Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2362/17 (Š. V.)
Odluka donesena 27. 02. 2019.
- Nema povrede
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 13. EK – Pravo na djelotvorni pravni lijek
- Član 14. EK – zabrana diskriminacije
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-2362/17
Apelacija
Odluka o meritumu
27. 02. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. februara 2019. godine, u predmetu broj AP 2362/17, rješavajući apelaciju Šabana Veljačića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Šabana Veljačića podnesena zbog nepoštovanja standarda okončanja u razumnom roku izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši u predmetu broj 23 0 lp 009762 07 lp (stari broj predmeta 23 0 I 005065 10 I) kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te u odnosu na pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u vezi s pravom na pravično suđenje.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Šaban Veljančić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše podnio je 10. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 23 0 lp 009762 07 lp (stari broj predmeta 23 0 I 005065 10 I). II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 15. augusta 2017. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 17. augusta 2017. godine, te je 12. februara 2019. godine faksom i 14. februara 2019. godine poštom dostavio izjašnjenje o procesnim radnjama preduzetim u periodu od dostavljanja odgovora na apelaciju do tog dana.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je Općinskom sudu 6. januara 2010. godine podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika radi naplate novčanog potraživanja za eksproprirane nekretnine na osnovu pravomoćne i izvršne presude, pa je Općinski sud (nakon što je apelant ispravio i dopunio prijedlog) 13. juna 2011. godine donio rješenje o izvršenju. Istog dana Općinski sud je donio zaključak o spajanju apelantovog izvršnog postupka s ranije pokrenutim izvršnim postupcima u kojim je predloženo izvršenje na istim nekretninama na kojima je izvršenje predložio i apelant (predmet broj 23 0 lp 009762 07 lp).
6. Općinski sud je nadalje, 14. juna 2011. godine, poslao rješenje o izvršenju poznatim založnim povjeriocima u Bosni i Hercegovini i donio zaključak o zabilježbi rješenja o izvršenju u zemljišnim knjigama, te se (3. maja 2012. i 17. maja 2013. godine) obraćao nadležnom katastru i Zemljišnoknjižnom uredu sa zahtjevom za dostavljanje posjedovnih listova i zemljišnoknjižnih izvadaka za nekretnine na kojima je predloženo izvršenje.
7. Općinski sud je nadalje, 17. septembra 2013. godine, putem Ministarstva pravde BiH (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), poslao zamolnice nadležnim sudovima u Republici Srbiji i Republici Hrvatskoj za uručenje rješenja o izvršenju založnim povjeriocima koji se nalaze na teritoriji spomenutih država.
8. S obzirom na to da predmetni izvršni postupak nije bio okončan, apelant je 27. marta 2014. godine Ustavnom sudu podnio apelaciju koja je registrirana pod brojem AP 1366/14. Nakon toga, Ustavni sud je donio Odluku broj AP 1366/14 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1366/14 od 10. februara 2015. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba) kojom je apelaciju odbio kao neosnovanu.
9. U predmetnom postupku Općinski sud je 28. jula 2015. godine održao ročište, na kojem je odbacio kao nedozvoljen apelantov zahtjev za brisanje zabilježbi u zemljišnim knjigama upisanih na osnovu ugovora o hipoteci na ime pravnih lica sa sjedištem van teritorije Bosne i Hercegovine kao založnih povjerilaca.
10. Općinski sud je 27. oktobra 2015. godine održao ročište za utvrđivanje vrijednosti nekretnina, te donio zaključak da će prvu prodaju nekretnina zakazati nakon što izvrši dostavu poznatim založnim povjeriocima i od njih dobije odgovor.
11. Nakon što je primio podnesak Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) kojim je obaviješten o urednom uručenju pošiljke nekim od inostranih založnih povjerilaca (kod kojih je u toku postupak utvrđivanja pravnih sljednika), Općinski sud je prvo ročište za prodaju nekretnina zakazao za 18. juli 2017. godine na kojem je utvrđena lista najpovoljnijih ponuđača (među kojima je bio i apelant), te je donio zaključak o proglašenju najpovoljnijeg ponuđača i pozvao ga da u ostavljenom roku izvrši uplatu ponuđenog iznosa. S obzirom na to da najpovoljniji ponuđač nije uplatio ovaj iznos, Općinski sud je zaključkom od 17. augusta 2017. godine proglasio nevaljanom prodaju nekretnina tom ponuđaču i istog dana donio zaključak o proglašenju prodaje nekretnina drugom najpovoljnijem ponuđaču, te mu naložio da u ostavljenom roku izvrši uplatu ponuđenog iznosa. Općinski sud je rješenjem od 22. augusta 2017. godine kao nedopušten odbacio prigovor koji je A. B. izjavio protiv zapisnika o ročištu za prodaju od 17. augusta 2017. godine, protiv kojeg rješenja je A. B. izjavio žalbu.
12. Općinski sud je nadalje, 12. septembra 2017. godine, donio rješenje o dosudi nekretnina drugom najpovoljnijem ponuđaču, protiv kojeg je prigovor izjavilo treće lice (ADDA PROMET d.o.o. Velika Kladuša), a spomenuto treće lice i BAŠO d.o.o. Velika Kladuša (također kao treće lice) izjavili su i žalbu protiv navedenog rješenja. Sud je zaključkom od 5. oktobra 2017. godine pozvao treće lice (ADDA PROMET d.o.o. Velika Kladuša) da uredi žalbu, a prigovor i žalbu trećeg lica (BAŠO d.o.o. Velika Kladuša) odbacio kao nedopuštene, te je 16. novembra 2017. godine predmetni spis dostavio Kantonalnom sudu u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) radi odlučivanja o žalbi, koji je rješenjem od 17. maja 2018. godine žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje od 12. septembra 2017. godine.
13. Tražilac izvršenja (u postupku kojem je pripojen apelantov postupak) 8. maja 2018. godine podnio je prijedlog za promjenu sredstva izvršenja i predložio izvršenje na drugim nekretninama s obzirom na to da se iz iznosa predmetnih nekretnina ne može u cijelosti namiriti njegovo potraživanje.
14. Općinski sud je zakazao ročište radi namirenja za 29. juni 2018. godine, ali je zakazano ročište odgođeno zato što je predmetni spis ponovo dostavljen Kantonalnom sudu radi odlučivanja po žalbi A. B. (kao ponuđača), izjavljenoj protiv rješenja od 22. augusta 2017. godine (kojim je sud odbacio njegov prigovor protiv zapisnika o ročištu za prodaju od 17. augusta 2017. godine), jer je Kantonalni sud propustio da o njoj odluči. Kantonalni sud je odbio navedenu žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.
15. Općinski sud je nadalje, 3. septembra 2018. godine, održao ročište o diobi, na kome je jedan od založnih povjerilaca predložio vještačenje radi utvrđivanja visine potraživanja založnih povjerilaca čija su potraživanja utvrđena u YU dinarima, pa je sud zaključkom od 11. septembra 2018. godine odredio provođenje predloženog vještačenja. Nalaz i mišljenje postupajućeg vještaka uloženi su u spis 2. oktobra 2018. godine, a dopuna nalaza i mišljenja uložena je u spis 29. oktobra 2018. godine na nastavku ročišta o diobi, te je sud nastavak ročišta zakazao za 21. februar 2019. godine.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo da (u trenutku podnošenja apelacije) izvršni postupak traje više od šest godina i još uvijek nije okončan. Apelant se također pozvao i na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, ali te navode nije dodatno obrazlagao, već ih zasniva na navodima o povredi prava na pravično suđenje.
b) Odgovor na apelaciju
17. Općinski sud je ukratko naveo hronologiju predmetnog izvršnog postupka koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke i naglasio da su pored apelanta na istim nekretninama izvršenika evidentirani ranije poznati hipotekarni povjerioci, od kojih su neki s prostora Republike Srbije i Republike Hrvatske, što je znatno otežavalo i odugovlačilo vođenje postupka budući da su rješenja o izvršenju morala biti dostavljana putem zamolnica posredstvom Ministarstva, te za neke od založnih povjerilaca dostava još uvijek nije izvršena s obzirom na to da je kod njih došlo do statusnih promjena, pa postupak utvrđivanja pravnih sljednika tih pravnih lica još uvijek traje.
V. Relevantni propisi
18. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) relevantne odredbe glase:
Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
21. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također kontinuirano ukazivao da u Federaciji BiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24 s daljnjim referencama, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je apelacija koja je podnesena u odnosu na izvršni postupak koji nije djelotvorno okončan dopustiva po članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
22. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
24. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Apelant se također poziva i na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
I.Pravo na pravično suđenje
25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. [...]
26. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela
27. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
28. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu tako i u praksi i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja već za djelotvorno i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji treba uzeti u obzir
29. Ustavni sud podsjeća da je u predmetnom izvršnom postupku povodom apelantove apelacije zbog neokončanja ovog postupka u razumnom roku, Ustavni sud donio Odluku broj AP 1366/14 od 10. februara 2015. godine. Stoga će Ustavni sud kao relevantan period uzeti period od donošenja odluke Ustavnog suda, dakle od 10. februara 2015. godine. Pri tome će Ustavni sud imati u vidu da je predmetni postupak započeo 6. januara 2010. godine i da je u momentu donošenja Odluke Ustavnog suda broj AP 1366/14 ukupno trajao oko pet godina. Dakle, Ustavni sud nalazi da predmetni postupak u cijelosti traje oko devet godina i da još uvijek nije okončan. Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
30. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku radi namirenja novčanog potraživanja, koji je po zakonu hitne prirode. Ustavni sud dalje zapaža da u predmetnom postupku postoji veliki broj tražilaca izvršenja, više založnih povjerilaca od kojih su neki s teritorije drugih država, da je došlo do spajanja većeg broja postupaka, što sve predstavlja činjenice koje predmetni izvršni postupak čine složenim. S obzirom na to da se u predmetnom postupku radi o naplati novčanog potraživanja za apelantove eksproprirane nekretnine, koje je utvrđeno u većem novčanom iznosu (535.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 23. januara 2009. godine), Ustavni sud smatra da se radi o postupku koji je od posebnog značaja za apelanta.
31. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja predmetnog postupka.
32. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda u predmetnom postupku, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u analiziranom periodu nastavio preduzimati veliki broj procesnih radnji (inter alia održao ročište na kojem je odbacio kao nedozvoljen apelantov zahtjev za brisanje zabilježbi u zemljišnim knjigama u korist inostranih založnih povjerilaca, zakazao prvo ročište za prodaju nekretnina na kojem je utvrđena lista najpovoljnijih ponuđača, donio zaključak o proglašenju najpovoljnijeg ponuđača, proglasio nevaljanom prodaju nekretnina tom ponuđaču i donio zaključak o proglašenju prodaje nekretnina drugom najpovoljnijem ponuđaču, donio rješenje o dosudi nekretnina drugom najpovoljnijem ponuđaču, odlučio o prigovoru i žalbi protiv tog rješenja, te zakazao ročište radi namirenja i ročište o diobi).
33. Ustavni sud posebno uočava da u predmetnom postupku postoji veći broj inostranih založnih povjerilaca kojima se pismena moraju dostavljati posredstvom Ministarstva, da je kod nekih od njih došlo do statusnih promjena i da je u toku postupak utvrđivanja pravnih sljednika, što sve predstavlja objektivne okolnosti koje su utjecale na dužinu trajanja postupka.
34. Imajući u vidu sve navedeno, iako predmetni izvršni postupak traje oko devet godina i nije okončan, Ustavni sud nalazi da apelantu nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje s obzirom na to da se radi o složenom postupku, odnosno da su dužini postupka doprinijele objektivne okolnosti, a Općinski sud je u predmetnom izvršnom postupku u razumnim rokovima preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka i namirenja apelantovog potraživanja utvrđenog pravomoćnom i izvršnom sudskom odlukom.
35. Ustavni sud nalazi da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka.
II.Ostali navodi
36. U konkretnom slučaju apelant se pozvao na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Ustavni sud zapaža da se apelant nije izjasnio u vezi s kojim pravom smatra da je diskriminiran, niti u vezi s kojim pravom smatra da postoji povreda prava iz člana 13. Evropske konvencije, ali da iz navoda apelacije proizlazi da smatra da su navedena prava povrijeđena u odnosu na pravo na pravično suđenje. Međutim, s obzirom na zaključke Ustavnog suda u vezi s pravom na pravično suđenje, te imajući u vidu da apelant, osim paušalnih navoda nije ponudio argumente ni dokaze koji bi ukazivali na vjerovatnoću da je došlo do povrede navedenih prava, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju ovih prava neosnovani. VIII.Zaključak
37. Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nepoštovanja standarda okončanja u razumnom roku izvršnog postupka pred Općinskim sudom s obzirom na to da se radi o složenom postupku, odnosno da su dužini predmetnog postupka doprinijele objektivne okolnosti, a Općinski sud je u predmetnom izvršnom postupku u razumnim rokovima preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka i namirenja apelantovog potraživanja utvrđenog pravomoćnom i izvršnom sudskom odlukom.
38. Ustavni sud, također, zaključuje da u konkretnom slučaju nema ništa što ukazuje na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, sve u vezi s pravom na pravično suđenje.
39. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević