Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1029/17 (S. Z.)

Odluka donesena 27. 02. 2019.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Miješanje u imovinu
  • Proporcionalnost
  • Propisano zakonom
  • Javni interes
  • Izvršni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Izvršenje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1029/17

Apelacija

Odluka o meritumu

27. 02. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1029/17, rješavajući apelaciju Slobodana Zarića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 27. februara 2019. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Slobodana Zarića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 72 0 I 009914 16 Gž od 22. decembra 2016. godine, Rješenja Osnovnog suda u Gradišci broj 72 0 I 009914 15 I 2 od 11. aprila 2016.

godine i Rješenja o ispravci Osnovnog suda u Gradišci broj 72 0 I 009914 15 I 2 od 2. marta 2016. godine u odnosu na član II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Slobodana Zarića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 72 0 I 009914 16 Gž od 22. decembra 2016. godine, Rješenja Osnovnog suda u Gradišci broj 72 0 I 009914 15 I 2 od 11.

aprila 2016. godine i Rješenja o ispravci Osnovnog suda u Gradišci broj 72 0 I 009914 15 I 2 od 2. marta 2016. godine u odnosu na član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zato što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Slobodan Zarić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, kojeg zastupa Draginja Selak, advokat iz Gradiške, podnio je 17. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 72 0 I 009914 16 Gž od 22. decembra 2016. godine, Rješenja Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 72 0 I 009914 15 I 2 od 11. aprila 2016. godine i Rješenja o ispravci Osnovnog suda broj 72 0 I 009914 15 I 2 od 2. marta 2016. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda i punomoćnice AD za trgovinu „Potkozarje“ Gradiška i Slaviše Vasiljevića (u daljnjem tekstu: tražioci izvršenja) zatraženo je 6. decembra 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Okružni sud i Osnovni sud su dostavili odgovore na apelaciju 21, odnosno 20. decembra 2018. godine, dok punomoćnica tražilaca izvršenja nije dostavila odgovor u ostavljenom roku.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Tražioci izvršenja su, na osnovu pravosnažne Presude Okružnog suda broj G- 1434/04 od 12. maja 2005. godine (u daljnjem tekstu: izvršna isprava), Osnovnom sudu podnijeli prijedlog za izvršenje u kojem su predložili da se odredi izvršenje protiv apelanta, kao izvršenika, radi naknade troškova parničnog postupka u određenom novčanom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom, zapljenom, procjenom i prodajom pokretnih stvari apelanta, sve bliže precizirano u prijedlogu.

6. Osnovni sud je Rješenjem o izvršenju broj 072 0 I 07 000496 od 26. novembra 2007. godine odredio predloženo izvršenje.

7. Prema apelantovim navodima, Osnovni sud je dopisima od 13. decembra 2013. godine (za prvog tražioca izvršenja) i od 16. januara 2014. godine (za drugog tražioca izvršenja) pozvao tražioce izvršenja, da u roku od 15 dana od dana prijema dopisa dostave izjašnjenje da li mijenjaju predmet izvršenja s obzirom na to da je nemoguće sprovesti izvršni postupak na pokretnim stvarima apelanta, te da je rješenje apelantu dostavljeno putem oglasne ploče suda. U dopisima je dalje navedeno da se u prilogu dostavlja kopija zapisnika od 19. avgusta 2013. godine na uvid i izjašnjenje. Prema dokumentaciji dostavljenoj uz odgovor na apelaciju Osnovnog suda, isti dopis od 28. aprila 2014. godine je upućen i punomoćnici tražilaca izvršenja.

8. Punomoćnica tražilaca izvršenja je podneskom od 22. maja 2014. godine predložila utvrđivanje apelantove imovine, te nakon što su prikupljeni podaci o imovini, punomoćnica tražilaca izvršenja je podneskom od 28. aprila 2015. godine promijenila sredstvo i predmet izvršenja.

9. Osnovni sud je donio Rješenje o promjeni predmeta izvršenja broj 72 0 I 009914 15 I 2 od 4. maja 2015. godine. U rješenju Osnovni sud je naveo da na osnovu izvršne presude i na osnovu prijedloga tražilaca izvršenja za promjenu predmeta izvršenja dozvoljava se promjena predmeta izvršenja protiv apelanta, kao izvršenika, radi naplate troškova parničnog postupka u određenom novčanom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom, i to zabranom i po pravosnažnosti ovog rješenja prenosom novčanih sredstava sa bankovnog računa apelanta na bankovni račun tražilaca izvršenja.

10. Rješenjem o ispravci Osnovnog suda broj 72 0 I 009914 15 I 2 od 2. marta 2016. godine odlučeno je da se ispravlja rješenje Osnovnog suda o promjeni predmeta izvršenja u dijelu zaglavlja rješenja na način što su označena oba tražioca izvršenja i ispravno označeni punomoćnici tražilaca izvršenja i apelanta, dok je ostali dio rješenja ostao nepromijenjen.

11. Rješenjem Osnovnog suda broj 72 0 I 009914 15 I 2 od 11. aprila 2016. godine odbijen je apelantov prigovor protiv rješenja Osnovnog suda o promjeni predmeta izvršenja i navedeno rješenje u cijelosti održano na snazi.

12. Rješenjem Okružnog suda broj 72 0 I 009914 16 Gž od 22. decembra 2016. godine odbijene su apelantove žalbe i potvrđeno rješenje o ispravci i rješenje Osnovnog suda od 11. aprila 2016. godine, te odbijen zahtjev tražilaca izvršenja za naknadu troškova sastavljanja odgovora na žalbu.

13. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je, nakon donošenja predmetnog rješenja o izvršenju, na adresi na kojoj živi apelant u više navrata pokušana zapljena apelantovih pokretnih stvari, ali da na navedenoj adresi nije zatečen niko, pa da se izvršenje na pokretnim stvarima nije moglo sprovesti. Dalje je naveo da su tražioci izvršenja, nakon što su obaviješteni od prvostepenog suda da nije moguće sprovesti izvršenje na apelantovim pokretnim stvarima, dostavili podnesak kojim su predložili utvrđivanje apelantove imovine, u smislu odredbe člana 37 Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). Istaknuto je da, nakon što je tražiocima izvršenja dostavljen dopis suda uz podatke o apelantovoj imovini, tražioci izvršenja su podnijeli podnesak kojim mijenjaju predmet i sredstvo izvršenja, zahtijevajući da se izvršenje određeno rješenjem o izvršenju radi naplate novčanog potraživanja sprovede na novčanim sredstvima apelanta, i to zapljenom i prenosom novčanih sredstava sa računa apelanta na račun tražioca izvršenja.

14. Nadalje, Okružni sud je naveo da kod činjenice da se izvršno rješenje o izvršenju nije moglo sprovesti na predmetu izvršenja određenom rješenjem o izvršenju na pokretnim stvarima izvršenika, prvostepeni sud je, radi namirenja potraživanja određenog rješenjem o izvršenju, pravilnom primjenom odredbe člana 8 stav 3 ZIP-a, na prijedlog tražilaca izvršenja donio rješenje o promjeni predmeta izvršenja, tako da je izvršenje odredio na novčanim sredstvima apelanta koja se nalaze na apelantovom računu kod banke. Istaknuo je da se razlozima koje apelant ističe u prigovoru, a ponavlja u žalbi, ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost rješenja o promjeni predmeta izvršenja, jer se ne radi o razlozima koji ukazuju na nepravilnost predmetnog rješenja. S tim u vezi, obrazložio je da se u apelantovoj žalbi protiv rješenja o promjeni predmeta izvršenja ukazuje da tražioci izvršenja nisu postupili po dopisima Osnovnog suda u kojima su pozvani da se u određenom roku izjasne da li mijenjaju predmet izvršenja, jer ga nije bilo moguće sprovesti na pokretnim stvarima apelanta, pa je prvostepeni sud postupio protivno odredbi člana 63 tačka 4 ZIP-a (očitom omaškom navedeno ZPP) na apelantovu štetu, jer je tražiocima izvršenja dopustio da i nakon proteka određenih rokova preduzimaju radnje u izvršnom predmetu. Okružni sud je ocijenio da ovi apelantovi navodi nemaju uticaja na pravilnost i zakonitost rješenja kojim je odlučeno o prigovoru na rješenje o promjeni predmeta izvršenja jer se njima ne ukazuje na nepravilnost tog rješenja u smislu da nisu ispunjeni uslovi da se usvoji prijedlog tražilaca izvršenja kojim traže promjenu predmeta izvršenja. Prema mišljenju Okružnog suda, tražioci izvršenja u odgovoru na žalbu sa osnovom ističu da dopisi na koje se poziva apelantova žalba nisu dopisi koje ima u vidu odredba člana 63 stav 4 ZIP-a da bi bili ispunjeni uslovi za obustavu izvršenja u konkretnom slučaju. Obrazloženo je da navedeni dopisi ne sadrže upozorenje na posljedice propuštanja postupanja po dopisima, pa stoga tražioci izvršenja, zbog tog propusta suda, ne mogu snositi sankcije propisane odredbom člana 63 stav 4 ZIP-a. Okružni sud je zaključio da prvostepeni sud nije proizvoljno primijenio materijalno pravo, niti postoje drugi elementi iz kojih proizilazi da je postupano na apelantovu štetu, pa su neosnovani navodi apelantove žalbe da postoji povreda prava na pravično suđenje.

15. U pogledu apelantove žalbe protiv rješenja o ispravci, Okružni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilnom primjenom odredbe člana 195 ZPP na prijedlog tražilaca izvršenja donio rješenje o ispravci kojim je izvršio ispravku očigledne pogreške u pisanju uvoda rješenja kojim je odlučeno o promjeni predmeta izvršenja.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

16. Apelant navodi da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da je Osnovni sud morao postupiti u skladu sa odredbom člana 63 stav 4 ZIP-a i obustaviti predmetni postupak, jer tražioci izvršenja nisu u ostavljenom roku postupili po uputi suda, odnosno nisu se izjasnili da li mijenjaju predmet izvršenja. Slijedom navedenog, apelant smatra da su Osnovni sud, kao i Okružni sud osporenim odlukama proizvoljno primijenili procesno pravo i proizvoljno tumačili odredbu člana 63 stav 4 ZIP-a, jer odredba člana 63 stav 4 ZIP-a ne reguliše da podnesci upućeni tražiocima izvršenja ne moraju sadržavati upozorenje na posljedice propuštanja postupanja po njima. Apelant tvrdi da su se redovni sudovi u konkretnom slučaju stavili na stranu samo jedne stranke i time doveli apelanta, kao izvršenika, u neravnopravan položaj u odnosu na tražioce izvršenja, jer jednako ne primjenjuju materijalno i procesno pravo prema svim strankama u postupku. Po apelantovom mišljenju, u navedenom se sastoji povreda prava na pravično suđenje, na nediskriminaciju i neravnopravan položaj stranaka, čime je povrijeđeno pravo apelantovo na imovinu. Apelant traži troškove za sastavljanje apelacije i paušalnu nagradu u određenim novčanim iznosima.

b) Odgovor na apelaciju

17. Okružni sud smatra da je u konkretnom slučaju na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo i da nije bilo proizvoljnosti u njegovoj primjeni o čemu su dati razlozi i obrazloženje u osporenom rješenju. Smatra da nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje, niti pravo na imovinu, jer je lišavanje imovine apelanta zasnovano na zakonu.

