Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5314/17 (M. B.)
Odluka donesena 13. 02. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-5314/17
Apelacija
Odluka o meritumu
13. 02. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. februara 2019. godine, u predmetu broj AP 5314/17, rješavajući apelaciju Mehmeda Bajrića na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Mehmeda Bajrića podnesena zbog nepoštovanja standarda okončanja u razumnom roku izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 I 373151 13 I kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mehmeda Bajrića podnesena zbog dužine trajanja parničnog postupka, koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 166641 12 Gž od 14. marta 2013. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Mehmed Bajrić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mirsad Sipović, advokat iz Sarajeva, podnio je 18. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 166641 12 Gž od 14. marta 2013. godine, te zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 65 0 I 373151 13 I , koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom kao predmet broj 65 0 I 373151 17 Gži, a nakon podnošenja apelacije predmet je vraćen Općinskom sudu na postupanje.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Općinskog suda zatraženo je 4. januara 2018. i 14. januara 2019. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je odgovore na apelaciju dostavio 30. januara 2018. i 31. januara 2019. godine, a Kantonalni sud 23. januara 2019. godine.
4. Ustavni sud je 28. januara 2019. godine od Općinskog suda zatražio informaciju o statusu predmetnog izvršnog postupka.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
a) U odnosu na parnični postupak koji je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 166641 12 Gž od 14. marta 2013. godine
6. Po podnesenoj apelantovoj protivtužbi protiv Nikole Krčmara (u daljnjem tekstu: tuženi ili izvršenik) Presudom Općinskog suda broj 65 0 P 166641 03 P od 7. septembra 2012. godine, potvrđenom Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 166641 12 Gž od 14. marta 2013. godine, naloženo je tuženom da apelantu isplati novčani iznos na ime kupoprodajne cijene nekretnine, na osnovu kupoprodajnog ugovora zaključenog između njega i apelanta.
b) U odnosu na izvršni postupak u predmetu broj 65 0 I 373151 13 I
7. Apelant je 26. augusta 2013. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu Presude broj 65 0 P 166641 03 P od 7. septembra 2012. godine, potvrđene presudom Kantonalnog suda, radi isplate novčanog potraživanja – zabilježbom, procjenom i prodajom nekretnine izvršenika. Predloženo izvršenje Općinski sud je dozvolio Rješenjem broj 65 0 I 373151 13 I od 9. septembra 2013. godine.
8. Ročište za određivanje načina za utvrđivanje vrijednosti nekretnine održano je 26. marta 2014. godine i apelantu je naloženo da uplati predujam za vještačenje radi utvrđivanja vrijednosti nekretnine. Apelant je 7. aprila 2014. godine dostavio dokaz o uplati predujma za vještačenje, a zaključkom od 5. maja 2014. godine Općinski sud je odredio vještačenje.
9. Vještak je 23. maja 2014. godine dostavio nalaz i mišljenje, koji je apelantu dostavljen 4. jula 2014. godine. Općinski sud nije izvršio dostavu nalaza i mišljenja izvršeniku jer dostava nije bila moguća s obzirom na to da se odselio s adrese navedene u prijedlogu za izvršenje.
10. Zaključkom od 4. marta 2015. godine Općinski sud je naložio apelantu da dostavi novu adresu izvršenika. Podneskom od 6. aprila 2015. godine apelant je dostavio adresu na koju je uručenje nalaza već pokušano.
11. Izvršenik je podneskom od 23. augusta 2016. godine lično dostavio adresu za prijem pismena, pa mu je na navedenu adresu 20. septembra 2016. godine dostavljen nalaz.
12. Treće lice, supruga izvršenika, 21. decembra 2016. godine podnijela je prigovor tvrdeći da je predmetna nekretnina u suvlasništvu (njenom i izvršenika), te da nije imala saznanja o prometovanju nekretnine.
13. Prvo ročište za prodaju nekretnina zakazano je za 22. decembar 2016. godine, kada je nekretnina prodata apelantu.
14. U daljnjem toku postupka, Općinski sud je zaključkom od 10. januara 2017. godine uputio treće lice da kod nadležnog suda pokrene parnični postupak radi dokazivanja da je izvršenje na predmetnoj nekretnini nedopušteno.
15. Rješenjem o dosudi nekretnine od 14. marta 2017. godine određena je predaja u posjed nekretnine i Zemljišnoknjižnom uredu u Sarajevu naložen je upis nekretnine kao vlasništvo apelanta.
16. Apelant je 20. aprila, 19. augusta i 5. septembra 2017. godine podnio zahtjeve kojim je traženo da Općinski sud donese zaključak kojim će odrediti provođenje rješenja o dosudi nekretnine.
17. Protiv rješenja o dosudi od 14. marta 2017. godine izvršenik je uložio žalbu i predmet je dostavljen na postupanje Kantonalnom sudu 7. septembra 2017. godine.
18. Apelant je 20. novembra i 9. decembra 2017. godine Općinskom sudu ponovo uputio zahtjeve da se provede rješenje o dosudi.
19. Općinski sud je zaključkom od 24. januara 2018. godine naložio sudskim izvršiocima provođenje predaje u posjed nekretnine u skladu s rješenjem o dosudi nekretnine od 14. marta 2017. godine. Prema zapisniku, dostavljenom Ustavnom sudu, izvršioci su 27. januara 2018. godine predali apelantu u posjed predmetnu nekretninu.
20. Izvršenik je odustao od izjavljene žalbe, te je Kantonalni sud donio rješenje o odustanku od žalbe 21. jula 2018. godine.
21. Na osnovu informacije koju je Ustavni sud dobio od Općinskog suda, proizlazi da je predmetni postupak u toku pred Općinskim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
22. U opširnim navodima apelacije apelant je iznio hronologiju predmetnog postupka, te je naveo da mu je zbog dužine trajanja parničnog i izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, apelant se poziva i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 Evropske konvencije, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. i člana 1. Protokola broj 12 Evropske konvencije, odredbe čl. 7. i 17. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima UN-a, odredbe člana 2. stav 1. i 3. tač. a), b) i c) i član 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Apelant ukazuje na dužinu trajanja izvršnog postupka u granicama razumnog roka, uprkos urgencijama koje je u više navrata podnosio, te je zatražio naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovori na apelaciju
23. Općinski sud je naveo detaljnu hronologiju predmetnog izvršnog postupka koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke i istakao da u predmetnom postupku nisu povrijeđena apelantova prava na koja se u apelaciji poziva. Naime, budući da se radi o veoma složenom predmetu sud nije odmah pristupio predaji u posjed nekretnine shodno rješenju o dosudi s obzirom na to da se između istih stranaka u obrnutim ulogama vodio postupak predaje u posjed iste nekretnine, koja je predmet u ovom izvršnom postupku i koji je zapisnikom sudskog izvršioca 13. jula 2011. godine predat slobodan od ljudi i stvari izvršeniku iz ovog predmeta. Općinski sud je u drugom odgovoru naveo da je predmetna nekretnina predata apelantu u posjed 27. februara 2018. godine.
24. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je ukratko izložio hronologiju postupka nakon što mu je dostavljen predmet na postupanje, te je istakao da je u razumnom roku proveo sve potrebne radnje i predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana.
V.Relevantni propisi
25. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 35/12 i 46/16) relevantne odredbe glase:
Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
26. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
27. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. a)Dopustivost apelacije u odnosu na parnični postupak koji je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 166641 12 Gž od 14. marta 2013. godine
28. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelacione navode o dužini trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 166641 12 Gž od 14. marta 2013. godine Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda koje glase:
29. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
30. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
31. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je apelant prijedlog za izvršenje presude Općinskog suda (koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda) podnio 26. augusta 2013. godine. Stoga, Ustavni sud nije smatrao da je potrebno utvrđivati datum kada je apelant primio presudu Kantonalnog suda jer se podrazumijeva da ju je primio prije podnošenja prijedloga za izvršenje, dok je apelacija Ustavnom sudu podnesena 18. decembra 2017. godine, iz čega proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije protiv konačne presude, predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio navedenu presudu Kantonalnog suda.
32. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
b)Dopustivost apelacije u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka
33. U konkretnom slučaju predmetna apelacija se odnosi i na dužinu trajanja izvršnog postupka u predmetu broj 65 0 I 373151 13 I. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.
34. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
35. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
36. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 Evropske konvencije, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te člana
1. Protokola broj 12 Evropske konvencije. Ustavni sud će prvo ispitati navode koji se tiču povrede prava na pravično suđenje.
Pravo na pravično suđenje
37. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
38. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela
39. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
40. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995) Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja već za djelotvorno i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji treba uzeti u obzir
41. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 26. augusta 2013. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period od oko pet i po godina.
Analiza razumnosti trajanja postupka
42. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. Nadalje, Ustavni sud uočava da je u predmetnom postupku, osim apelanta i izvršenika, učestvovalo i treće lice koje je sud uputio na parnicu, te da je u postupku vršeno i vještačenje, što ukazuje da se radi o složenijem predmetu.
43. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja predmetnog postupaka, koji je za njega od većeg značaja za namirenje njegovog potraživanja utvrđenog pravomoćnom i izvršnom sudskom odlukom.
44. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda u predmetnom postupku, Ustavni sud zapaža da je apelant prijedlog za izvršenje podnio 26. augusta 2013. godine, koje je sud dozvolio rješenjem o izvršenju od 9. septembra 2013. godine, tj. sedam dana nakon podnošenja prijedloga. Nadalje, Općinski sud je u predmetnom postupku nakon donošenja rješenja o izvršenju blagovremeno nastavio preduzimati procesne radnje (između ostalog, odredio vještačenje, odlučio o prigovoru trećeg lica, odredio ročište za prodaju nekretnine, prodao nekretninu apelantu) sve do donošenja rješenja o dosudi, nakon čega je predmet po žalbi izvršenika dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje. U ovom dijelu Ustavni sud zapaža da je postupak pred Kantonalnim sudom trajao oko devet mjeseci (kako je izvršenik odustao od žalbe Kantonalni sud je donio rješenje o odustanku od žalbe). U međuvremenu, dok je tekao postupak pred Kantonalnim sudom, zaključkom Općinskog suda naloženo je sudskim izvršiocima da izvrše predaju apelantu u posjed predmetne nekretnine, što je i izvršeno. Ustavni sud posebno primjećuje da je na dužinu trajanja postupka u većem dijelu utjecala okolnost da se izvršeniku nije mogao blagovremeno dostaviti nalaz vještaka (tačnije oko dvije godine) zbog promijenjene adrese izvršenika.
45. Imajući u vidu sve navedeno, iako predmetni postupak traje oko pet i po godina i nije okončan, Ustavni sud nalazi da nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku jer ne nalazi neaktivnost sudova u predmetnom izvršnom postupku nego upravo suprotno da su redovni sudovi blagovremenim preduzimanjem predloženih radnji pokušavali djelotvorno i ekonomično provesti izvršni postupak, a da su na dužinu trajanja postupka u većem dijelu utjecale objektivne okolnosti.
46. Ustavni sud nalazi da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka.
Ostali navodi
47. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 Evropske konvencije, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 12 Evropske konvencije, odredbe čl. 7. i 17. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima UN-a, odredbe člana 2. stav 1. i 3. tač. a), b) i c) i član
26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, Ustavni sud zapaža da ove navode apelant, u suštini, dovodi u kontekst prava na pravično suđenje, pa s obzirom na zaključak u vezi s navedenom povredom prava na pravično suđenje i ovo pozivanje na povrede navedenih prava, koje nije ničim obrazloženo, Ustavni sud smatra neosnovanim.
VIII.Zaključak
48. Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog dužine trajanja izvršnog postupka iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer su redovni sudovi u predmetnom izvršnom postupku u razumnim rokovima preduzimali sve procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka i namirenja apelantovih potraživanja utvrđenih pravomoćnom i izvršnom sudskom odlukom, a da su na dužinu trajanja postupka utjecale objektivne okolnosti.
49. Na osnovu člana 18. st. (1) i (3) tačka c) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
50. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević