Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3657/17 (Z. K., S. K. i R. D.)

Odluka donesena 27. 02. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3657/17

Apelacija

Odluka o meritumu

27. 02. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. februara 2019. godine, u predmetu broj AP 3657/17, rješavajući apelaciju Zorana Klepića, Slavojke Klepić i Ranke Dragičević, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Zorana Klepića, Slavojke Klepić i Ranke Dragičević podnesena zbog nepoštovanja standarda okončanja u razumnom roku izvršnog postupka pred Osnovnim sudom u Sokocu, Odjeljenje Istočno Sarajevo, u predmetu broj 89 1 I 024463 12 I, koji je obustavljen rješenjem Osnovnog suda u Sokocu, Odjeljenje Istočno Sarajevo, od 18. januara 2019. godine, kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Zoran Klepić, Slavojka Klepić i Ranka Dragičević (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Radivoje Lazarević, advokat iz Zvornika, podnijeli su 28. avgusta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Osnovnog suda u Sokocu, Odjeljenje Istočno Sarajevo (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 89 1 I 024463 12 I.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je 27. oktobra 2017. godine, te 3. avgusta 2018. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju, odnosno izjašnjenje.

3. Osnovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 1. novembra 2017. godine, a izjašnjenje 3. avgusta 2018. godine.

4. Ustavni sud je 5. februara 2019. godine od Osnovnog suda zatražio informacije o statusu predmetnog izvršnog postupka.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

6. Rješenjem o izvršenju Osnovnog suda broj 89 1 I 024463 12 I od 6. septembra 2012. godine, na prijedlog apelanata od 21. marta 2012. godine, na osnovu izvršne isprave – presude, određeno je izvršenje protiv izvršenika N. B., i to na njegovom novčanom potraživanju – penziji, koje je 2013. godine dostavljeno Fondu PIORS na sprovođenje.

7. Osnovni sud je rješenjem od 10. aprila 2013. godine odbacio prigovor apelanata od 13. septembra 2012. godine. Istim rješenjem Osnovni sud je stavio van snage rješenje o izvršenju u dijelu troškova izvršnog postupka, te ponovo utvrdio troškove izvršnog postupka.

8. Apelanti su dopisom od 8. aprila 2016. godine obavijestili Osnovni sud da je izvršenik, prema obavještenju Fonda PIORS od 7. marta 2016. godine, u većem dijelu izmirio dug, te predložili da vještak ekonomske struke izvrši obračun zakonskih zateznih kamata.

9. Osnovni sud je 30. oktobra 2017. godine naložio apelantima da uplate predujam na ime troškova vještačenja zakonskih zateznih kamata.

10. Postupajući po nalogu Osnovnog suda, vještak ekonomske struke je dostavio Osnovnom sudu nalaz i mišljenje od 27. novembra 2017. godine. Osnovni sud je nakon proteka roka za izjašnjenje izvršenika, nalaz i mišljenje proslijedio Fondu PIORS na sprovođenje.

11. Osnovni sud je dopisom od 29. oktobra 2018. godine obavijestio apelante da je izvršenik preminuo i da mogu u roku od 15 dana dostaviti podatke o tome ko su nasljednici izvršenika i predložiti da im se postavi privremeni zastupnik ili da nasljednici preuzmu postupak.

12. S obzirom na to da apelanti nisu postupili po nalogu suda u ostavljenom roku, Osnovni sud je 18. januara 2019. godine donio rješenje o obustavi izvršnog postupka. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelanti ukazuju na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), odnosno prava na suđenje u razumnom roku kao standarda pravičnog suđenja. Naveli su da je izvršni postupak pred Osnovnim sudom pokrenut prije više od šest godina i da ne postoji nijedan objektivan razlog koji bi opravdao navedeni protek vremena u kome izvršni postupak nije okončan. Naglašavaju da su više puta urgencijama tražili od Osnovnog suda da preduzme određene radnje u izvršnom postupku. Apelanti su predložili da im Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 5.000,00 KM zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

14. Osnovni sud je naveo procesne radnje koje je preduzimao u toku izvršnog postupka, a koje su detaljno navedene u činjenicama predmeta, naglasivši da je od dostavljanja rješenja o izvršenju na sprovođenje Fond PIORS sve vrijeme postupao po navedenom rješenju vršeći mjesečne obustave dijela penzije izvršenika. Istakao je da bi, ako bi eventualno i postojala neka odgovornost Osnovnog suda zbog dužine trajanja izvršnog postupka, onda to moglo biti samo zbog nepostupanja po zahtjevu apelanata za obračun kamata od 8. aprila 2016. godine, te da je razlog tome i dopis Fonda PIORS od 5. septembra 2016. godine kojim je obavijestio Osnovni sud da se rješenje o izvršenju sprovodi, kao i princip VSTSBiH da se predmeti rješavanju po starosti inicijalnog akta prema planu rješavanja starih predmeta.

