Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5158/18 (I. H. i drugi)
Odluka donesena 27. 02. 2019.
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5158/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 02. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. februara 2019. godine, u predmetu broj AP-5158/18, rješavajući apelacije Ibrišima Husukića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Ibrišim Husukić protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 022512 17 Uvp od 4. jula 2018. godine;
HP INVESTING d.o.o. Mostar protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 022245 18 Uvp od 19. oktobra 2018. godine;
Agencija za zaštitu ljudi i imovine "Bodyguard Fileković" Bihać protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 023308 18 Uvp od 1. oktobra 2018. godine i "NBI Ćurić" d.o.o. Žepče u stečaju protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 023678 18 Uvp od 1. novembra 2018.
godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
AP-5158/18
1. Ibrišim Husukić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Franjo Marjanović advokat iz Žepča, podnio je 7. septembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 022512 17 Uvp od 4. jula 2018. godine.
2. Rješenjem Regionalnog centra Tuzla broj 04/5-2/IV-17-1-37-3-313/15 od 11. maja 2015. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Regionalnog centra Tuzla broj 04/5-2/IV-17-313-73-3/15 od 3. jula 2015. godine, a koje je potvrđeno Rješenjem Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: UIO BiH) broj 01/4-2-UP/II-363/15 od 25. aprila 2016. godine, apelantu kao poreskom obvezniku utvrđen je razrez indirektnih poreza za poreski period od 1. jula 2010. godine do 31. augusta 2012. godine u iznosu od 61.556,00 KM i naložena uplata utvrđene obaveze.
3. Osporenom Presudom Suda BiH broj S1 3 U 022512 17 Uvp od 4. jula 2018. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za preispitivanje Presude Suda BiH broj S1 3 U 022512 16 U od 9. novembra 2017. godine kojom je odbijena kao neosnovana apelantova tužba protiv Rješenja UIO BiH broj 01/4-2-UP/II-363/15 od 25. aprila 2016. godine.
AP-6426/18
4. HP INVESTING d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa ZOU Barbarić & Bevanda iz Širokog Brijega, podnio je 9. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Suda BiH broj S1 3 U 022245 18 Uvp od 19. oktobra 2018. godine.
5. Rješenjem Sektora za poreze Mostar (u daljnjem tekstu: Sektor za poreze Mostar) broj 04/4- I/III-17-I-UP/I-I-000072-4/15 od 25. maja 2015. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Sektora za poreze Mostar broj 04/4-I/III-17-I-UP/I-I-000072-8/15 od 9. jula 2015. godine, a koje je potvrđeno Rješenjem UIO BiH broj 01/4-2-UP-II-328/15 od 5. aprila 2016. godine, apelantu kao poreskom obvezniku utvrđen je razrez indirektnih poreza za poreski period od 1. marta 2012. do 31. marta 2015. godine u iznosu od 135.859,00 KM i naložena uplata utvrđene obaveze.
6. Osporenom Presudom Suda BiH broj S1 3 U 022245 18 Uvp od 19. oktobra 2018. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za preispitivanje Presude Suda BiH broj S1 3 U 022245 16 U od 14. juna 2018. godine kojom je odbijena kao neosnovana apelantova tužba protiv Rješenja UIO BiH broj 01/4-2-UP/II-328/15 od 5. aprila 2016. godine.
AP-7185/18
7. Agencija za zaštitu ljudi i imovine "Bodyguard Fileković" Bihać (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Hamdija Veladžić advokat iz Bihaća, podnio je 3. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Suda BiH broj S1 3 U 023308 18 Uvp od 1. oktobra 2018. godine.
8. Rješenjem Regionalnog centra Banjaluka, broj 04/5-2/I-17-1-55-1741-2/15 od 12. februara 2016. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Regionalnog centra Banjaluka broj UP-I-04/5/I-17-1-57- 22.3/16 od 12. maja 2016. godine, a koje je potvrđeno Rješenjem UIO BiH broj 01/4-2-UP/II- 238/16 od 29. jula 2016. godine, apelantu kao poreskom obvezniku utvrđen je razrez indirektnih poreza i dodatna poreska obaveza za poreski period od 1. decembra 2010. godine do 30. novembra 2015. godine u iznosu od 35.145,00 KM i naložena uplata utvrđene obaveze.
9. Osporenom Presudom Suda BiH broj S1 3 U 023308 18 Uvp od 1. oktobra 2018. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za preispitivanje Presude Suda BiH S1 3 U 023308 16 U od 11. maja 2018. godine kojom je odbijena kao neosnovana apelantova tužba protiv Rješenja UIO BiH broj 01/4-2-UP/II-238/16 od 29. jula 2016. godine.
AP-7373/18
10. "NBI Ćurić" d.o.o. Žepče u stečaju (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Franjo Marjanović advokat iz Žepča, podnio je 10. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Suda BiH broj S1 3 U 023678 18 Uvp od 1. novembra 2018. godine.
11. Rješenjem Regionalnog centra Sarajevo broj 04/5-2/II-17-UP-712-II-2/13 od 25. marta 2016. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Regionalnog centra Sarajevo broj 04/5-2/II-UP-712-II- 4/13 od 23. maja 2016. godine, a koje je potvrđeno Rješenjem UIO BiH broj 01/4-2-UP/II-244/16 od 18. jula 2016. godine, apelantu kao poreskom obvezniku utvrđen je razrez indirektnih poreza za poreski period od 1. jula 2012. godine do 30. aprila 2013. godine u iznosu od 820.441,00 KM, te utvrđeno da će se izvršenje rješenja - glavnog duga i zateznih kamata ostvariti u stečajnom postupku u skladu sa važećim propisima o stečaju
12. Osporenom Presudom Suda BiH broj S1 3 U 023678 18 Uvp od 1. novembra 2018. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za preispitivanje Presude Suda BiH S1 3 U 023678 16 U od 21. maja 2018. godine kojom je odbijena kao neosnovana apelantova tužba protiv Rješenja UIO BiH broj 01/4-2-UP/II-244/16 od 18. jula 2016. godine.
Spajanje predmeta
13. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-5158/18. Apelacioni navodi
14. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
16. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba ; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud ukazuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizlaze iz poreznog i javnog zakonodavstva. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, slijedi da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
17. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević