Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5657/18 (A. S.)
Odluka donesena 13. 02. 2019.
- Nije krivična optužba
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Kućni zatvor sa elektronskim nadzorom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5657/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 02. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić na sjednici održanoj 13. februara 2019. godine, u predmetu broj AP-5657/18, rješavajući apelaciju A. S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija A. S. podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 K 213991 18 Iksž od 24.
augusta 2018. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. A. S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Ismet Beganović, advokat iz Tuzle, podnio je 10. oktobara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 K 213991 18 Iksž od 24. augusta 2018. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 K 213991 14 K od 22. maja 2015. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 K 213991 15 Kž od 16. aprila 2018. godine, apelant je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca zbog počinjenog krivičnog djela neovlaštena trgovina iz člana 267. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine.
3. Apelant je 27. jula 2018. godine podnio Općinskom sudu molbu za izdržavanje kazne zatvora kao kućnog zatvora sa elektronskim nadzorom.
4. Rješenjem Općinskog suda broj 32 0 K 213991 18 Iks od 31. jula 2018. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 32 0 K 213991 18 Iksž od 24. augusta 2018. godine, odbijena je apelantova molba za određivanje izdržavanja kazne zatvora kao kućnog zatvora sa elektronskim nadzorom i naloženo je apelantu da se javi Kazneno-popravnom zavodu poluotvorenog tipa u Tuzli radi izdržvanja kazne zatvora.
Apelacioni navodi
5. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju apelant osporava rješenje redovnog suda kojim je odbijena njegova molba za izdržavanje kazne zatvora kao kućnog zatvora sa elektronskim nadzorom. U vezi s tim, Ustavni sud treba da odgovori na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud ukazuje da je u predmetnom slučaju apelant podnio apelaciju protiv rješenja redovnog suda kojim je isključivo raspravljano pitanje ispunjenosti zakonskih pretpostavki za izdržavanje kazne zatvora kao kućnog zatvora sa elektronskim nadzorom, a ne o «osnovanosti bilo kakve krivične optužbe» protiv apelanta. Dakle, s obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o odluci koja je donesena u postupku u kojem je odlučivano o krivičnoj optužbi protiv apelanta, niti o apelantovim građanskim pravima i obavezama, proizlazi da član 6. Evropske konvencije nije primjenjiv. Kako Ustav Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom člana II/3.) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 6.stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-546/17 od 7. marta 2017. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
8. Imajući u vidu da su apelantovi navodi o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su stoga i apelantovi navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h). Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević