Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3715/17 (D. D.)

Odluka donesena 27. 02. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3715/17

Apelacija

Odluka o meritumu

27. 02. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. februara 2019. godine, u predmetu broj AP 3715/17, rješavajući apelaciju Dušana Duvnjaka, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Dušana Duvnjaka podnesena zbog nepoštovanja standarda okončanja u razumnom roku izvršnog postupka pred Osnovnim sudom u Mrkonjić Gradu u predmetu broj 75 0 I 018048 10 I kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Dušan Duvnjak (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Dragan Tolimir, advokat iz Banjaluke, podnio je 17. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Mrkonjić Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pod brojem 75 0 I 018048 10 I.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 3. septembra 2017. i 14. septembra 2018. godine da dostavi odgovore na apelaciju.

3. Osnovni sud je dostavio odgovore na apelaciju 21. septembra 2017. godine, odnosno 2. oktobra 2018. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5. Apelant je 23. avgusta 2010. godine Osnovnom sudu, na osnovu pravosnažne i izvršne presude, podnio prijedlog za izvršenje, zabilježbom, procjenom i prodajom nepokretnosti koje se nalaze u Šipovu, te ukoliko se apelant ne namiri izvršenje će se nastaviti na pokretnim stvarima izvršenika „Društvo za ugostiteljstvo 'Sokočica' a.d. Šipovo“ (u daljnjem tekstu: izvršenik).

6. Rješenjem Osnovnog suda od 22. decembra 2010. godine dopušteno je predloženo izvršenje.

7. Apelant je podneskom od 20. februara 2011. godine urgirao da se izvrši zabilježba izvršenja na svim nepokretnostima izvršenika i da se donese zaključak o prodaji.

8. Zaključkom Osnovnog suda od 23. februara 2012. godine sud je obavezao apelanta da u roku od 15 dana od prijema zaključka zahtijeva upis u zemljišnu knjigu i otvaranje zemljišno-knjižnog uloška za nepokretnosti na kojima predlaže izvršenje. Uz navedeno, Osnovni sud je tražio apelantovo izjašnjenje da li je saglasan da se prvo pokuša sprovesti izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika.

9. Zaključkom Osnovnog suda od 2. oktobra 2012. godine apelant je pozvan da se izjasni da li je postupio po zaključku od 23. februara 2012. godine.

10. Apelant je 10. oktobra 2012. godine dostavio podnesak sudu u kojem je naveo da je sudu ranije dostavio podnesak s prijedlogom za nastavak izvršenja, uz koji je dostavio posjedovne listove drugih nepokretnosti u Šipovu, iz kojih je vidljivo da je uspostavljen katastar nepokretnosti za dio opštine Šipovo, u kojoj se nalaze nepokretnosti koje su predmet izvršenja.

11. Apelant je podneskom od 9. aprila 2013. godine urgirao da se sprovede izvršenje na pokretnim stvarima.

12. Apelant je 27. septembra 2013. godine sudu dostavio podnesak u kojem je naveo da je primio dopis izvršenika u kome je navedeno da je dug apelantu plaćen, te da je nakon provjere utvrdio da nije bilo nikakvog plaćanja duga po rješenju o izvršenju.

13. Apelant je 27. maja 2014. godine predložio promjenu predmeta izvršenja, odnosno da se izvršenje sprovede na naknadno predloženoj nepokretnosti u Šipovu.

14. Apelant je podneskom od 24. jula 2014. godine od Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove – Područna jedinica Šipovo (u daljnjem tekstu: RUGIPP) tražio da se za nepokretnosti koje su naknadno predložene kao predmet izvršenja uspostavi nova zemljišna knjiga ili zemljišnoknjižni ulošci.

15. Rješenjem Osnovnog suda od 2. septembra 2014. godine prihvaćen je apelantov prijedlog da se izmijeni predmet izvršenja i određena je prodaja naknadno predložene nepokretnosti u Šipovu. Sud je prihvatio navedeni prijedlog zato što izvršenje nije sprovedeno na pokretnim sredstvima izvršenja iako je sudski izvršilac u više navrata to pokušao, odnosno izvršenje nije sprovedeno na ranije predloženim nepokretnostima s obzirom na to da se nalaze na području za koje je stupio na snagu list nepokretnosti, odnosno druga zemljišnoknjižna evidencija.

16. Apelant je podneskom od 7. septembra 2015. godine obavijestio Osnovni sud da je izvršenik uplatio određeni iznos na ime zakonske zatezne kamate, dok je dug na ime glavnog duga, troškova zastupanja u izvršnom postupku i predujma za vještačenje ostao neizmiren.

17. Apelant je podneskom od 4. februara 2016. godine obavijestio Osnovni sud da je predmetno potraživanje u pogledu glavnog duga sa zakonskom kamatom u cijelosti namireno.

18. Apelant je podneskom od 7. juna 2017. godine dostavio izjašnjenje da je postupio po zaključcima suda i podnio zahtjev za uspostavljanje nove zemljišne knjige ili zemljišnoknjižnih uložaka, te s obzirom na rješenje od 2. septembra 2014. godine apelant je predložio da sud zakaže prvu prodaju naknadno predloženih nepokretnosti u Šipovu.

19. Zaključkom Osnovnog suda od 21. jula 2017. godine apelant je obaviješten da nije moguće sprovesti izvršenje na naknadno predloženim nepokretnostima dok se ne uspostavi važeći katastar nepokretnosti s upisanim stvarnim pravima.

