Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-358/19 (M. M.)

Odluka donesena 27. 02. 2019.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-358/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 02. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. februara 2019. godine, u predmetu broj AP-358/19, rješavajući apelaciju Mevludina Mehovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mevludina Mehovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 055692 18 Rev od 9. oktobra 2018. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 055692 17 Gž 3 od 21. marta 2018. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 055692 17 P 3 od 26.

maja 2017. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Mevludin Mehović iz Vogošće (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Advokatska kancelarija Keme Kapura iz Sarajeva, podnio je 25. januara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 055692 18 Rev od 9. oktobra 2018. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 055692 17 Gž 3 od 21. marta 2018. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 055692 17 P 3 od 26. maja 2017. godine. Takođe, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere.

2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 055692 17 P 3 od 26. maja 2017. godine, djelimično je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja Božidara Panića iz Zemuna pa je apelant zajedno sa Općinom Vogošća obavezan da tužitelju isplati novčanu protivvrijednost stana u Vogošći, koja iznosi 24.800,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama i da mu nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 3.711,00 KM. Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 055692 17 Gž 3 od 21. marta 2018. godine, žalba apelanta je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

3. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedopuštena, jer nije ispunjen imovinski cenzus koji se odnosi na novčanu vrijednost spora koja po zakonu mora biti ispunjena da bi revizija bila dozvoljena. Prema odredbi iz člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15 u daljnjem tekstu: ZPP), revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM. Vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude u dosuđujućem dijelu, kojeg revidira apelant, predstavlja novčani iznos od 24.800,00 KM, što znači da taj iznos ne prelazi graničnu vrijednost od 30.000,00 KM za dopuštenost revizije, zbog čega imovinski cenzus, kao kriterij uslova dozvoljenosti revizije iz člana 237. stav 2. ZPP-a nije ostvaren.

4. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 055692 17 Gž 3 od 21. marta 2018. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 055692 17 Gž 3 od 21. marta 2018. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.

7. S obzirom na to da je o zahtjevu apelanta za reviziju rješavano rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 P 055692 18 Rev od 9. oktobra 2018. godine, kojim je odbačen kao nedozvoljen zahtjev za reviziju protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 055692 17 Gž 3 od 21. marta 2018. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, jer se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije datuma kad je donesena odluka o njegovom zahtjevu za reviziju. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 25. januara 2019. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 055692 17 Gž 3 od 21. marta 2018. godine.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-358/19 (M. M.) | Sudska praksa | Aktio