Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4109/18 (Ž. C. i drugi)

Odluka donesena 27. 02. 2019.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4109/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 02. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. februara 2019. godine, u predmetu broj AP-4109/18, rješavajući apelacije Željka Cvijanovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Željko Cvijanović protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 78 0 I 022130 18 Gž od 27. aprila 2018. godine;

Svetislav Ostojić protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 85 0 P 002601 18 Rev od 1. augusta 2018. godine;

Stana Gaćeša protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 015763 16 Uvp od 27. augusta 2018. godine;

Elvedin Jusufbašić protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 030320 18 Iž od 7. septembra 2018. godine;

Šaćir Rahman i ZZ "Brka" Brčko protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 P 001433 16 Gž 2 od 14. oktobra 2016. godine i Dževad Prošić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 U 012769 17 U od 8. novembra 2018. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

AP-4109/18

1. Željko Cvijanović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Ljubomir Jugović advokat iz Prnjavora, podnio je 20. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 78 0 I 022130 18 Gž od 27. aprila 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem je odbijena žalba apelanta i O. C. kao izvršenika i potvrđeno Rješenje Osnovnog suda u Prnjavoru broj 78 0 I 022130 18 i 2 od 1. marta 2018. godine kojim je odbačena kao nedozvoljena žalba apelanta i O. C. podnesena protiv zaključak tog suda broj 78 0 I 022130 15 I od 31. januara 2018. godine (kojim je na prijedlog tražioca izvršenja nastavljeno izvršenje protiv izvršenika radi naplate potraživanja). U obrazloženju prvostepenog rješenja, prvostepeni sud je naveo da je odredbama člana 12. stav 6. Zakona o izvršnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14 u daljnjem tekstu: ZIP) propisano da protiv zaključka nije dozvoljen pravni lijek. S tim u vezi je navedeno da su izvršenici putem punomoćnika podnijeli žalbu protiv zaključka od 31. januara 2018. godine, slijedom čega je odlučio kao u izreci rješenja. U obrazloženju osporenog rješenja je navedeno da je po ocjeni tog suda prvostepeno rješenje pravilno i zakonito. AP-5833/18

2. Svetislav Ostojić (u daljnjem tekstu: apelant), koju zastupa Aladin Mujkanović advokat iz Tešnja, podnio je 19. oktobra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud RS) broj 85 0 P 002601 18 Rev od 1. augusta 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem je odbačena apelantova revizija izjavljena protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj 85 0 P 002301 18 Gž 3 od 19. marta 2018. godine. U obrazloženju osporenog rješenja je navedeno da je u konkretnoj situaciji apelant kao tužitelj u tužbi vrijednost predmeta spora označio sa 29.475,00 KM, a da trećetuženi u protivtužbi nije označio vrijednost predmeta spora, pa time ni preko iznosa od 30.000,00 KM, niti je tu vrijednost na odgovarajući način utvrdio sud. S tim u vezi, navedeno je da proizilazi da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos propisan odredbama člana 237. stav 2. ZPP-a. Također je navedeno da je apelant predložio da se o reviziji odluči temeljem odredaba člana 237. stav 3. ZPP-a, tvrdeći da stavovi izraženi u pobijanoj presudi nisu u skladu sa zauzetim stavovima o predmetnom pravnom pitanju izraženi u odlukama ovog suda 118-0-Rev-08-000118 od 26. marta 2010. godine i 91 1 P 005643 17 Rev od 15. februara 2018. godine. S tim u vezi, ukazao je da je nakon izvršenog uvida u navedene presude ovog suda utvrđeno da su te presude donesene kao rezultat postupaka sa različitom činjeničnom i pravnom situacijom od ovog parničnog postupka, te da odlučivanje o reviziji nije bilo moguće ni temelju odredaba člana 237. stav 3. ZPP-a zbog čega je o reviziji odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

AP-6127/18

3. Stana Gaćeša (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Prijedora, podnijela je 2. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda RS broj 11 0 U 015763 16 Uvp od 27. augusta 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom presudom uvažen je zahtjev tuženog za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 015763 14 U od 23. novembra 2015. godine, te je navedena presuda preinačena tako što je apelantičina tužba odbačena. U obrazloženju osporene presude je navedeno da iz stanja spisa ove upravne stvari proizilazi da je prvostepenim rješenjem od 24. oktobra 2012. godine ukinuto rješenje istog organa od 7. jula 2005. godine i riješeno tako da je apelantici utvrđen prestanak statusa porodice poginulog borca i prava na porodičnu invalidninu po osnovu smrti supruga M. G. zbog nepostojanja zakonom propisanih uslova, dok joj je kao udovi umrlog RVI V kategorija priznat status porodice umrlog vojnog invalida i pravo na porodičnu invalidninu. Dalje je navedeno da je Ministarstvo rada i boračko invalidske zaštite Republike Srpske, po službenoj dužnosti, u postupku revizije prvostepenog rješenja od 24. oktobra 2012. godine, donijelo rješenje od 18. novembra 2014. godine kojim je poništeno prvostepeno rješenje u dijelu u kojem je apelantici priznat status porodice umrlog vojnog invalida i pravo na porodičnu invalidninu i u tom dijelu predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak. Dalje je navedeno da je, Vrhovni sud RS odlučio kao u dispozitivu, budući da je odredbama člana 100. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca odbrambeno - otadžbinskog rata Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 134/11, 9/12 i 40/12), važećeg u vrijeme donošenja osporenog akta, propisano da protiv rješenja donesenog u postupku revizije ili u postupku po žalbi kojim je rješenje prvostepenog organa poništeno ili ukinuto i vraćeno na ponovni postupak ne može se voditi upravni spor. AP-6129/18

4. Elvedin Jusufbašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 5. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 030320 18 Iž od 7. septembra 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem odbačena je kao nedopuštena apelantova žalba podnesena zbog šutnje uprave u postupku imenovanja rukovodećeg državnog službenika. U obrazloženju osporenog rješenja je navedeno da je apelant kao osnov podnošenja žalbe naveo šutnju administracije, jer Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: CIK BiH) nije donijela odluku o izboru kandidata po javnom konkursu za imenovanje generalnog sekretara CIK-a BiH, ni u roku od sedam dana po njegovom zahtjevu od 17. augusta 2018. godine. Dalje je navedeno da ukoliko je apelant smatrao da je u postupku izbora rukovodećeg državnog službenika - generalnog sekretara CIK-a BiH povrijeđeno njegovo pravo kao učesnika javnog konkursa, mogao je izjaviti žalbu nadležnom organu Odboru državne službe za žalbe, a protiv konačne odluke Odbora državne službe za žalbe može se pokrenuti upravni spor pred Upravnim odjeljenjem Suda Bosne i Hercegovine. S tim u vezi je, ukazano da je prema odredbama člana 63.d) tačka 7. Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine, protiv konačnih odluka Odbora, koje se odnose na postupak javnog konkursa, može se radi zaštite prava prijavljenih kandidata voditi upravni spor. Iz navedenih razloga, Sud Bosne i Hercegovine je zaključilo da je žalba nedopuštena jer se postupkom javnog konkursa za izbor rukovodećeg državnog službenika po odredbama Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine, ne može povrijediti izborno pravo apelanta zagarantovano Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine, pa je istu analognom primjenom odredbe člana 52. stav 1. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 19/02, 88/07, 83/08 i 74/10), valjalo odbaciti.

AP-6887/18

5. Šaćir Rahman i ZZ "Brka" Brčko (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Mirko Simić advokat iz Brčkog, podnijeli su 22. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 P 001433 16 Gž 2 od 14. oktobra 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem odbijena je žalba apelanata i potvrđeno Rješenje Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 P 001433 12 P s od 30. novembra 2015. godine, kojim je odbačena kao nedozvoljena tužba apelanata podnesena 27. marta 2009. godine protiv tuženih (Brčko distrikta Bosne i Hercegovine i ZZ „Ratar" Brka u stečaju) radi utvrđenja ništavosti rješenja. U obrazloženju osporenog rješenja je navedeno da iz obrazloženja pobijanog rješenja proizilazi da je prvostepeni sud tužbu odbacio kao nedozvoljenu jer apelanti tužbenim zahtjevom tražili da se utvrdi da nije postalo konačno, izvršno i pravosnažno rješenje Kantonalnog suda u Tuzli broj U/I-5717/00 od 8. maja 2001. godine i da je ništavo rješenje Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj L-3/03 od 19. septembra 2013. godine i slijedom toga da se obustavi stečajni postupak nad ZZ „Ratar" Brka (u predmetu broj 096-o-St-o6- 000013) te ponište sve pravne posljedice vođenja likvidacionog postupka pod brojem L-3/03, odnosno stečajnog postupka jer je likvidacioni (stečajni postupak) pokrenut na osnovu nepravosnažnog rješenja Kantonalnog suda u Tuzli od 8. maja 2001. godine. S tim u vezi je navedeno da imajući u vidu sadržaj odredbe člana 152. Zakona o parničnom postupku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Brčko distrikta Bosne i Hercegovine” br. 8/09, 52/10 i 27/14) koja decidno propisuje pretpostavke za podnošenje tužbe za utvrđenje proizilazi da ovakav tužbeni zahtjev nije dozvoljen s obzirom da se navedene odluke mogu izmijeniti samo u postupcima u kojima su donesene, povodom redovnih i vanrednih pravnih lijekova, pa je primjenom navedenog člana u vezi sa članom 180. Zakona o parničnom postupku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine tužba apelanata odbačena kao nedozvoljena.

AP-7438/18

6. Dževad Prošić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, podnio je 13. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenje Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 U 012769 17 U od 8. novembra 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem odbačena je kao nedopuštena apelantova tužba radi poništenja akta tuženog Instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja Sarajevo broj DOV-NI-PL-SA-294/17 od 14. jula 2017. godine . U obrazloženju osporenog rješenja je navedeno da se, u smislu člana 8. Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 9/05), upravni spor može vodili samo protiv upravnog akta. S tim u vezi je navedeno da upravni akt, u smislu ovog zakona, jeste akt kojim nadležno tijelo iz člana 4. ovog Zakona rješava o izvjesnom pravu ili obavezi pojedinca ili pravne osobe u kojoj upravnoj stvari. Također je ukazano da je članom 9. citiranog zakona propisano da se upravni spor može pokrenuti protiv upravnog akta koji je donijet u drugom stepenu. Dalje je navedeno da se upravni spor može pokrenuli i protiv prvostepenog upravnog akta ako zakonom nije dopuštena žalba na taj akt u upravnom postupku. Stoga, cijeneći da je osporeni akt - Nalaz, ocjena i mišljenje Instituta za medicinsko vještačenje koje apelant pobija tužbom, Kantonalni sud u Bihaću je zaključio da isti nema karakter upravnog akta i njime nije odlučeno o pravima i obavezama bilo kojeg pojedinca ili pravne osobe, što predstavlja odlučujući uslov da bi se neki akt mogao smatrati upravnim aktom u smislu navedenih zakonskih odredaba, te se protiv istog ne može voditi upravni spor, pa je na osnovu izloženog odlučeno kao u izreci primjenom člana 25. stav 1. tačka 2. Zakona o upravnim sporovima.

Spajanje predmeta

7. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-4109/18. Apelacioni navodi

8. U predmetnim apelacijama apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i /ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, u predmetu AP-6129/18 apelant se pozvao na pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te na pravo iz člana 25. stav c) u vezi sa članom 2. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

10. Ustavni sud zapaža da svi apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretne slučajeve.

11. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da su osporene odluke donesene u postupcima u kojima su redovni sudovi odlučivali samo o procesnim pitanjima tj. o ispunjenost zakonskih uslova za primjenu korištenih pravnih lijekova. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenim odlukama nije odlučivano o «građanskim pravima i obavezama» apelanata u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da su apelacije u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U odnosu na navode apelanata da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud ukazuje da se osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, a nije se odlučivalo o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, slijedom čega su i navodi apelanata o kršenju prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. Nadalje, imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanta u predmetu AP-6129/18 o povredi prava iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Takođe, imajući u vidu da se osporenom odlukom odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, te da se nije odlučivalo o pravima grantovanim članom 25. stav c) u vezi sa članom 2. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, Ustavni sud ukazuje da su i ovi apelantovi navodi ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević