Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-701/17 (R. B.)

Odluka donesena 13. 02. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-701/17

Apelacija

Odluka o meritumu

13. 02. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. februara 2019. godine, u predmetu broj AP 701/17, rješavajući apelaciju Radmile Basarić na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Radmile Basarić podnesena zbog nepoštovanja standarda okončanja u razumnom roku izvršnog postupka pred Osnovnim sudom u Gradišci u predmetu broj 72 0 I 00011457 09 I – SK (stari broj:

072I6601/09), koji se trenutno vodi kao parnični postupak pred Osnovnim sudom u Gradišci, kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Radmila Basarić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Gradiške, koju zastupa Draginja Selak, advokat iz Gradiške, podnijela je 22. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) kao predmet broj 72 0 I 00011457 09 I – SK (stari broj: 072I6601/09).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda i Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) zatraženo je 29. marta 2017. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud i Okružni sud su dostavili odgovor na apelaciju 3. aprila 2017. godine, odnosno 6. aprila 2017. godine.

4. Ustavni sud je 29. januara 2019. godine telefonskim putem kontaktirao Osnovni sud o stanju predmeta.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantkinjinih navoda, te dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

6. Tražilac izvršenja Javno preduzeće Radio televizija Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) u odnosu na apelantkinju podnio je četiri zasebna prijedloga za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave – izvod iz poslovnih knjiga, i to: 10. aprila 2009, 19. aprila 2010, 28. decembra 2011. i 3. decembra 2012. godine radi naplate novčanih potraživanja na ime RTV takse.

7. Osnovni sud je 12. juna 2014. godine donio rješenje o spajanju ova četiri postupka, kao i Rješenje o izvršenju broj 72 0 I 00011457 09 I-SK (stari broj 072I6601/09).

8. Apelantkinja je na ovo rješenje 9. jula 2014. godine izjavila prigovor, o kojem je Osnovni sud odlučio rješenjem od 12. marta 2015. godine kojim se odgađa izvršenje, te se prijedlog za izvršenje tražioca izvršenja ima smatrati tužbom.

9. Apelantkinja je izjavila žalbu na rješenje o odgađanju izvršenja, te je predmet proslijeđen na odlučivanje Okružnom sudu.

10. Okružni sud je 24. avgusta 2016. godine donio rješenje kojim se uvažava apelantkinjina žalba, rješenje Osnovnog suda od 12. marta 2015. godine preinačava tako što se djelimično uvažava apelantkinjin prigovor na rješenje o izvršenju od 12. juna 2014. godine, to rješenje se ukida, te se prijedlog za izvršenje tražioca izvršenja smatra tužbom i postupak će se nastaviti prema pravilima parničnog postupka. Okružni sud je 9. septembra donio rješenje o ispravci rješenja od 24. avgusta 2016. godine (greške o kucanju).

11. Osnovni sud je 2. juna 2017. godine izdao naredbu za otvaranje parnice, te je izvršni postupak odgođen do završetka parnice.

12. Prema informacijama koje je Ustavni sud dobio od Osnovnog suda, parnični postupak je u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelantkinja navodi da joj je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantkinja smatra da Osnovni sud nije mogao spojiti četiri izvršna postupka u jedan s obzirom na to da u dva predmeta tražilac izvršenja nije dostavio ispravu koja se u to vrijeme smatrala vjerodostojnom ispravom. Takođe smatra da je rješenje Okružnog suda nejasno s obzirom na to da se ne vidi u čemu se sastoji djelimično uvažavanje apelantkinjinog prigovora. Apelantkinja se žali na dužinu trajanja izvršnog postupka, koji još uvijek nije okončan s obzirom na to da je prvi prijedlog za izvršenje podnesen 2009. godine, naredni 2010, 2011. i 2012, međutim tek su 2014. godine spojeni u jedan predmet. Apelantkinja predlaže da se apelacija usvoji i ponište osporavana rješenja Osnovnog i Okružnog suda.

b) Odgovor na apelaciju

14. Osnovni sud navodi da je u ovom predmetu postupao u okviru objektivno određenih uslova i mogućnosti, a što direktno determiniše dužinu trajanja postupka. Posebno naglašava opterećenost suda predmetima RTV takse koji zbog objektivnih razloga traju više godina, a u prilogu dostavlja izvještaj o radu suda za 2016. godinu kako bi dokazao tu opterećenost. Smatra da nije povrijeđeno apelantkinjino pravo na pravično suđenje, te konačnu odluku o dužini trajanja postupka prepušta Ustavnom sudu.

15. Okružni sud ističe da mu je predmet na postupanje po žalbi dostavljen 28. marta 2016. godine, a da je on konačno rješenje po žalbi Osnovnom sudu dostavio 15. septembra 2016. godine, dakle za manje od šest mjeseci, zbog čega smatra da nema mjesta prigovoru u pogledu dužine trajanja postupka pred ovim sudom. U kontekstu postupanja Osnovnog suda ističe da je sud ažurno postupao i odmah uzeo u rad predmet, kao i da je prijedloge u kojima nije bilo vjerodostojne isprave odbacio, dok je na osnovu ostalih donio rješenje o izvršenju.