18. Osnovni sud smatra da je rješenje od 11. aprila 2016. godine pravilno i zakonito, te da su apelacijom ponovljeni žalbeni navodi o kojima je odlučio Okružni sud uz adekvatno i potpuno obrazloženje. Ističe da su netačni apelantovi navodi da je trebalo obustaviti postupak jer tražilac izvršenja nije promijenio predmet izvršenja po pozivu suda. S tim u vezi, obrazlaže da je tražilac izvršenja podneskom od 22. maja 2014. godine tražio utvrđivanje dužnikove imovine, a na šta ima pravo i prije i poslije donošenja rješenja o izvršenju po članu 37 ZIP-a. Dalje navodi da, nakon što su prikupljeni podaci o imovini, tražilac izvršenja je po punomoćniku blagovremeno promijenio predmet izvršenja podneskom o promjeni od 28. aprila 2015. godine. Osnovni sud smatra da nije povrijedio apelantova prava na pravično suđenje i imovinu.

V.Relevantni propisi

19. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14 i 66/18) u relevantnom dijelu glasi:

Ograničenje sredstava i predmeta izvršenja Član 8. stav 3.

Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može sprovesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja, o čemu će sud odlučiti rješenjem.

Utvrđivanje dužnikove imovine Član 37. st. 1. i 2.

Tražilac izvršenja može u prijedlogu za izvršenje koji se zasniva na izvršnoj ispravi zahtijevati da sud prije donošenja rješenja o izvršenju zatraži od samog izvršenika i od drugih u zahtjevu određenih fizičkih i pravnih lica odnosno upravnih i drugih organa i organizacija, da sudu dostave podatke o imovini izvršenika, ako tražilac izvršenja učini vjerovatnim da bi ova lica mogla imati ove podatke.

Ovakav zahtjev se može istaći i nakon donošenja rješenja o izvršenju ako izvršenje na predloženom sredstvu izvršenja nije uspjelo.

Obustava izvršenja Član 63. st. 3. i 4.

Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće.

Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3.

ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan.

VI.Dopustivost

20. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

a)U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje

21. Prilikom ispitivanja dopustivosti dijela apelacije koji se odnosi na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije Ustavni sud je pošao od odredaba člana 18 stav 3 tačka h) Pravila Ustavnog suda.

22. Član 18 stav 3 tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

23. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelant ima svojstvo izvršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se sprovodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da su član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6 Evropske konvencije primjenjivi u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

24. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem Okružnog suda se odlučivalo o apelantovim žalbama podnesenim u izvršnom postupku, koji su pokrenuli tražioci izvršenja protiv apelanta, na osnovu pravosnažne sudske odluke. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze apelanta», već da su ona utvrđena izvršnom ispravom. Stoga, pitanje pravičnosti predmetnog postupka ne ulazi u domen člana 6 stav 1 Evropske konvencije, niti u domen člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

25. Imajući u vidu odredbu člana 18 stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

b) U odnosu na navode o povredi prava na imovinu

26. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

27. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 72 0 I 009914 16 Gž od 22. decembra 2016. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelantov zastupnik je primio 18. januara 2017. godine a apelacija je podnesena 17. marta 2017. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

29. Apelant navodi da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na imovinu

30. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

k) Pravo na imovinu.

31. Član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:

Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i opštim principima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulisala korišćenje imovine u skladu s opštim interesom, ili da bi obezbijedila plaćanje poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

32. Ustavni sud podsjeća na to da se pri razmatranju toga da li je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju prvi korak sastoji od razmatranja da li je apelant imao pravo koje se može tumačiti u smislu značenja pojma „imovina“, koji potpada pod član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud donio rješenje o izvršenju, a zatim i rješenje o promjeni predmeta izvršenja, na osnovu izvršne isprave – pravosnažne sudske presude. Navedenim rješenjem o promjeni predmeta izvršenja (koje u suštini predstavlja odluku osporenu apelacijom) Osnovni sud je usvojio prijedlog tražilaca izvršenja kojim je predloženo da se predmetno izvršenje sprovede zabranom i prenosom novčanih sredstava sa bankovnog računa apelanta na bankovni račun tražilaca izvršenja. Iz navedenog proizilazi da se u konkretnom slučaju radi o postupku u kojem se odlučivalo o apelantovoj imovini, što potpada pod opseg člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

33. Zatim, Ustavni sud podsjeća na to da pravo na imovinu sadrži tri različita pravila. Prvo pravilo, koje je izraženo u prvoj rečenici prvog stava i koje je opšte prirode, izražava princip mirnog uživanja imovine. Drugo pravilo, u drugoj rečenici istog stava, odnosi se na lišavanje imovine i podvrgava ga izvjesnim uslovima. Treće pravilo, sadržano u stavu 2 ovog člana, dozvoljava da države potpisnice imaju pravo, između ostalog, kontrolisati korišćenje imovine u skladu s opštim interesom. Ova tri pravila nisu različita u smislu da nisu povezana: drugo i treće pravilo se odnose na pojedine slučajeve miješanja u pravo na mirno uživanje imovine i treba da budu tumačena u okviru opšteg principa izraženog u prvom pravilu (vidi, Evropski sud, Sporrong i Lönnorth protiv Švedske, presuda od 23. septembra 1982. godine, Serija A, broj 52, stav 61).

34. Ustavni sud podsjeća na to da svako miješanje u pravo prema drugom ili trećem pravilu mora biti predviđeno zakonom, mora služiti legitimnom cilju, mora uspostavljati pravičnu ravnotežu između prava nosioca prava i javnog i opšteg interesa (princip proporcionalnosti). Drugim riječima, da bi miješanje bilo opravdano, nije dovoljno da samo bude nametnuto zakonskom odredbom koja ispunjava uslove vladavine prava i služi legitimnom cilju u javnom interesu, nego mora, takođe, održati razuman odnos proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želi ostvariti. Miješanje u pravo na imovinu ne smije ići dalje od potrebnog da bi se postigao legitiman cilj, a nosioci prava se ne smiju podvrgavati proizvoljnom tretmanu i od njih se ne smije tražiti da snose prevelik teret u ostvarivanju legitimnog cilja (vidi, Evropski sud, Sunday Times, presuda od 26. aprila 1979. godine, Serija A, broj 30, stav 49, i Malone, presuda od 2. avgusta 1984. godine, Serija A, broj 82, st. 67 i 68).

35. Shodno navedenom, Ustavni sud mora ispitati da li je osporenim rješenjima kojima je dozvoljena promjena predmeta izvršenja došlo do miješanja u apelantovo pravo na imovinu. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je predmetno izvršenje prvo određeno na pokretnim stvarima apelanta i da ga nije bilo moguće sprovesti, pa je Osnovni sud, na prijedlog tražilaca izvršenja, donio rješenje o promjeni predmeta izvršenja, tako što je odredio izvršenje na novčanim sredstvima apelanta. Shodno činjenici da je osporenim rješenjem dozvoljena promjena predmeta izvršenja na novčanim sredstvima apelanta, Ustavni sud smatra da je osporenim rješenjima došlo do miješanja u apelantovo pravo na imovinu.

36. S obzirom na to, Ustavni sud, kao sljedeće, mora ispitati da li je miješanje u apelantovu imovinu na način kako je to rezultiralo osporenim odlukama bilo opravdano. To može biti slučaj samo ako je miješanje: a) predviđeno zakonom, b) u javnom interesu i c) u skladu sa principom proporcionalnosti.

