Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7161/18 (Predstavništvo strane humanitarne organizacije "KINDERZUKUNFT (RUDOLF-WALTER STIFUNG)")
Odluka donesena 27. 02. 2019.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-7161/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 02. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. februara 2019. godine, u predmetu broj AP-7161/18, rješavajući apelaciju Predstavništva strane humanitarne organizacije "KINDERZUKUNFT (RUDOLF-WALTER STIFUNG)" , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Predstavništva strane humanitarne organizacije "KINDERZUKUNFT (RUDOLF-WALTER STIFUNG)" podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 U 015891 16 U od 18.
oktobara 2018. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Predstavništvo strane humanitarne organizacije "KINDERZUKUNFT (RUDOLF- WALTER STIFUNG)" (u daljnjem tekstu: apelant) iz Lukavca, kojeg zastupaju Gorana Jezdić i Vlado Matuzović advokati iz Tuzle, podnio je 3. decembara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 U 015891 16 U od 18. oktobara 2018. godine.
2. Rješenjem Poreske uprave Federacije Bosne i Hercegovine broj 13-3-02-15-2-354- 1/10 od 29. novembra 2010. godine apelantu je naloženo da isplati zaduženje i u roku od osam dana uplati novonastale obaveze po osnovu doprinosa za penziono i invalidsko osiguranje, zdravstveno osiguranje i osiguranje od nezaposlenosti, kao i da izvrši uplatu kamata na navedene obaveze.
3. Odlučujući o apelantovoj žalbi potiv navedenog rješenja, Federalno ministarstvo finansija Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo finansija) je donijelo Rješenje broj 03-15- 1662/10 D.B. od 23. januara 2012. godine kojim je odbilo apelantovu žalbu.
4. Rješenjem Ministarstva finansija broj 03-15-1662/10 Š.M. od 21. oktobra 2016. godine odbijen je prijedlog apelanta za obnovu postupka okončanog Rješenjem Ministarstva finansija broj 03-15-1662/10 D.B. od 23 januara 2012. godine.
5. Protiv navedenog rješenja apelant je podnio tužbu Kantonalnom sudu, koji je Presudom broj 03 0 U 015891 16 U od 18. oktobra 2018. godine odbio tužbu. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je Ministarstvo finansija pravilno postupilo kada nije udovoljilo apelantovom prijedlogu za obnovu postupka iz razloga što nijedan od dokaza naknadno priloženih nema karakter novog dokaza da bi sam ili u vezi sa već izvedenim i upotrebljnim dokazima mogao dovesti do drugačijeg rješenja, pa je na osnovu odredbe člana 36. st. 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao u dispozitivu presude.
6. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Ustavni sud primjećuje da apelant osporava odluku donesenu u postupku u kojem je odlučivano o njegovom prijedlogu za obnovu postupka. Ustavni sud smatra da je prvenstveno potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Europske konvencije. Ustavni sud je u svojoj praksi zauzeo stav da se garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije ne primjenjuju na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer u takvom postupku se ne određuju apelantova građanska prava i obaveze u smislu prava na pravično suđenje (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda broj AP 1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da je takva apelacija dopustiva u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
9. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u predmetnom postupku nije odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupaka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacije u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se osporenom odlukom odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacijaodbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević