Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4787/17 (I. J.)

Odluka donesena 13. 02. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4787/17

Apelacija

Odluka o meritumu

13. 02. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. februara 2019. godine, u predmetu broj AP 4787/17, rješavajući apelaciju Ivana Juričića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Ivana Juričića podnesena zbog nepoštivanja standarda okončanja u razumnom roku izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Mostaru u predmetu broj 58 0 P 098184 13 I i pred Općinskim sudom u Čitluku u predmetu broj 55 0 P 003459 18 I kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ivan Juričić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Faruk Ćupina, advokat iz advokatske kancelarije „Ćupina & Co“ d.o.o. Mostar, podnio je 17. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Općinskim sudom u Mostaru broj 58 0 P 098184 13 I, koji je predmet ustupio Općinskom sudom u Čitluku pod brojem 55 0 P 003459 18 I. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Mostaru i Općinskog suda u Čitluku zatraženo je 3. januara i 20. aprila 2018. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud u Mostaru i Općinski sud u Čitluku dostavili su odgovore na apelaciju 10. januara, odnosno 30. maja 2018. godine.

4. Ustavni sud je 1. februara 2019. godine telefonskim putem od Općinskog suda u Čitluku zatražio informaciju o statusu predmetnog izvršnog postupka.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je 23. januara 2013. godine Općinskom sudu u Mostaru na osnovu pravosnažne i izvršne presude podnio prijedlog za izvršenje (nema podataka o predmetu izvršenja) protiv izvršenika Olivere Juričić iz Čitluka (u daljnjem tekstu izvršenik).

7. Apelant je podnio novi prijedlog za izvršenje 8. januara 2015. godine protiv izvršenika pljenidbom novčanih sredstava izvršenika – plaće koju prima kod Hrvatske pošte d.o.o. Mostar.

8. Rješenjem Općinskog suda u Mostaru od 16. decembra 2015. godine dopušteno je predloženo izvršenje na novčanim primanjima izvršenika.

9. Općinski sud je 23. marta 2016. godine rješenje o izvršenju dostavio Hrvatskoj pošti d.o.o. Mostar na provođenje.

10. Općinski sud u Mostaru je 31. marta 2016. godine zaprimio podnesak od Hrvatske pošte d.o.o. Mostar u kome se navodi da izvršenik nije, niti je ikad bila zaposlenik tog društva.

11. Apelant je sudu dostavio podnesak 20. oktobra 2017. godine u kojem je označio JP Hrvatske telekomunikacije d.d. Mostar kao poslodavca izvršenika. Općinski sud u Mostaru je 8. januara 2018. godine proslijedio rješenje o izvršenju JP Hrvatske telekomunikacije d.d. Mostar na provođenje.

12. Općinski sud u Mostaru se rješenjem od 8. januara 2018. godine proglasio mjesno nenadležnim i odredio da se predmet dostavi mjesno nadležnom sudu, tj. Općinskom sudu u Čitluku, imajući u vidu da je u izvršnom postupku mjesno nadležan onaj sud na čijem području je prebivalište izvršenika.

13. JP Hrvatske telekomunikacije d.d. Mostar je 17. januara 2018. godine dostavilo dopis kojim je obavijestilo sud da je Sektor za finansijsko poslovanje JP HT d.d. Mostar dao saglasnost da se izvrši zapljena dijela plaće izvršenika, u određenom iznosu, radi naplate potraživanja, počevši od januara 2018. godine do potpunog namirenja.

14. Općinski sud u Čitluku je 21. maja 2018. godine zaprimio predmet kao mjesno nadležan sud.

15. Apelant je dopisom od 27. jula 2018. godine obavijestio sud da do tog dana nije zaprimio niti jednu uplatu novčanih sredstava od JP Hrvatske telekomunikacije d.d. Mostar.

16. Općinski sud u Čitluku je 11. oktobra 2018. godine dostavio navedeni dopis JP Hrvatske telekomunikacije d.d. Mostar na izjašnjenje.

17. JP Hrvatske telekomunikacije d.d. Mostar je 16. oktobra 2018. godine dostavilo Općinskom sudu u Čitluku podnesak u kojem je navelo da do isplate ranije određenog mjesečnog iznosa nije došlo uslijed greške u sistemu organizacione jedinice društva, a navedeni iznos će se apelantu isplaćivati od oktobra 2018. godine.

18. Općinski sud u Čitluku je podneskom od 25. oktobra 2018. godine apelantu dostavio navedeni podnesak JP Hrvatska telekomunikacija d.d. Mostar.

19. Iz stanja spisa ne proizlazi da je predmetni postupak okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

20. Apelant ističe da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je nakon donošenja rješenja o izvršenju došao do saznanja da izvršenik nije zaposlen kod Hrvatske pošte Mostar, nego kod JP Hrvatske telekomunikacije, te da nije mijenjao sredstvo ili predmet izvršenja, zbog čega je prema njegovom mišljenju sud hitno trebao donijeti odgovarajuću odluku. Apelant ističe da je predmetni postupak za njega od većeg značaja, te da želi što prije da namiri svoja potraživanja. Apelant zbog dužine trajanja predmetnog postupka traži i naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.200,00 KM.

b) Odgovori na apelaciju

21. Općinski sud u Mostaru je ukratko naveo hronologiju predmetnog izvršnog postupka, kao što je navedeno u činjeničnom dijelu odluke, i istakao da u predmetnom postupku nisu povrijeđena apelantova prava na koja se u apelaciji poziva.

