Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5648/18 (A. A.)

Odluka donesena 27. 02. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5648/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 02. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. februara 2019. godine, u predmetu broj AP-5648/18, rješavajući apelaciju Adnana Abazovića, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Adnan Abazović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 K 542279 17 Kž od 27. marta 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Adnan Abazović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Idriz Kamenica advokat iz Sarajeva, podnio je 10. oktobra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 K 542279 17 Kž od 27. marta 2018. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, apelant je oglašen krivim zbog krivičnog djela Teško krivično djelo protiv sigurnosti javnog prometa iz člana 336. stav 4. u vezi sa članom 332. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci, te mu je izrečena mjera sigurnosti zabrana upravljanja vozilom „B“ kategorije u trajanju od jedne godine.

3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno, potpuno i jasno utvrdio činjenično stanje kada je na osnovu dokaza izvedenih na glavnom pretresu zaključio da je apelant odgovoran za izvršenje predmetnog krivičnog djela (da je određenog dana kasno uveče upravljajući putničkim motornim vozilom propustio smanjiti brzinu kretanja vozila na zakonom određenu brzinu i vožnju prilagoditi uslovima smanjene vidljivosti u toku noći, te mokrog i vlažnog kolovoza zbog kiše, olako držeći da će bez obzira na navedeno moći izbjeći eventualnu neželjenu prepreku, udario u drugo motorno vozilo koje se sa desne strane uključivalo na cestu kojom je vozio apelant, kojom prilikom je jedno lice smrtno stradalo, dok je drugo zadobilo teške tjelesne povrede opasne po život). Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud u toku postupka proveo sve dokaze predložene od strane optužbe i odbrane, te je doveo u vezu iskaze svih svjedoka, iskaze vještaka saobraćajne struke datih na osnovu sačinjenih ekspertskih nalaza i mišljenja, iskaz vješaka medicinske struke, kao i materijalnu dokumentaciju na osnovu čega je dao određene i logične zaključke o krivici apelanta, a sa kojim zaključcima je saglasan i ovaj sud. Kantonalni sud je istakao da je prvostepeni sud pravilno utvrdio da u konkretnoj situaciji postoji doprinos oštećenog nastanku saobraćajne nesreće (a što su potvrdili i vještaci saobraćajne struke) – nije se zaustavio na mjestu gdje je bio znak „stop“, ali da taj doprinos nije od odlučujućeg značaja u uzročno-posljedičnoj vezi koju apelant ima sa nesrećom. Kantonalni sud je ocijenio kao ispravne zaključke prvostepenog suda (takođe zasnovane na nalazima vještaka saobraćajne struke) da se uzročno-posljedična veza između saobraćajne nesreće i radnji apelanta ogleda u tome što apelant vožnju nije prilagodio uslovima u kojima se nalazio (vidljivost i preglednost puta, obzirom da je vozio po noći; atmosferske prilike, obzirom da je padala kiša), te nije poštovao propisanu brzinu kretanja na toj dionici puta (vozio je skoro 50 km/h brže od dozvoljene brzine). Slijedom iznesenog, Kantonalni sud je naveo da je u potpunosti saglasan sa zaključkom prvostepenog suda o dokazanosti izvršenja ovog krivičnog djela od strane apelanta.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje. Apelant ističe da sudovi na „proizvoljan način interpretiraju njegovu krivicu“ za saobraćajnu nezgodu s obzirom da nisu jasno utvrdili koji su to propusti apelanta doveli do nezgode. Apelant navodi da je do saobraćajne nesreće došlo krivicom oštećenog i da bez obzira na način i uslove pod kojima je apelant upravljao vozilom nije imao mogućnosti da izbjegne sudar, a smatra da su ovu tvrdnju potvrdila i dva vještaka.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Sekretar Redakcione komisije Zvonko Mijan Predsjednica Redakcione komisije Valerija Galić

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

REDAKCIONA KOMISIJA

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5648/18 (A. A.) | Sudska praksa | Aktio