Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2733/18 (A. K.)

Odluka donesena 27. 02. 2019.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prava iz radnog odnosa
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2733/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 02. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. februara 2019. godine, u predmetu broj AP-2733/18, rješavajući apelaciju Adalete Kelecija, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Adaleta Kelecija protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Rs 224086 17 Rsž od 20. februara 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Adaleta Kelecija (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, koju zastupa Goran Bubić advokat iz Banjaluke, podnijela je 11. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Rs 224086 17 Rsž od 20. februara 2018. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je traženo da se utvrdi pravna ništavost rješenja Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske od 24. juna 2015. godine i rješenja Policijskog odbora od 13. augusta 2015. godine, te da se utvrdi apelantičino pravo na neplaćeno odsustvo uz mirovanje prava iz radnog odnosa do pravosnažnosti presude, počev od dana prestanka radnog odnosa prema navedenim rješenjima, kao i pravo da se po isteku neplaćenog odsustva vrati na rad kod tuženog na poslove koji odgovaraju njenoj stručnoj spremi i radnoj sposobnosti.

3. U obrazloženju osporene presude Okružni sud je naveo da je u predmetnom slučaju sporno da li je u postupku odlučivanja o apelantičinom zahtjevu za neplaćeno odsustvo poslodavac povrijedio njeno pravo na jednako postupanje i da li je ovakvo postupanje poslodavca imalo za posljedicu prestanak radnog odnosa tužiteljice. S tim u vezi, Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud, u smislu odredaba Zakona o radu, koje regulišu zabranu diskriminacije, pravilno zaključio da apelantica nije isto tretirana u istoj ili sličnoj situaciji i da je stavljena u neravnopravan položaj kod ostvarivanja prava iz radnog odnosa, jer poslodavac nije dokazao iz kojih razloga nije mogao udovoljiti apelantičinom zahtjevu za razliku od policajca A.A.. Nadalje, Okružni sud je, cijeneći odredbe čl. 1. i 21. tač. 3. i 4. Zakona o sudjelovanju pripadnika oružanih snaga BiH, policijskih služenika i ostalih zaposlenika u operacijama potpore miru i drugim aktivnostima u inostranstvu, ukazao da je apelantičin odlazak u monitornig misiju OSCE u Ukrajini bio u njenoj individualnoj režiji, odnosno da prijavljivanje nije učinjeno u okviru postupka za odlazak policijskih služebenika u mirovne misije, budući da je apelantica u zahtjevu za neplaćeno odsustvo navela da je aplicirala na poziciju monitoring oficira u misiji ESCE u Ukrajini. Također, Okružni sud je naveo da je apelantica, nakon što njenom zahtjevu za neplaćeno odsustvo nije udovoljeno, zahtijevala sporazumni raskid radnog odnosa sa poslodavcem jer je 5. juna 2018. godine imala let za Ukrajinu radi početka treninga u pomenutoj misiji. S obzirom na navedno, Okružni sud je zaključio da se apelantičin zahtjev za sporazumni raskid radnog odnosa ne može smatrati posljedicom učinjene diskriminacije prema njoj u postupku odlučivanja po njenom zahtjevu za neplaćeno odsustvo, zato što je zahtjev podnijela dobrovoljno, a utvrđene činjenice, suprotno zaključku prvostepenog suda, ne ukazuju da je zahtjev bio iznuđen.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica, u suštini, smatra da je Okružni sud, pri donošenju osporene odluke, proizvoljno utvrdio činjenično stanje i proizvoljno primijenio materijalno pravo.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je Okružni sud utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud dovoljno jasno obrazložio svoju odluku, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Naime, imajući u vidu da je Okružni sud, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o radu i Zakona o sudjelovanju pripadnika oružanih snaga BiH, policijskih služenika i ostalih zaposlenika u operacijama potpore miru i drugim aktivnostima u inostranstvu, u osporenoj odluci dao detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, Ustavni sud ne nalazi da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantičini navodi u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2733/18 (A. K.) | Sudska praksa | Aktio