37. Ispitujući zakonitost miješanja Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi prilikom odlučenja imali u vidu relevantne odredbe ZIP-a. Naime, Ustavni sud zapaža da je odredbom člana 8 stav 3 ZIP-a propisano da, ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može sprovesti, tražilac izvršenja može, radi namirenja istog potraživanja, predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud u osporenom rješenju ukazao da su, nakon što su tražioci izvršenja obaviješteni da se ne može sprovesti izvršenje na apelantovim pokretnim stvarima, podneskom zatražili utvrđivanje apelantove imovine u smislu odredbe člana 37 ZIP-a, te nakon što su im dostavljeni traženi podaci, predložili promjenu predmeta izvršenja. Kantonalni sud je smatrao neosnovanim apelantove navode koji su se odnosili na obustavu postupka u smislu člana 63 st. 3 i 4 ZIP-a, jer se njima ne ukazuje na nepravilnost rješenja u smislu da nisu ispunjeni uslovi da se usvoji prijedlog tražilaca izvršenja kojim traže promjenu predmeta izvršenja. Ustavni sud dalje zapaža da je Kantonalni sud, prilikom odlučivanja o ovim apelantovim navodima, uzeo u obzir i odgovor na žalbu tražilaca izvršenja, u smislu da navedeni dopisi ne sadrže upozorenje na posljedice propuštanja postupanja po dopisima, pa stoga tražioci izvršenja zbog tog propusta suda ne mogu snositi sankcije propisane odredbom člana 63 stav 4 ZIP-a. Prema ocjeni Ustavnog suda, Kantonalni sud je dovoljno jasno i precizno obrazložio iz kog razloga je prihvatio stav prvostepenog suda, odnosno zašto je neosnovana apelantova žalba. Stoga, imajući u vidu dato obrazloženje Kantonalnog suda u svjetlu relevantnih odredaba ZIP-a, Ustavni sud smatra da je miješanje u apelantovo pravo predviđeno zakonom.

38. Ustavni sud smatra da su osporena rješenje donesena u javnom interesu koji se zasniva na pravu tražioca izvršenja da u toku trajanja izvršnog postupka traži utvrđenje dužnikove imovine i predloži promjenu sredstva i predmeta izvršenja radi naplate svojih potraživanja.

39. Za Ustavni sud ostaje još da odgovori na pitanje da li osporena rješenja narušavaju princip proporcionalnosti između javnog i apelantovog interesa. Dovodeći u vezu prethodne stavove s činjenicama konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da osporenim odlukama sudova, koje su u ovom slučaju osnov miješanja u apelantovu imovinu, javni interes koji se ogleda u dosljednom poštivanju izmirenja potraživanja povjerioca, u konkretnom slučaju tražilaca izvršenja, primjenom relevantnih odredbi ZIP-a, preteže nad interesom apelanta da ne plati dospjeli dug. Ovo upravo iz razloga što je apelant kao dužnik propustio da svoje ponašanje prilagodi relevantnim zakonskim odredbama i da izvrši izmirenje svoje obaveze za koju je nadležni sud utvrdio da je treba izmiriti.

40. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da osporenim odlukama nije povrijeđeno apelantovo prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

41. Osim toga, u vezi sa apelantovim traženjem naknade troškova za sastavljanje apelacije i paušalnu nagradu u određenim novčanim iznosima, Ustavni sud ukazuje da, prema Pravilima Ustavnog suda, ne postoji mogućnost obavezivanja bilo koga da snosi troškove podnošenja apelacije, te da ti troškovi padaju isključivo na apelantov teret. VIII.Zaključak

42. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog slučaja nema kršenja apelantovog prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada je miješanje u apelantovo pravo na imovinu bilo zakonito i u javnom interesu i proporcionalno cilju kojem se težilo.

43. Na osnovu člana 18 stav (3) tačka h) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

44. U smislu člana 43 Pravila Ustavnog suda, sudija Seada Palavrić je dala izjavu o neslaganju sa odlukom većine.

45. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-1029/17 (S. Z.) | Sudska praksa | Aktio