Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-325/19 (Š. M.)
Odluka donesena 27. 02. 2019.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-325/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 02. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Mato Tadić, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. februara 2019. godine, u predmetu broj AP-325/19, rješavajući apelaciju Šahze Mehinović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Šahze Mehinović podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 39 0 P 003085 18 Rev od 22. oktobra 2018. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici broj 39 0 P 003085 18 Gž 2 od 16. aprila 2018. godine i presude Općinskog suda u Tešnju broj 39 0 P 003085 07 P 2 od 21.
decembra 2017. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Šahza Mehinović iz Tešnja (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Adis Mehinović advokat iz Tešnja, podnijela je 22. januara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 39 0 P 003085 18 Rev od 22. oktobra 2018. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici broj 39 0 P 003085 18 Gž 2 od 16. aprila 2018. godine i presude Općinskog suda u Tešnju broj 39 0 P 003085 07 P 2 od 21. decembra 2017. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Tešnju broj 39 0 P 003085 07 P 2 od 21. decembra 2017. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Selima Brkića kojim bi se utvrdilo da su on i Edhem Mehinović postigli sporazum o likvidaciji advokatske kancelarije tužitelja i da su postigli sporazum o načinu obračuna naknade i nagrade za neokončane sudske postupke. Istovremeno je naloženo apelantici da zajedno sa dva druga nasljednika iza Edhema Mehinovića isplati tužitelju solidarno po osnovu neisplaćenih nagrada za zastupanje u parničnim predmetima, određene iznose novca, precizirane pobliže u izreci presude. Presudom Kantonalnog suda u Zenici broj 39 0 P 003085 18 Gž 2 od 16. aprila 2018. godine žalba tuženih je djelimično uvažena pa je prvostepena presuda u dosuđujućem dijelu preinačena.
3. Rješenjem Vrhovnog suda revizija apelantice je odbačena kao nedopuštena, jer nije ispunjen imovinski cenzus koji se odnosi na novčanu vrijednost spora koja po zakonu mora biti ispunjena da bi revizija bila dopuštena. Prema odredbi člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15 u daljnjem tekstu: ZPP), revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 30.000,00 KM. Kako u predmetnom slučaju vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude, u pravomoćno dosuđujućem dijelu tužbenog zahtjeva a kojeg revidiraju tuženi kao jedinstveni suparničari, iznosi 2.233,83 KM, dakle ne prelazi limitirajući iznos iz člana 237. stav 2. ZPP-a, to revizija sa stanovišta ove odredbe nije dopuštena.
4. Apelantica u apelaciji ukazuje da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelantica protiv osporene presude Kantonalnog suda u Zenici broj 39 0 P 003085 18 Gž 2 od 16. aprila 2018. godine, izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Zenici broj 39 0 P 003085 18 Gž 2 od 16. aprila 2018. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.
7. S obzirom na to da je o zahtjevu apelantice za reviziju rješavano rješenjem Vrhovnog suda broj 39 0 P 003085 18 Rev od 22. oktobra 2018. godine, kojim je odbačen kao nedozvoljen zahtjev za reviziju protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 39 0 P 003085 18 Gž 2 od 16. aprila 2018. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, jer se podrazumijeva da je apelantica drugostepenu presudu primila prije datuma kad je donesena odluka o njenom zahtjevu za reviziju. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 22. januara 2019. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu presude Kantonalnog suda u Zenici broj 39 0 P 003085 18 Gž 2 od 16. aprila 2018. godine.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c). Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević