Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4094/18 (G. D. i drugi)

Odluka donesena 27. 02. 2019.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4094/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 02. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. februara 2019. godine, u predmetu broj AP-4094/18, rješavajući apelaciju Gorana Debeljaka i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gorana Debeljaka, Čede Aničića, Franje Rovera, Novaka Petrovića, Bore Kalinića, Tomislava Lepira, Momira Bogičevića, Ljubiše Bogičevića, Pere Milanovića, Milenka Stančića, Duška Jevtića, Vladimira Usorca, Željka Dujakovića, Bogoljuba Sančanina, Siniše Maletića, Miloša Prgonjića i Borka Đuraša podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 78 0 P 026542 18 Gž od 17. aprila 2018. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Goran Debeljak, Čedo Aničić, Franjo Rover, Novak Petrović, Boro Kalinić, Tomislav Lepir, Momir Bogičević, Ljubiša Bogičević, Pero Milanović, Milenko Stančić, Duško Jevtić, Vladimir Usorac, Željko Dujaković, Bogoljub Sančanin, Siniša Maletić, Miloš Prgonjić i Borko Đuraš (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Prnjavora, koje zastupa Zorica Drljača, advokat iz Banjaluke, podnijeli su 19. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 78 0 P 026542 18 Gž od 17. aprila 2018. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Prnjavoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 78 0 P 026542 17 P od 18. decembra 2017. godine usvojen je tužbeni zahtjev apelanata i utvrđeno je da na sjednici Skupštine Lovačkog udruženja „Borik“ Prnjavor, održanoj 23. aprila 2017. godine nije postojao kvorum, odnosno minimalan broj prisutnih delegata za njen valjan rad i poništene su odluke Skupštine donesene tog dana.

3. Rješenjem Okružnog suda broj 78 0 P 026542 18 Gž od 17. aprila 2018. godine, ukinuta je navedena presuda Osnovnog suda i sud se oglasio nenadležnim za postupanje u parničnom predmetu, ukinute su provedene radnje u toku postupka i tužba apelanata je odbačena.

4. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Lovačko udruženje „Borik“ Prnjavor u smislu odredbi Zakona o lovstvu dobrovoljno udruženje građana udruženih radi organizovanog bavljenja lovačkom djelatnošću, očuvanja i zaštite životne sredine, njegovanja lovačke etike i običaja i drugih sportskorekreacionih aktivnosti. Nadalje, Okružni sud je ukazao da u skladu sa odredbom člana

43. Zakona o udruženjima i fondacijama Republike Srpske, upravni nadzor nad sprovođenjem Zakona o lovstvu vrši Ministarstvo, a inspekcijski nadzor nad izvršenjem ovog zakona i podzakonskih propisa donijetih na osnovu njega vrši Inspekcija za šumarstvo i lovstvo u sastavu Republičke uprave za inspekcijske poslove. Naime, u konkretnom slučaju Lovačko udruženje je na osnovu Zakona o udruženjima i fondacijama Republike Srpske i Zakona o lovstvu donijelo Statut, kao podzakonski akt i postavlja se pitanje da li je došlo do povreda odredbi Statuta, odnosno da li je sjednica Skupštine Lovačkog udruženja održana na zakonit način ili ne.Okružni sud je istakao da je članom 16. stav 1. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske, propisano da sud do pravosnažnosti odluke, po službenoj dužnosti, pazi da li rješavanje spora spada u sudsku nadležnost, a stavom 2. da kada utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud nego neki drugi organ, oglasiti će se nenadležnim i odbaciti će tužbu. U konkretnom slučaju Okružni sud se obzirom da je riječ o zahtjevu o kome nije nadležan za odlučivanje sud, već organ uprave, oglasio nenadležnim, odbacio tužbu apelanata i ukinuo presudu Osnovnog suda.

5. Apelanti smatraju da im je osporenim rješenjem Okružnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud zapaža da apelanti smatraju da im je osporenom odlukom, kojom je odbačena tužba apelanata zbog nenadležnosti suda, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretne slučajeve.

8. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, Predmet broj: AP-4991/16 3 Odluka o dopustivosti odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporena odluka donesena u postupku u kojem je Okružni sud odbacio tužbu apelanata zbog nenadležnosti suda tj. odlučivao samo o procesnim pitanjima. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o «građanskim pravima i obavezama» apelanata u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1694/18 od 11. septembra 2018. godine, u odnosu na predmet broj AP-3077/18, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4094/18 (G. D. i drugi) | Sudska praksa | Aktio