Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4235/17 (E. R. i S. Z.)

Odluka donesena 27. 02. 2019.

Nema povrede
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Član 14. EK – zabrana diskriminacije
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4235/17

Apelacija

Odluka o meritumu

27. 02. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. februara 2019. godine, u predmetu broj AP 4235/17, rješavajući apelacije Edina Ražanice i Seada Zahirovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Edina Ražanice i Seada Zahirovića podnesena zbog nepoštovanja standarda okončanja u razumnom roku izvršnog postupka pred Osnovnim sudom Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine u predmetu broj 96 01 091803 18 1 2 kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te u odnosu na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14.

Evropske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Edin Ražanica i Sead Zahirović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Brčkog, koje zastupa Osman Mulahalilović advokat iz Brčkog, podnijeli su 11. oktobra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pod sudskim brojem 96 01 091803 18 1 2.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 15. januara 2018. i 21. januara 2019. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je odgovore na apelaciju dostavio 24. januara 2018. i 31. januara 2019. godine. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelanti su 22. septembra 2015. godine Osnovnom sudu podnijeli prijedlog za dozvolu izvršenja protiv izvršenika (Branka Pudića), na osnovu pravomoćne i izvršne presude Osnovnog suda, radi naplate novčanog potraživanja, te je Osnovni sud Rješenjem broj 96 0 I 091803 15 I od 5. oktobra 2017. godine dozvolio predloženo izvršenje zabilježbom izvršenja u zemljišnoj knjizi na parceli, bliže opisanoj u izreci citiranog rješenja (k. č. 10/3 „Gaj“, površine 12357 m ).

6. S obzirom na to da je Registar zemljišta Osnovnog suda (u daljnjem tekstu: Registar) rješenjem od 25. januara 2018. godine odbio da upiše zabilježbu izvršenja na traženoj parceli zato što se njena površina ne podudara sa površinom navedenom u izvršnoj ispravi (protiv kojeg rješenja su apelanti izjavili žalbu), sud je zaključkom od 25. januara 2018. godine naložio apelantima da predlože novo sredstvo i predmet izvršenja, što su apelanti i učinili podneskom od 5. februara 2018. godine (kojim su predložili izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika) i podneskom od 13. februara 2018. godine (kojim su predložili izvršenje na parcelama k. č. 10/3 i k. č 10/18. „Gaj“).

7. Kako ni u drugom pokušaju pljenidbe kod izvršenika nisu pronađene stvari koje mogu biti predmet izvršenja, sud je 2. marta 2018. godine donio rješenje kojim se izvršenje obustavlja, protiv kojeg su apelanti izjavili žalbu.

8. U međuvremenu, odlučujući o žalbi apelanata izjavljenoj protiv odluke Registra (kojom je odbijen prijedlog apelanata za upis zabilježbe izvršenja), Apelacioni sud Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) 21. maja 2018. godine donio je rješenje kojim je usvojio žalbu, ukinuo prvostepeno rješenje i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje zato što je u međuvremenu došlo do cijepanja parcele k. č. 10/3 „Gaj“ od koje su nastale dvije nove parcele (k. č. 10/3 i k. č. 10/18 „Gaj“), te je Registar u ponovljenom postupku rješenjem od 4. juna 2018. godine dozvolio zabilježbu izvršenja na novonastalim parcelama.

9. Apelacioni sud je, odlučujući o žalbi apelanata protiv rješenja o obustavljanju postupka, 27. jula 2018. godine donio rješenje kojim je uvažio žalbu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak (uzimajući u obzir da je ranije ukinuta odluka Registra).

10. Osnovni sud je nadalje, u skladu s podnescima apelanata (od 5. i 13. februara 2018. godine), 3. septembra 2018. godine donio rješenje o promjeni predmeta i sredstva izvršenja, te odredio da će se izvršenje provesti na novonastalim parcelama, a obustavio izvršenje u odnosu na pokretne stvari izvršenika.

11. Osnovni sud je 14. novembra 2018. godine održao pripremno ročište, na kojem je punomoćnik apelanata predložio da sud zatraži procjenu tržišne vrijednosti izvršenikovih nekretnina od Direkcije za finansije Distrikta Brčko BiH (u daljnjem tekstu: Direkcija), što je sud istog dana i učinio, te mu je dostavljena tražena procjena.

12. Osnovni sud je 29. novembra 2018. godine održao ročište radi utvrđivanja vrijednosti nekretnina, na kojem je postignut dogovor da izvršenik dugovani iznos isplati u 12 mjesečnih anuiteta, te je sud na prijedlog apelanata donio rješenje kojim se izvršenje odlaže na period od 12 mjeseci, nakon čega su apelanti podneskom od 29. januara 2019. godine obavijestili sud da je izvršenik počeo sa izmirivanjem duga.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, apelanti se pozivaju i na kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, navodeći kao uporedni primjer izvršni postupak u kome je tražilac izvršenja bio J. G. (predsjednik Osnovnog suda), a izvršenik jedan od apelanata, i u kome je rješenje o izvršenju doneseno u roku od 12 dana od dana podnošenja prijedloga. Apelanti su istakli da je (u vrijeme podnošenja apelacije) od podnošenja prijedloga za izvršenje prošlo više od dvije godine, a da sud nije donio odluku, te su zahtijevali naknadu štete zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka u iznosu od po 600,00 KM.

b) Odgovori na apelaciju

14. Osnovni sud je ukratko naveo hronologiju predmetnog izvršnog postupka koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke i istakao da su neosnovane tvrdnje apelanata da su njihova prava povrijeđena, te predložio da se apelacija odbije kao neosnovana. Također je Ustavnom sudu, kao uporedni primjer, dostavio podatke o drugim izvršnim postupcima u kojima su odluke o prijedlozima za izvršenje donošene u različitim vremenskim rokovima.

V.Relevantni propisi

15. U Zakonu o izvršnom postupku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine“ br. 39/13 i 47/17) relevantne odredbe glase: Član 6.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja i obezbjeđenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Osnovni sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije.

Član 14.

Rokovi za postupanje (1) Osnovni sud je dužan o prijedlogu za dozvolu izvršenja odlučiti u roku od osam (8) dana, računajući od dana podnošenja prijedloga, a o prigovoru na rješenje o dozvoli izvršenja, u roku od petnaest (15) dana, računajući od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

(2) O žalbi odlučuje Apelacioni sud u roku od petnaest (15) dana, računajući od dana prijema žalbe.

Član 79.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

[...]

VI. Dopustivost

16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

18. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u njenim entitetima ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 331/17 od 15. juna 2017. godine, tačka 14. s daljnjim referencama, dostupna na www.ustavnisud.ba), a koja argumentacija se, mutatis mutandis, može primijeniti i na Distrikt Brčko Bosne i Hercegovine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.

19. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

21. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

I.Pravo na pravično suđenje

22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. [...]

23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela

24. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

25. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.) Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja već za djelotvorno i ekonomično provođenje sudskog postupka.

Period koji treba uzeti u obzir

26. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 22. septembra 2015. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, radi se o periodu od oko tri godine koji će Ustavni sud uzeti u razmatranje prilikom ocjene trajanja predmetnog postupka.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

27. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku radi namirenja novčanog potraživanja, koji je po zakonu hitne prirode. Ustavni sud dalje zapaža da se, s obzirom na to da je došlo do promjene predmeta i sredstva izvršenja, te da je došlo do cijepanja parcela na nekretninama na kojim je predloženo izvršenje, može zaključiti da se radi o složenom postupku. S obzirom na to da se u predmetnom postupku radi o naplati duga, Ustavni sud smatra da se radi o postupku koji je od značaja za apelante.

28. Ocjenjujući ponašanje apelanata, Ustavni sud zapaža da su apelanti predložili da se predmetni izvršni postupak odloži na period od 12 mjeseci, pa su na taj način doprinijeli njegovom ukupnom trajanju.

29. Ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda u predmetnom postupku, Ustavni sud zapaža da su apelanti prijedlog za izvršenje podnijeli 22. septembra 2015. godine, a koje je sud dozvolio rješenjem o izvršenju od 5. oktobra 2017. godine, tj. dvije godine nakon podnošenja prijedloga za izvršenje, što predstavlja period pasivnosti. Međutim, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u predmetnom postupku nakon donošenja rješenja o izvršenju ažurno nastavio preduzimati veći broj procesnih radnji (inter alia donio zaključak kojim se nalaže apelantima da promijene predmet i sredstvo izvršenja, rješenje o obustavljanju postupka, rješenje o promjeni predmeta i sredstva izvršenja, obraćao se Direkciji s ciljem utvrđivanja vrijednosti predmetnih nekretnina, održao pripremno ročište, te ročište radi utvrđivanja vrijednosti nekretnina).