V.Relevantni propisi

16. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

17. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

19. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Predmetna apelacija se, u suštini, odnosi na dužinu izvršnog postupka u kojem apelantkinja ima procesni položaj izvršenika, te se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno stranka protiv koje se sprovodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6 stav 1 Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da apelantkinja u predmetnoj apelaciji prigovara dužini postupka u kojem osporava svoju obavezu utvrđenu u izvodima iz poslovnih knjiga za obveznike RTV takse, na osnovu kojih je u predmetnom izvršnom postupku bila obavezana na isplatu duga, kao i činjenicu da su spomenuti izvodi u predmetnom izvršnom postupku prihvaćeni kao vjerodostojne isprave. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) koja je primjenjiva u konkretnom slučaju, u predmetu u kojem je aplikant takođe osporavao dužinu trajanja izvršnog postupka u kojem je imao procesni položaj izvršenika, a koji je pokrenut na osnovu vjerodostojne isprave, u kojoj se navodi da budući da postoji spor koji se odnosi na način ostvarivanja građanskih prava i obaveza podnosioca aplikacije, te s obzirom na to da rezultat tog spora ima posljedice po aplikantova imovinska prava, Evropski sud smatra da se garancije člana 6 Evropske konvencije odnose na konkretni postupak (vidi Evropski sud, Jedamski protiv Poljske, presuda od 29. juna 2000. godine, aplikacija broj 29691/96). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja apelantkinja u predmetnom izvršnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i da je predmetna apelacija koja je podnesena u odnosu na izvršni postupak koji nije djelotvorno okončan dopustiva prema članu 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda.

20. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

22. Apelantkinja smatra da joj je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

23. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

[…]

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

24. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantni principi

25. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti konkretnog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

Period koji treba uzeti u obzir

26. Uvažavajući specifičnost izvršnog postupka Ustavni sud cijeni da dan donošenja rješenja o izvršenju predstavlja trenutak kada je izvršni postupak počeo teći za apelantkinju kao izvršenika, te se taj period i treba cijeniti u kontekstu dužine trajanja postupka, a ne period od podnošenja prvog prijedloga za izvršenje, kako se to navodi u apelaciji. Dakle od donošenja rješenja o izvršenju 12. juna 2014. godine do odluke Ustavnog suda proteklo je četiri godine i sedam mjeseci. Međutim, Ustavni sud primjećuje da su u međuvremenu nastupile okolnosti zbog kojih Osnovni sud ne može nastaviti započeti izvršni postupak budući da je Okružni sud 24. avgusta 2016. godine donio rješenje kojim se uvažava apelantkinjina žalba, rješenje Osnovnog suda od 12. marta 2015. godine preinačava tako što se djelimično uvažava apelantkinjin prigovor na rješenje o izvršenju od 12. juna 2014. godine, to rješenje se ukida, te se prijedlog za izvršenje tražioca izvršenja smatra tužbom i postupak će se nastaviti prema pravilima parničnog postupka. Dakle, izvršni sud je mogao postupati do 24. avgusta 2016 godine, tj. u periodu od dvije godina i dva mjeseca.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

27. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji je pokrenut protiv apelantkinje radi namirenja novčanog potraživanja. Ustavni sud nalazi da se u konkretnom slučaju ne radi o složenom predmetu. Analizirajući apelantkinjino ponašanje u konkretnom slučaju, Ustavni sud ne nalazi elemente koji ukazuju da je apelantkinja doprinijela predmetnoj dužini postupka.

28. Ocjenjujući ponašanje sudova u predmetnom postupku, Ustavni sud nalazi da je Osnovni sud spojio četiri zasebna prijedloga za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave i donio rješenje o izvršenju 12. juna 2014. godine. Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud blagovremeno preduzimao procesne radnje, pa je tako nakon osam mjeseci rješenjem odlučio o apelantkinjinom prigovoru na rješenje o izvršenju. Osnovni sud je apelantkinjinu žalbu na rješenje o prigovoru proslijedio Okružnom sudu, koji je nakon godinu i dva mjeseca (24. avgusta 2016. godine) donio odluku da se prijedlog za izvršenje ima smatrati tužbom i da će se postupak nastaviti po pravilima parničnog postupka.

29. Analizirajući sve prethodno navedeno, Ustavni sud nalazi da, iako postupak traje već četiri godine i sedam mjeseci, u kom periodu su nastupile okolnosti zbog kojih izvršni sud ne može postupati (mogao postupati u periodu od dvije godina i dva mjeseca), nije povrijeđeno apelantkinjino pravo na pravično suđenje s obzirom na to da nema elemenata koji ukazuju da su redovni sudovi bezrazložno odugovlačili predmetni postupak.

30. Ustavni sud zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelantkinjino pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka.

VIII.Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka jer u okolnostima konkretnog slučaja nema elemenata koji ukazuju da su redovni sudovi bezrazložno odugovlačili predmetni postupak.

32. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-701/17 (R. B.) | Sudska praksa | Aktio