V.Relevantni propisi

15. U Zakonu o izvršnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14 i 66/18) relevantne odredbe glase:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Član 34.

Prekid postupka (4) U slučaju smrti izvršenika koji nema punomoćnika ili zakonskog zastupnika sud će nasljednicima, ako to predloži tražilac izvršenja, u roku od 15 dana od dana kada je primio obavijest suda o smrti izvršenika, postaviti privremenog zastupnika, na trošak tražioca izvršenja, u pravilu iz reda lica koja su u posjedu imovine koja je predmet izvršenja i nastaviti postupak. Sud imenuje privremenog zastupnika u roku osam dana od podnošenja zahtjeva. Ako ovlašćena lica ne predlože nastavak postupka u ostavljenom roku, sud će obustaviti postupak.

Član 63.

Obustava izvršenja (3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće.

Član 64.

Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

16. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

18. U konkretnom slučaju, apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka koji je nakon podnošenja apelacije obustavljen rješenjem Osnovnog suda od 18. januara 2019. godine. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je takođe u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Republici Srpskoj ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 331/17 od 15. juna 2017. godine, tačka 14 s daljnjim referencama, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.

19. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

VII.Meritum

21. Apelanti smatraju da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njihovog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi

22. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

23. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i obezbijedi njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995. godina). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje nijedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu u izvršenju presude u korist stranke koja je dobila spor, ali ne da garantuju izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražilaca izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično sprovođenje sudskog postupka.

Period koji se uzima u obzir

24. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 21. marta 2012. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje pa do donošenja rješenja o obustavljanju izvršnog postupka od 18. januara 2019. godine. Dakle, period duži od šest i po godina.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

25. Rukovodeći se navedenim kriterijumima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud u konkretnom slučaju najprije zapaža da se radi o izvršnom postupku koji su apelanti pokrenuli radi naplate potraživanja po osnovu izvršne isprave. Ustavni sud primjećuje da se na osnovu stanja spisa ne može zaključiti da je predmetni izvršni postupak složen.

26. Kod ocjene ponašanja apelanata, Ustavni sud zapaža da apelanti u ostavljenom roku nisu postupili po nalogu Osnovnog suda kojim je od njih zatraženo da se u ostavljenom roku očituju shodno odredbama člana 34 stav 4 Zakona o izvršnom postupku, zbog čega je Osnovni sud obustavio postupak. Na osnovu navedenog, može se smatrati da su apelanti u određenom dijelu doprinijeli dužini trajanja izvršnog postupka.

27. Ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud od 21. marta 2012. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje pa do dana obustavljanja izvršnog postupka u kontinuitetu preduzimao procesne radnje, pa je tako donio rješenje o izvršenju, rješenje kojim je odbacio prigovor apelanata, sproveo izvršnu radnju dostavljanjem rješenja o izvršenju na sprovođenje Fondu PIO, koji je postupao po rješenju o izvršenju dvije godine i pet mjeseci. Ustavni sud nakon toga uočava određenu neaktivnost Osnovnog suda (oko jedne godine i šest mjeseci nije odlučeno o zahtjevu apelanata za obračun kamata). Međutim, nakon tog perioda Osnovni sud je nastavio preduzimati procesne radnje naloživši apelantima da uplate predujam za ekonomsko vještačenje, dao nalog vještaku da izvrši obračun zakonskih zateznih kamata, dostavio nalaz i mišljenje vještaka Fondu PIO na sprovođenje, te u konačnici donio rješenje o obustavljanju izvršnog postupka.

28. Iako je predmetni izvršni postupak trajao nešto više od šest i po godina, imajući u vidu da je Osnovni sud preduzeo niz procesnih radnji s ciljem okončanja postupka, da je rješenje o izvršenju uredno sprovođeno u periodu od oko dvije godine i pet mjeseci, te da apelanti nisu postupili po nalogu suda zbog čega je u konačnici predmetni postupak obustavljen, Ustavni sud nalazi da apelantima nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

29. Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka.

VIII.Zaključak

30. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije zbog nepoštovanja standarda okončanja u razumnom roku izvršnog postupka pred Osnovnim sudom, imajući u vidu da je Osnovni sud preduzeo niz procesnih radnji s ciljem okončanja postupka, da je rješenje o izvršenju uredno sprovođeno u periodu od oko dvije godine i pet mjeseci, te da apelanti nisu postupili po nalogu suda zbog čega je u konačnici predmetni postupak obustavljen.

31. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-3657/17 (Z. K., S. K. i R. D.) | Sudska praksa | Aktio