Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5937/18 (D. D.)
Odluka donesena 27. 02. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Zastara
- Mjera obezbjeđenja
- Prekršajni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5937/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 02. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. februara 2019. godine, u predmetu broj AP-5937/18, rješavajući apelaciju Dragana Dukića, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Dragan Dukić protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 84 0 Pr 056382 18 Pžp od 3. oktobra 2018. godine i Rješenja Osnovnog suda u Derventi broj 84 0 Pr 056382 18 Pr od 30. avgusta 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Dragan Dukić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Dervente, kojeg zastupa Milorad Đurđević advokat iz Dervente, podnio je 24. oktobra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 84 0 Pr 056382 18 Pžp od 3. oktobra 2018. godine i Rješenja Osnovnog suda u Derventi broj 84 0 Pr 056382 18 Pr od 30. avgusta 2018. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, apelant je oglašen odgovornim za prekršaj iz člana 236. stav 2. u vezi sa stavom 1. tačka 4. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini, pa mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 100,00 KM, te mjera sigurnosti zabrana upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od jednog mjeseca i dva kaznena boda.
3. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud, na osnovu dokaza na koje se poziva u obrazloženju prvostepenog rješenja, na pouzdan način utvrdio da je apelant radnjama pobliže opisanim u činjeničnom opisu radnji izvršenja (da je određenog dana uveče, na parkingu ispred tržnog centra, dok se vozilom kretao unazad, a da se prethodno nije uvjerio da tu radnju može da počne bez opasnosti po druge, došlo do kontakta između vozila i pješaka M.M. koja se tuda kretala, kojom prilikom je došlo do pada oštećene M.B.) počinio predmetni prekršaj. U vezi s tim, Okružni sud je naveo da prvostepeni sud s pravom nije u toku postupka prihvatio procesne prijedloge apelanta (prijedlog za saslušanje svjedoka S.D. i D.T., za rekonstrukciju događaja, za postavljanje branioca po službenoj dužnosti i za odlaganje pretresa zbog angažovanja branioca), a o čemu je u prvostepenom rješenju dao detaljne, uvjerljive, pravilne i za taj sud prihvatljive razloge. Okružni sud je naveo da su neosnovani prigovori apelanta da je diskriminisan u odnosu na oštećenu u pogledu pribavljanja video snimka predmetnog događaja (video snimak sa nadzorne kamere firme koja se nalazi u blizini je predat oštećenoj) s obzirom da je sporni video snimak reproduciran na pretresu na koji način su apelantu i oštećenoj date jednake procesne mogućnosti vezane za taj dokaz. Nadalje, Okružni sud ističe da je prvostepeni sud činjenično stanje utvrdio prvenstveno na iskazu oštećene M.B, čiji iskaz i taj sud prihvata kao jasan, precizan i uvjerljiv. Takođe, Konačno, Okružni sud u svemu prihvata obrazloženje prvostepenog suda vezano za prigovor zastare koji je apelant isticao u toku postupka, te ističe da apelant pogrešno tumači zakonsku odredbu, koja je jasna u tome da se zastara prekida svakom procesnom radnjom preduzetom radi krivičnog gonjenja počinioca prekršaja od strane suda ili nekog organa gonjenja, što Okružni sud posebno ističe da je slučaj u ovom predmetnom postupku.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno i procesno pravo. Apelant detaljno ukazuje na sve povrede, koje su prema njegovom shvatanju, učinjene u predmetnom postupku, pa, između ostalog, navodi da Okružni sud nije ispravno cijenio njegov prigovor zastarjelosti, da je ugroženo njegovo pravo na odbranu, jer mu prvostepeni sud nije dozvolio odlaganje pretresa zbog odluke da će angažovati branioca, te da su sudovi pogrešno utvrdili činjenično stanje i nisu proveli sve one radnje dokazivanja koje apelant smatra da su trebali provesti.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Takođe, Ustavni sud ukazuje da je Okružni sud, odlučujući o identičnim apelantovim navodima, u obrazloženju osporene odluke dao detaljne i jasne razloge u pogledu neosnovanosti tih navoda, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost ni u tom pogledu. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević