Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-141/17 (S. O.)
Odluka donesena 27. 02. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Prava iz radnog odnosa
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-141/17
Apelacija
Odluka o meritumu
27. 02. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. februara 2019. godine, u predmetu broj AP 141/17, rješavajući apelaciju Sabita Osmića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Sabita Osmića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 32 0 P 054358 16 Rev od 11. jula 2017. godine i u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli pod brojem 126 0 I 180162 17 Gži.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Sabit Osmić (u daljem tekstu: apelant) iz Lukavca, kojeg zastupa Mirsada Dizdarević, advokat iz Tuzle, podnio je 12. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) kao predmet broj 32 0 P 054358 16 Rev, te zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Općinskim sudom u Lukavcu pod brojem 126 0 I 180162 15 I.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), Općinskog suda u Lukavcu, te Općinskog suda u Tuzli zatraženo je u periodu od 28. marta 2017. do 29. januara 2019. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Odgovore na apelaciju Vrhovni sud, Kantonalni sud, te Općinski sud u Lukavcu dostavili su u periodu od 4. aprila 2017. do 5. februara 2019. godine. Općinski sud u Tuzli nije dostavio odgovor na apelaciju u ostavljenom roku.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Parnični postupak
5. Apelant je zajedno sa M. K., O. A., O. A., E. B. i H. B. (u daljnjem tekstu: ostali tužioci), koje je zastupao isti punomoćnik, 11. maja 2009. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Tuzli protiv tuženog „Global Ispat koksna industrija“ d.o.o. Lukavac (u daljnjem tekstu: tuženi, odnosno izvršenik) radi isplate potraživanja iz radnog odnosa.
6. Općinski sud u Tuzli je donio Presudu broj 32 0 P 054358 09 P od 5. septembra 2011. godine kojom je djelimično usvojio apelantov tužbeni zahtjev. Iz presude Općinskog suda u Tuzli proizlazi da je ročište za glavnu raspravu od 23. februara 2010. godine odgođeno zbog toga što punomoćnik apelanta i ostalih tužilaca nije blagovremeno obavijestio sud o tome da su ostali tužioci povukli tužbu i da se vještačenje ima provesti samo u odnosu na apelanta, nadalje, da apelant i njegov punomoćnik nisu pristupili na ročište za glavnu raspravu 29. aprila 2011. godine, odnosno da je apelantov punomoćnik obavijestio sud da neće pristupiti na ročište jer nije pribavljen dokaz – nalaz i mišljenje vještaka ekonomske struke, zbog čega je navedeno ročište odgođeno. Osim toga, apelant je precizirao tužbeni zahtjev na glavnoj raspravi 29. juna 2011. godine, te je ročište od 19. decembra 2011. godine odgođeno na saglasan prijedlog punomoćnika stranaka radi pokušaja zaključenja sudske nagodbe.
7. Odlučujući o žalbi tuženog, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 32 0 P 054358 11 Gž od 28. maja 2014. godine kojim je uvažio žalbu tuženog, ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio Općinskom sudu u Tuzli na ponovno suđenje.
8. U ponovnom postupku Općinski sud u Tuzli je donio Presudu broj 32 0 P 054358 14 P 2 od 23. februara 2015. godine, a na navedenu presudu apelant i tuženi su izjavili žalbe.
9. Odlučujući o navedenim žalbama, Kantonalni sud je donio Presudu broj 32 0 P 054358 15 Gž 2 od 23. septembra 2015. godine kojom se žalbe odbijaju i prvostepena presuda potvrđuje.
10. Nakon toga, apelant i tuženi su 2. i 29. oktobra 2015. godine izjavili revizije na navedenu presudu Kantonalnog suda.
11. Presudom Vrhovnog suda broj 32 0 P 054358 16 Rev od 11. jula 2017. godine apelantova revizija je usvojena, te su obje nižestepene presude preinačene na način kako je pobliže opisano u izreci ove presude.
Izvršni postupak
12. Apelant je 21. oktobra 2015. godine Općinskom sudu u Lukavcu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika na osnovu pravomoćne i izvršne Presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 054358 14 P 2 od 23. februara 2015. godine.
13. Apelant je 5. novembra 2015. godine, te 4. aprila 2016. godine urgirao postupanje Općinskog suda u Lukavcu.
14. Općinski sud u Lukavcu donio je Rješenje o izvršenju broj 126 0 I 180162 15 I od 3. aprila 2017. godine kojim je odredio izvršenje prema apelantovom prijedlogu.
15. Na navedeno rješenje izvršenik je izjavio prigovor, koji je Općinski sud u Lukavcu odbio rješenjem od 19. juna 2017. godine, te je rješenje od 3. aprila 2017. godine u cijelosti ostalo na snazi.
16. Općinski sud u Lukavcu je istog dana (19. juna 2017. godine) naložio Union banci d.d., kao banci kod koje izvršenik ima otvoren transakcijski račun, da izvrši prenos zaplijenjenih novčanih sredstava radi namirenja apelantovih potraživanja.
17. Union banka d.d. je 22. juna 2017. godine obavijestila Općinski sud u Lukavcu da je rješenje o izvršenju u cijelosti provedeno, te da je apelant u cijelosti namiren.
18. Izvršenik je uložio žalbu na rješenje od 19. juna 2017. godine, te je spis 17. oktobra 2017. godine dostavljen na postupanje Kantonalnom sudu, koji je navedeni sud primio 24. oktobra 2017. godine, pred kojim je postupak još uvijek u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
19. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja parničnog i izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant ističe da Općinski sudovi nisu djelotvorno kontrolirali i upravljali parničnim i izvršnim postupkom na način kako je to propisano Zakonom o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine i Zakonom o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine. Apelant predlaže da Ustavni sud usvoji predmetnu apelaciju, te da mu se, prema praksi Ustavnog suda, naknadi nematerijalna šteta zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovori na apelaciju
20. Vrhovni sud je naveo da će konkretni predmet biti dat u rad po hronološkom redu, te je nakon što je presudu donio, navedenu presudu dostavio Ustavnom sudu.
21. Kantonalni sud je, u odnosu na parnični postupak, ukratko naveo hronologiju predmetnog parničnog postupka koji je detaljno naveden u činjeničnom dijelu ove odluke, uz obrazloženje da je konkretni predmet, prema Planu rješavanja starih predmeta, predviđen za rješavanje u III kvartalu 2015. godine, te da je u tom kvartalu ovaj sud i odlučio o žalbama stranaka. Kantonalni sud je u odnosu na izvršni postupak naveo da se Prema planu rješavanja starih predmeta, koji je donesen za 2019. godinu, predmeti rješavaju prema starosti inicijalnog akta, te da će konkretni predmet biti uzet u rad u I kvartalu 2019. godine.
22. Općinski sud u Lukavcu je ukratko naveo hronologiju predmetnog izvršnog postupka koji je detaljno naveden u činjeničnom dijelu ove odluke i istakao da je izvršni postupak u ovoj izvršnoj stvari okončan 22. juna 2017. godine naplatom potraživanja tražioca izvršenja. V.Relevantni propisi
23. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase: Član 10.
(1)Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2)Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
24. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 35/12, 46/16 i 55/18) relevantne odredbe glase:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
25. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
26. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
27. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Stoga su apelacije koje su podnesene u odnosu na predmete u kojima nije donesena odluka u razumnom roku dopustive prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
Dopustivost u odnosu na parnični postupak
28. Ustavni sud ukazuje na to da je u konkretnom slučaju predmetni parnični postupak okončan Presudom Vrhovnog suda broj 32 0 P 054358 16 Rev od 11. jula 2017. godine, dakle, nakon podnošenja predmetne apelacije, ali je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, bila dopustiva i u vrijeme podnošenja.
