Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-521/17 (S. A.)

Odluka donesena 13. 02. 2019.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-521/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 02. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. februara 2019. godine, u predmetu broj AP-521/17, rješavajući apelaciju S. A., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1) i (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14) donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sakiba Alibegovića, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 Rs 040664 15 Rsž od 12. oktobra 2015. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. S. A. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, podnio je 8. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 Rs 040664 15 Rsž od 12. oktobra 2015. godine. Dopunom apelacije od 11. decembra 2017. godine apelant je osporio rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 17 0 Rs 040664 15 Rev od 1. decembra 2016. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Bihaću (u dalnjem tekstu: Općinski sud) broj 17 0 Rs 040664 12 Rs od 6. marta 2015. godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da sud poništi Odluku tuženog broj 05-3-34-10/11 od 8. februara 2012. godine o odabiru kandidata Elvira Redžić za popunu radnog mjesta stručni savjetnik za rad i radne odnose u Odsjeku za upravno pravne kadrovske poslove i Odluku broj 05-3-34-210/11 od 8.2.2012. godine o odabiru kandidata Aide Mizić Pečenković, za popunu radnog mjesta stručni savjetnik za prvostepene upravne postupke u odsjeku za upravno pravne i kadrovske poslove, te da se poništi Rješenje broj 01/2-34-1--386/12 od 6. marta 2012. godine o postavljenju Ibrahima Begić na radno mjesto stručnog saradnika za skupštinu i njena radna tijela.

3. Kantonalni sud je presudom broj 17 0 Rs 040664 15 Rsž od 12. oktobra 2015. godine odbio kao neosnovanu žalbu apelanata i potvrdio presudu Općinskog suda.

4. Vrhovni sud je rješenjem broj 17 0 Rs 040664 15 Rev od 1. decembra 2016. godine odbacio reviziju kao nedopuštenu jer nije ispunjen imovinski cenzus koji se odnosi na novčanu vrijednost spora koja po zakonu mora biti ispunjena da bi revizija bila dopuštena. Odredbama člana 237. stav

2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06), prema kojima se, saglasno odredbi člana 106. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službene novine FBiH“, broj 98/15) ima provesti postupak u ovoj pravnoj stvari - u daljnjem tekstu: ZPP), određene su procesno pravne pretpostavke za izjavljivanje revizije na način da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Dosljedno navedenom, kako se revizijom apelanta pobija presuda drugostepenog suda u kojoj je naznačena vrijednost spora 1.000,00 KM, koji ne prelazi označeni iznos kao uvjet za dopuštenost izjavljivanja revizije, Vrhovni sud je zaključio da je očito da se kao predmet revizionog pobijanja pojavljuje presuda u kojoj je vrijednost spora u iznosu koji je ispod propisanog odredbom člana 237. stav 2. ZPP-a. Vrhovni sud je, također ocijenio da odlučivanje o predmetnoj reviziji, u smislu odredaba člana 237. stav 3. ZPP-a, ne bi imalo uticaja na usvajanje određenog pravnog shvatanja koje je od značaja za jedinstvenu i pravilnu primjenu prava u drugim slučajevima, te je reviziju, saglasno odredbama člana 247. stav 1. u vezi sa stavom 2. ZPP-a, odbacio kao nedopuštenom.

5. Apelant smatra da su osporenim odlukama povrijeđena njegova prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1) i (3). tačka c) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1). i stav (3). tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv presude Kantonalnog suda od 12. oktobra 2015. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koja je rješenjem broj 17 0 Rs 040664 15 Rev od 1. decembra 2016. godine odbačena kao nedopuštena. Dakle, revizija nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda. Ustavni sud zapaža da je apelantu osporena presuda Kantonalnog suda dostavljena 20. oktobra 2015. godine, što proizilazi iz apelantovih navoda u apelaciji. Polazeći od toga da je osporenu presudu Kantonalnog suda apelant primio 20. oktobra 2015. godine, a da je apelacija podnesena putem pošte 8. februara 2017. godine, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija podnesena protekom 60 dana, od dana dostavljanja osporene presude, odnosno nakon proteka roka za podnošenje apelacije koji je predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. S toga je Ustavni sud zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za njeno podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-521/17 (S. A.) | Sudska praksa | Aktio