20. Osnovni sud je zaključkom od 22. marta 2018. godine pozvao apelanta da se izjasni da li je formiran pojedinačni katastar nepokretnosti za nepokretnosti na kojima je određeno izvršenje.

21. Apelant je 29. marta 2018. dostavio podnesak u kome je obavijestio sud da na tom području teče proces uspostavljanja zemljišnih knjiga i da još nije formiran pojedinačni katastar nepokretnosti na kojima je određeno izvršenje.

22. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni postupak u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

23. Apelant ističe da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da predmetni postupak traje sedam godina, što predstavlja neopravdano dug period, te zbog dužine trajanja postupka traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 2.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

24. Osnovni sud je ukratko naveo hronologiju predmetnog izvršnog postupka koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke i istakao da u predmetnom postupku nisu povrijeđena apelantova prava na koja se u apelaciji poziva. U vezi s tim, sud je naveo da se pokretne stvari izvršenika nisu mogle pronaći, nakon čega se izvršenje moglo sprovesti samo na nepokretnostima, međutim na području ovog suda ne postoji zemljišnoknjižna evidencija s upisanim pravom svojine. Osim toga, sama činjenica da je dug djelimično izmiren govori da sud nije bio pasivan.

V.Relevantni propisi

25. U Zakonu o izvršnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14 i 66/18) relevantne odredbe glase:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

26. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

27. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

28. U konkretnom slučaju, apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je takođe u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12 i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, dostupne na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.

29. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

30. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 stav (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

VII.Meritum

31. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupaka došlo do povrede njegovog prava na suđenje u razumnom roku, odnosno prava na pristup sudu kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

32. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

33. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.

Relevantni principi

34. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

35. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i obezbijedi njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantuje izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja već za djelotvorno i ekonomično sprovođenje sudskog postupka.

Period koji treba uzeti u obzir

36. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 23. avgusta 2010. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, radi se o periodu od više od osam godina koji će Ustavni sud uzeti u razmatranje prilikom ocjene trajanja predmetnog postupka.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

37. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku radi namirenja novčanog potraživanja, koji je po zakonu hitne prirode. Ustavni sud dalje zapaža da predmetni postupak u početku nije bio složen, međutim u toku postupka došlo je do više promjena predmeta i sredstava izvršenja, kao i nemogućnosti pribavljanja dokumentacije potrebne radi sprovođenja izvršenja na predloženim nepokretnostima, pa Ustavni sud nalazi da se ne radi o složenom postupku. S obzirom na to da se u predmetnom postupku radi o naplati duga, Ustavni sud smatra da se radi o postupku koji je od značaja za apelanta.

38. Nadalje, Ustavni sud zapaža da nakon što je ponovnim zaključkom Osnovni sud zatražio dostavljanje dokaza o svojini na nepokretnostima koje su predložene kao predmet izvršenja apelant je tek nakon dvije godine podnio zahtjev RUGIPP-u za uspostavljanje zemljišne knjige i uložaka za predmetne nepokretnosti. Nesporno je da je apelant određenim dijelom uticao na dužinu trajanja postupka.

39. Ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda u predmetnom postupku, Ustavni sud zapaža da je apelant prijedlog za izvršenje podnio 3. avgusta 2010. godine, a koje je sud dozvolio rješenjem o izvršenju od 20. decembra 2010. godine, tj. četiri mjeseca nakon podnošenja prijedloga za izvršenje. Osnovni sud je nastavio preduzimati procesne radnje i u tri navrata pozivao apelanta da dostavi dokaz o svojini izvršenika na nepokretnostima koje su predmet izvršenja, da bi nakon što je izvršenje na pokretnim predmetnima i sredstvima izvršenika bilo bezuspješno, na apelantov prijedlog, sud donio rješenje o promjeni predmeta i sredstava izvršenja. U daljem toku postupka, Osnovni je obavijestio apelanta da izvršenje nije moguće sprovesti dok se ne uspostavi katastar svojine nepokretnosti na kojima se izvršenje treba sprovesti, te je naknadnim zaključkom upućenom apelantu provjeravao da li je okončan postupak uspostavljanja nove zemljišne knjige ili zemljišnoknjižnih uložaka.

40. Iako predmetni postupak traje više od osam godina i nije okončan, Ustavni sud nalazi da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje budući da se radi o složenom postupku, da je apelant nakon dvije godine postupio po zaključku suda i uputio zahtjev RUGIPP-u, odnosno da postoje objektivne okolnosti koje su uticale na dužinu trajanja postupka, a da je Osnovni sud preduzeo niz procesnih radnji s ciljem namirenja apelantovog potraživanja.

41. Ustavni sud nalazi da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka.

VIII.Zaključak

42. Ustavni sud zaključuje da zbog dužine trajanja izvršnog postupka nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije s obzirom na to da su dužini predmetnog postupka doprinijele objektivne okolnosti, kao i apelantovo nepostupanje po zaključcima suda, dok je redovni sud u predmetnom izvršnom postupku u razumnim rokovima preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka i namirenja apelantovih potraživanja utvrđenih pravosnažnom i izvršnom sudskom odlukom.

43. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

44. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-3715/17 (D. D.) | Sudska praksa | Aktio