Dopustivost u odnosu na izvršni postupak
29. Osim toga, predmetna apelacija se odnosi i na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Također, Ustavni sud je kontinuirano ukazivao da u Bosni i Hercegovini, konkretno u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24 s daljnjim referencama, dostupne na www.ustavnisud.ba). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da su apelacije koje su podnesene u odnosu na izvršne postupke koji nisu djelotvorno okončani dopustive po članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
30. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
31. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
32. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja parničnog i izvršnog postupka pred redovnim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
33. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. [...]
34. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] a)Parnični postupak Period koji treba uzeti u obzir
35. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 11. maja 2009. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do 11. jula 2017. godine, kada je Vrhovni sud donio presudu kojom je okončan predmetni postupak. Dakle, period od osam godina i dva mjeseca. Analiza dužine trajanja parničnog postupka
36. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I stav 38).
37. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji se vodio radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je po zakonu hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenijem postupku.
38. Ustavni sud dalje nalazi da je ročište za glavnu raspravu nekoliko puta odgađano (zbog toga što punomoćnik apelanta i ostalih tužilaca nije blagovremeno obavijestio sud o tome da su ostali tužioci povukli tužbu, zbog toga što apelant i njegov punomoćnik nisu pristupili i zbog pokušaja zaključenja sudske nagodbe). Osim toga, apelant je tužbeni zahtjev precizirao na glavnoj raspravi 29. juna 2011. godine. Ustavni sud nalazi da je sve navedeno utjecalo na dužinu trajanja predmetnog postupka.
39. Nadalje, u odnosu na ponašanje redovnih sudova Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi u periodu od osam godina i dva mjeseca donijeli četiri meritorne i jednu procesnu odluku na tri sudske instance, odnosno Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ukazivali na to da su redovni sudovi bezrazložno odugovlačili predmetni postupak.
40. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
b)Izvršni postupak Period koji treba uzeti u obzir
41. Ustavni sud zapaža da je apelant podnio prijedlog za izvršenje 21. oktobra 2015. godine, te da je prema stanju spisa postupak pred Kantonalnim sudom u toku. Dakle, postupak traje nešto više od tri godine.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
42. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
43. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom postupku.
44. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ukazivali na to da je apelant svojim ponašanjem doprinio dužini trajanja predmetnog postupka.
45. U odnosu na ponašanje Općinskog suda u Lukavcu, Ustavni sud primjećuje određenu neaktivnost u radu ovog suda u prvoj fazi postupka. Međutim, u daljnjem toku postupka Općinski sud u Lukavcu je donio dvije odluke (rješenje o izvršenju i rješenje kojim se odbija prigovor izvršenika), te je uputio nalog banci za postupanje po navedenom rješenju o izvršenju. Ustavni sud zapaža da iz odgovora na apelaciju Općinskog suda u Lukavcu slijedi da je 22. juna 2017. godine banka obavijestila sud da je izvršila predmetno rješenje o izvršenju. Ustavni sud dalje zapaža da je spis 17. oktobra 2017. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi izvršenika. Ustavni sud, također, zapaža da iz odgovora Kantonalnog suda (od 5. februara 2019. godine) slijedi da će konkretni predmet biti uzet u rad u I kvartalu 2019. godine.
46. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da ni u odnosu na izvršni postupak nije povrijeđeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ostali navodi
47. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da ove navode apelant nije posebno obrazložio, te da je povredu ovog prava zasnovao na istim navodima koje je Ustavni sud u prethodnom dijelu ove odluke detaljno obrazložio u odnosu na pravo na suđenje u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje, uz zaključak da su neosnovani. U vezi s tim, Ustavni sud nalazi da su neosnovani navodi i u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII.Zaključak
48. Ustavni sud zaključuje da ni u odnosu na parnični ni u odnosu na izvršni postupak ne postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer nema elemenata koji ukazuju na to da su redovni sudovi bezrazložno odugovlačili postupke.
49. Također, nema povrede ni prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kada je povredu ovog prava apelant zasnovao na istim navodima koji su detaljno obrazloženi u odnosu na pravo na suđenje u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje za koje je zaključeno da su neosnovani.
50. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
51. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević