao prodaju nekretnine.

10. Općinski sud je rješenjem od 20. augusta 2008. godine, koje je ukinuto rješenjem Kantonalnog suda od 11. novembra 2008. godine, usvojio prigovor trećeg lica i proglasio nedopuštenim izvršenje na navedenoj nekretnini.

11. Apelant se podneskom od 8. aprila 2009. godine izjasnio da ostaje pri prijedlogu da se izvršenje provede na nekretnini prvoizvršenika.

12. Općinski sud je rješenjem od 10. juna 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 12. januara 2010. godine, usvojio prigovor trećeg lica i proglasio nedopuštenim izvršenje na navedenoj nekretnini.

13. Općinski sud je 26. februara 2010. godine izvršio popis pokretnih stvari. Prvo ročište za prodaju pokretnih stvari prvoizvršenika od 12. decembra 2012. godine bilo je bezuspješno, dok je na drugom ročištu apelant kupio pokretne stvari prvoizvršenika, predlažući da se izvršenje nastavi na pokretnim stvarima drugoizvršenika.

14. Postupajući po nalogu suda od 10. juna 2013. godine da predloži novo sredstvo i predmet izvršenja jer je sudski izvršilac na zapisnik konstatirao da na licu mjesta nije pronašao drugoizvršenika, već firmu drugog osnivača KOP DOO Jelah, te da su ranije popisane stvari – teretna motorna vozila drugoizvršenika prodata, apelant je podneskom od 4. jula 2013. godine predložio produženje roka za postupanje.

15. Općinski sud je rješenjem od 3. jula 2013. godine, koje je ukinuto rješenjem Kantonalnog suda od 4. decembra 2013. godine, odbio navedeni apelantov prijedlog i obustavio izvršni postupak.

16. Povodom prigovora prvoizvršenika od 24. februara 2014. godine, Općinski sud je održao ročište 7. jula 2014. godine.

17. Rješenjem od 8. septembra 2014. godine, koje je djelimično preinačeno rješenjem Kantonalnog suda od 21. januara 2015. godine, Općinski sud je usvojio prigovor prvoizvršenika i obustavio izvršni postupak u odnosu na njegove pokretne stvari, dok je izvršni postupak nastavio u odnosu na pokretne stvari drugoizvršenika.

18. Općinski sud je 26. februara 2016. godine održao ročište na kojem je apelant zatražio dodatni rok od 15 dana kako bi predložio novi predmet i sredstvo izvršenja.

19. Rješenjem od 2. februara 2017. godine, koje je ukinuto rješenjem Kantonalnog suda od 13. jula 2017. godine, Općinski sud je obustavio izvršni postupak jer se pokretne stvari nisu uspjele prodati na drugom javnom nadmetanju.

20. Općinski sud je 24. decembra 2018. godine donio zaključak o prodaji pokretnih stvari izvršenika, a 8. januara 2019. godine održao je ročište za prodaju pokretnih stvari, dok je 9. januara 2019. godine donio rješenje o dosudi.

21. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni izvršni postupak u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

22. Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), odnosno prava na pristup sudu i prava na suđenje u razumnom roku kao standarda pravičnog suđenja i na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Smatra da je Općinski sud proizvoljno i diskriminatorno primijenio pravo. Naglašava da izvršni postupak pred Općinskim sudom traje nerazumno dugo i da je Općinski sud odugovlačenjem postupka omogućio izvršenicima da sakriju imovinu, zbog čega svoja potraživanja nije namirio. Tvrdi da je svoja potraživanja mogao naplatiti iz pokretnih stvari oba izvršenika da je Općinski sud postupao 2002. godine. Apelant je predložio da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 50.000,00 KM zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

23. Općinski sud je detaljno naveo procesne radnje koje je preduzimao u toku izvršnog postupka, naglasivši da je u navedenom predmetu preduzeo veliki broj procesnih radnji i da nema propusta u radu suda.

V.Relevantni propisi

24. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 35/12, 46/16 i 55/18) relevantne odredbe glase:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

25. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

26. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

27. U konkretnom slučaju, apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.

28. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

29. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

30. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njegovog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a)Pravo na pravično suđenje

31. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

32. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela

33. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

34. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995) Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja već za djelotvorno i ekonomično provođenje sudskog postupka.

