Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5646/18 (Trgovačko društvo „Progres“ d.o.o. Zenica)

Odluka donesena 13. 02. 2019.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5646/18

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

13. 02. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. februara 2019. godine, u predmetu broj AP-5646/18, rješavajući zahtjev Trgovačko društvo „Progres“ d.o.o. Zenica, za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Trgovačko društvo „Progres“ d.o.o. Zenica, za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Trgovačko društvo „Progres“ d.o.o. Zenica, (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Mahir Hinović advokat iz Zenice, podnio je 9. oktobra 2018. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 43 0 Ps 093297 15 Rev od 10. jula 2018. godine. Apelant je, 30. januara 2019. godine, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud, obustavio postupak izvršenja navedene presude Vrhovnog suda od 10. jula 2018. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 Ps 093297 13 Ps od 26. marta 2015. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 Ps 093297 15 Pž od 30. septembra 2015. godine, apelant je obavezan da Agenciji za privatizaciju Zeničko-dobojskog Kantona (u daljnjem tekstu: tužitelj) isplati iznos od 99.412,82 KM sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 89.379,46 KM počev od 25. februara 2015. godine pa do isplate. Odbijen je tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 242.435,78 KM, sa zakonskim zateznim kamatama počev od 25. februara 2015. godine pa do isplate, te sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 10.033,36 KM za period od 25. februara 2015. godine pa do isplate, kao i sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovanim. Istom presudom, obavezan je tužitelj da apelantu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.725,16 KM, dok je apelant odbijen sa dijelom zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa, kao neosnovanim.

3. Odlučujući o revizijama tužitelja i apelanta protiv presude Kantonalnog sudaod 30. septembra 2015. godiene, Vrhovni sud je donio presudu broj 43 0 Ps 093297 15 Rev od 10. jula 2018. godine, kojom je nižestepene presude preinačio u odbijajućem dijelu tako da je apelant obavezan da tužitelju isplatiti iznos od 242.435,78 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 25. februara 2015. godine pa do isplate (dosuđujuću dio ostao je neizmijenjen), te u odluci o troškovima postupka na način da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Apelantova revizija je odbijena kao neosnovana

4. Apelant smatra da mu je osporenom presudoma Vrhovnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelant obrazlaže proizvoljnom primjenom materijalnog prava. Smatra da je Vrhovni sud donošenjem osporene presude propustio na pouzdan način utvrditi da li su u konkretnom slučaju ispunjeni uslovi iz člana 383. Zakona o obligacionim odnosima po pitanju zastarjelosti potraživnja.

5. U pogledu zahtjeva za privremenu mjeru apelant je istakao da je Općinski sud, postupajući po prijedlogu tužitelja za izvršenje presude Vrhovnog suda od 10. jula 2018. godine, donio rješenje o izvršenju broj 43 0 Ps 093297 18 Ip 3 od 13. novembra 2018. godine kojim je određeno predloženo izvršenje na apelantovoj nepokretnoj imovini (kuća i zgrada robne kuće) preciznije označenih u zahtjevu za privremenu mjeru. Apelant traži donošenje privremene mjere zbog sprečavanja nenadoknadive materijalne štete koja apelantu može biti pričinjena prinudnim provođenjem predmetnog izvršnog postupka prinudnom prodajom nekretnina koje su 1/1 u apelantovom vlasništvu i u kojim obavlja regitrovanu djelatnost.

6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

7. Ustavni sud, prije svega napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju apelantovih ustavnih prava tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

8. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na "pristup sudu" što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava.

9. Ustavni sud primjećuje da apelant u apelaciji ukazuje na razloge meritorne prirode zbog kojih smatra da treba donijeti traženu privremenu mjeru kojom bi se odložilo predloženo izvršenje. Međutim, Ustavni sud će o tim razlozima odlučiti tek prilikom razmatranja osnovanosti same apelacije, a ne prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Naime, Ustavni sud ukazuje da navedeni razlozi meritorne prirode, sami za sebe, nisu dovoljni da bi Ustavni sud donio traženu privremenu mjeru iz razloga što zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno donijeti traženu privremenu mjeru. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da apelant osim tvrdnji da bi provođenjem izvršenja, apelantu bila nanesena šteta čije bi posljedice u budućnosti bile teško otklonjive, nije ponudio takve razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio traženu privremenu mjeru. Prema tome, po mišljenju Ustavnog suda, apelant u konkretnom slučaju ničim nije dokazao da je u okolnostima konkretnog slučaja donošenje tražene privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

10. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.

11. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5646/18 (Trgovačko društvo „Progres“… | Sudska praksa | Aktio