22. Općinski sud u Čitluku je naveo da u predmetnom postupku postupa u razumnim rokovima, imajući u vidu da su zaprimili predmet tek 21. maja 2018. godine.

V.Relevantni propisi

23. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 35/12, 46/16 i 55/18) relevantne odredbe glase:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan postupati hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

Član 136.

Mjesna nadležnost (1) Za odlučivanje o prijedlogu za izvršenje na novčanom potraživanju i za provođenjem tog izvršenja mjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi prebivalište izvršenika, a ako izvršenik nema prebivalište u Federaciji nadležan je sud na čijem se području nalazi izvršenikovo boravište.

VI.Dopustivost

24. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

25. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

26. U konkretnom slučaju, apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dopušteno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.

27. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VII.Meritum

29. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

a)Pravo na pravično suđenje

30. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

31. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.

Relevantni principi

32. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

33. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu tako i u praksi i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odgađanja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje nijedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.

Period koji treba uzeti u obzir

34. Ustavni sud, prije svega, primjećuje da iz spisa odnosno pribavljenih informacija ne slijedi da je predmetni izvršni postupak okončan. Međutim, Ustavni sud uočava da je rješenjem o izvršenju određena pljenidba novčanih sredstava, i to dijela plaće koju izvršenik prima kod Hrvatske pošte d.o.o. Mostar do apelantovog potpunog namirenja. Dakle, rješenjem o izvršenju traženo je obročno izvršenje. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 23. januara 2013. godine kao dana podnošenja prvog prijedloga za izvršenje pa do 11. januara 2018. godine kad je rješenje o izvršenju dostavljeno JP Hrvatske telekomunikacije d.d. Mostar. Dakle, radi se o periodu od skoro pet godina koji će Ustavni sud uzeti u razmatranje prilikom ocjene trajanja predmetnog postupka.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

35. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku radi namirenja novčanog potraživanja, koji je po zakonu hitne prirode. Dalje, Ustavni sud ne može naći elemente koji bi ukazivali da je predmetni postupak bio složen. S obzirom na to da se u predmetnom postupku radi o naplati duga, Ustavni sud smatra da se radi o postupku koji je od značaja za apelanta.

36. Ustavni sud zapaža i da je apelant podnio dva prijedloga za izvršenje i da je po neuspješnom provođenju rješenja o izvršenju apelant predložio novog poslodavca izvršenika, te da je došlo do promjene mjesno nadležnog suda. Nesporno je da je navedeno utjecalo na dužinu trajanja postupka.

37. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda u Mostaru, odnosno Općinskog suda u Čitluku, Ustavni sud zapaža izvjesnu pasivnost u preduzimanju procesnih radnji na samom početku izvršnog postupka. Međutim, Ustavni sud uočava da su nakon toga, u skladu s prijedlozima tražioca izvršenja, redovni sudovi preduzeli niz procesnih radnji, između ostalog, doneseno je rješenje o izvršenju koje je dostavljeno Hrvatskoj pošti d.o.o. Mostar, zatim nakon što je apelant izvršio promjenu poslodavca rješenje o izvršenju proslijeđeno je JP Hrvatske telekomunikacije d.d. Mostar, obaviješteno je JP Hrvatske telekomunikacije d.d. Mostar o apelantovom podnesku kojim je apelant obavijestio sud da nije zaprimio niti jednu uplatu, te nakon što je zaprimljen podnesak JP Hrvatske telekomunikacije d.d. Mostar taj podnesak dostavljen je apelantu.

38. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nalazi da nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje, s obzirom na to da nema elemenata koji ukazuju na pasivnost redovnih sudova, nego upravo suprotno, da su redovni sudovi preduzeli niz radnji kako bi apelant namirio svoja potraživanja.

39. Ustavni sud nalazi da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka.

b)Pravo na imovinu

40. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se apelantovi navodi o kršenju ovog prava zasnivaju na istim navodima koje je isticao u vezi s pravom na pravično suđenje, a što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, neosnovani.

VIII.Zaključak

41. Ustavni sud zaključuje da zbog dužine trajanja izvršnog postupka nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer su redovni sudovi u predmetnom izvršnom postupku u razumnim rokovima preduzimali raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka i namirenja apelantovog potraživanja utvrđenog pravosnažnom i izvršnom sudskom odlukom.

42. Ustavni sud nalazi da nema kršenja prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada se apelantovi navodi o kršenju ovog prava zasnivaju na istim navodima koje je isticao u vezi s pravom na pravično suđenje, za koje je Ustavni sud zaključio da su neosnovani.

43. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

44. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-4787/17 (I. J.) | Sudska praksa | Aktio