30. Imajući u vidu da predmetni izvršni postupak traje oko tri godine u kojem su apelanti predložili njegovo odgađanje, te da je u toku postupka Osnovni sud preduzeo veći broj procesnih radnji radi namirenja potraživanja apelanata, Ustavni sud nalazi da nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje.

31. Ustavni sud smatra da u ovom slučaju nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. II.Zabrana diskriminacije

32. Apelanti tvrde da je u konkretnom slučaju došlo i do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije po osnovu socijalnog porijekla.

33. Član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je pol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.

34. Član 14. Evropske konvencije glasi:

Uživanje prava i sloboda predviđenih u ovoj konvenciji osigurava se bez diskriminacije po bilo kom osnovu, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost s nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.

35. Ustavni sud zapaža da apelanti nisu posebno naznačili u vezi s kojim ustavnim pravom smatraju da su diskriminirani, ali iz navoda apelacije proizlazi da smatraju da su diskriminirani u vezi s pravom na pravično suđenje. Ustavni sud je u prethodnom dijelu odluke zaključio da nije došlo do povrede prava apelanata na pravično suđenje zbog nepoštovanja standarda okončanja predmetnog izvršnog postupka u razumnom roku.

36. Ustavni sud podsjeća na to da diskriminacija postoji ako rezultira različitim tretmanom pojedinaca u sličnim pozicijama i ako taj tretman nema objektivno ili razumno opravdanje. Da bi bio opravdan, tretman mora težiti zakonitom cilju, te mora postojati razuman odnos proporcionalnosti između korištenih sredstava i cilja koji se treba ostvariti (vidi Evropski sud za ljudska prava, Marckx protiv Belgije, stav 33). Stoga je potrebno ustanoviti da li se prema apelantima postupalo drugačije nego prema drugima u istim ili sličnim situacijama.

37. U tom kontekstu, Ustavni sud primjećuje da apelanti navode o diskriminaciji zasnivaju na tvrdnjama da je u izvršnom postupku u kome je tražilac izvršenja bio J. G. (predsjednik Osnovnog suda), a izvršenik jedan od apelanata, rješenje o izvršenju doneseno u roku od 12 dana od dana podnošenja prijedloga. Ustavni sud ističe da se pravo na pravično suđenje, u vezi s kojim apelanti smatraju da su diskriminirani, mora cijeniti u odnosu na sudski postupak u cjelini. U vezi s tim, Ustavni sud uočava da je Osnovni sud preduzeo jednu od procesnih radnji u navedenom uporednom izvršnom postupku u kraćem roku u odnosu na rok u kojem je istu radnju preduzeo u izvršnom postupku apelanata. Međutim, Ustavni sud podsjeća da u izvršnom postupku sud preduzima niz procesnih radnji pored donošenja rješenja o izvršenju, što je bio slučaj i u predmetnom postupku apelanata, u kojem je sud nakon donošenja rješenja o izvršenju u vrlo kratkim rokovima preduzimao procesne radnje s ciljem okončanja izvršnog postupka. Pored navedenog, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud dostavio podatke iz kojih proizlazi da su u drugim uporednim situacijama odluke o prijedlozima za izvršenje donošene u različitim vremenskim rokovima. Imajući u vidu navedeno, te s obzirom na to da apelanti, osim navoda o jednom uporednom primjeru u kome je rješenje o izvršenju doneseno u kraćem roku, nisu ponudili bilo kakve argumente i relevantne dokaze koji bi ukazivali na vjerovatnoću da su zbog socijalnog porijekla apelanti drugačije tretirani u odnosu na druga lica u identičnoj situaciji, niti takvo što proizlazi iz činjenica predmeta, Ustavni sud smatra neosnovanim navode o zabrani diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje.

VIII.Zaključak

38. Ustavni sud zaključuje da nije došlo do kršenja prava apelanata iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je Osnovni sud, nakon donošenja rješenja o izvršenja, u izvršnom postupku, koji je na prijedlog apelanata odložen, ažurno preduzimao sve procesne radnje s ciljem daljnjeg provođenja i okončanja izvršenja.

39. Ustavni sud, također, zaključuje da u konkretnom slučaju nema ništa što ukazuje na povredu člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

40. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-4235/17 (E. R. i S. Z.) | Sudska praksa | Aktio