Period koji se uzima u obzir

35. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 6. marta 2002. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period duži od 16 godina.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

36. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud u konkretnom slučaju najprije zapaža da se radi o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi naplate potraživanja na osnovu vjerodostojne isprave (izvod iz poslovnih knjiga vezano za ugovor o kreditu). Ustavni sud primjećuje da je u navedenom predmetu više puta predlagano i pokušano izvršenje na pokretnim stvarima i na nekretnini izvršenika, da je određeno vještačenje za utvrđivanje vrijednosti nekretnine, da se na strani izvršenika nalaze dva subjekta, te da je došlo do promjene subjekta na strani drugoizvršenika. Sve navedeno ukazuje da se predmetni izvršni postupak može smatrati složenim.

37. Kod ocjene apelantovog ponašanja, Ustavni sud zapaža da apelant u ostavljenom roku nije postupio po nalogu Općinskog suda za dostavljanje prijedloga za promjenu predmeta i sredstva izvršenja, zbog čega je Općinski sud obustavio postupak, da je ustrajavao na prijedlogu da Općinski sud nastavi izvršni postupak na nekretnini prvoizvršenika iako je Općinski sud utvrdio da predmetna nekretnina nije njegovo vlasništvo i donio rješenje kojim je izvršenje na predmetnoj nekretnini proglasio nedopuštenim. Zbog svega navedenog, može se smatrati da je apelant u određenom dijelu doprinio dužini trajanja izvršnog postupka.

38. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud rješenje o izvršenju od 12. marta 2002. godine donio šest dana nakon podnošenja prijedloga za izvršenje apelanta, a procesne radnje je nastavio preduzimati i u 2003. godini. Nakon toga, Ustavni sud primjećuje neaktivnost Općinskog suda (od 2004. do 2007. godine), ali uočava da je nakon toga Općinski sud preduzeo i preduzima niz procesnih radnji u skladu s apelantovim prijedlozima, pa je tako, između ostalog, donio rješenje o promjeni predmeta i sredstva izvršenja, rješenje kojim je odbio prigovor izvršenika, održao dva ročišta povodom prigovora prvoizvršenika i trećeg lica, dva puta donio rješenje kojim je izvršenje na nekretnini prvoizvršenika proglasio nedopuštenim, tri puta, po raznim osnovama, donio rješenje o obustavljanju izvršnog postupka, četiri puta održao ročišta za prodaju pokretnih stvari, te donio rješenje o dosudi. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da je u relevantnom periodu predmet više puta bio pred Kantonalnim sudom koji je odluke donosio u periodu od dva do pet mjeseci.

39. Dakle, Ustavni sud nalazi da predmetni izvršni postupak pred Općinskim sudom traje više od 16 godina najvećim dijelom zbog složenosti postupka, objektivnih okolnosti (nepostojanje adekvatne imovine na strani oba izvršenika iz koje bi se apelant namirio), te apelantovog doprinosa. S druge strane, Ustavni sud nalazi da je Općinski sud preduzimao i preduzima raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka i namirenja apelantovog potraživanja.

40. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nalazi da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka.

Ostali navodi

41. U vezi s apelantovim navodima o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, Ustavni sud ukazuje da se apelant nije izjasnio u vezi s kojim pravom smatra da je diskriminiran, ali da iz navoda apelacije proizlazi da smatra da je diskriminiran u odnosu na pravo na pravično suđenje. Međutim, Ustavni sud primjećuje da apelant u apelaciji nije naveo ni po kom osnovu je diskriminiran, niti je ponudio činjenice ili dokaze na osnovu kojih bi se mogao izvesti zaključak o postojanju diskriminacije po nekom zabranjenom osnovu (npr. spol, rasa, vjera, nacionalno ili socijalno porijeklo itd.). S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi prava iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana

14. Evropske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje neosnovani.

VIII.Zaključak

42. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka jer je Općinski sud preduzimao i preduzima raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka i namirenja apelantovog potraživanja, a dužini predmetnog izvršnog postupka u najvećem dijelu doprinijele su objektivne okolnosti, složenost predmeta, te apelantovo ponašanje.

43. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

44. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-642/17 (A. M.) | Sudska praksa | Aktio