Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5310/18 (Agencija za privatizaciju Federacije Bosne i Hercegovine)
Odluka donesena 27. 02. 2019.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5310/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 02. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. februara 2019. godine, u predmetu broj AP-5310/18, rješavajući apelaciju Agencije za privatizaciju Federacije Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana
58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Agencije za privatizaciju Federaciju Bosne i Hercegovine podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 Ps 050714 18 Pžip od 12. juna 2018. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Agencija za privatizaciju Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Plamenko Čustović, advokat iz Sarajeva, podnio je 17. septembara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 Ps 050714 18 Pžip od 12. juna 2018. godine.
2. Rješenjem Kantonalnog suda broj 51 0 Ps 050714 18 Pžip od 12. juna 2018. godine odbačena je apelantova žalba kao neosnovana i potvrđeno je Rješenje Općinskog suda u Travniku broj 51 0 PS 050714 18 Ip od 16. maja 2018. godine, kojim je odbačen apelantov prijedlog za izvršenje kao neuredan.
3. U obrazloženju rješenja navedeno je da apelant nije postupio u skladu sa zaključkom suda od 13. marta 2018. godine, kojim mu je naloženo da, u skladu sa odredbom člana 36. stav 1. Zakona o izvršnom postupku, u roku od osam dana uredi prijedlog za izvršenje, na način da pravilno označi transakcijski račun izvršenika, razdjel, odnosno poziciju budžeta sa kojeg će mu biti isplaćena sredstva, slijedom čega je, shodno članu 336. stav 3. Zakona o parničnom postupku, apelantov prijedlog za izvršenje odbacio kao neuredan.
4. Apelant se u apelaciji poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelantov prijedlog za izvršenje odbačen je kao neuredan, s obzirom da nije postupio u skladu sa zaključkom suda, odnosno nije uredio prijedlog u skladu sa odredbom člana 36. stav 1. Zakona o izvršnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 35/12 i 46/16). Ustavni sud zapaža da, dakle, redovni sud nije odlučivao o osnovanosti apelantovog prijedloga za izvršenje, već je njegov prijedlog odbačen iz formalnih razloga. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti apelantovog prijedloga za izvršenje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao podnijeti uredan prijedlog za izvršenje, po kojem bi redovni sud mogao postupati, odnosno morao je iscrpiti sve pravne lijekove. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević