Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4504/17 (F. D.)
Odluka donesena 10. 04. 2019.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Građanski postupak
- Zastara
- Naknada štete
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom
- Zakon o izvršnom postupku · čl. 273
- Zakon o upravnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-4504/17
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 04. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4504/17, rješavajući apelaciju Ferida Dedovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 10. aprila 2019. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Ferida Dedovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 348067 14 Gži od 28. augusta 2017. godine.
Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Sarajevu koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ferid Dedović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Senija Poropat, advokat iz Vogošće, podnio je 3. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 348067 14 Gži od 28. augusta 2017. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog pravobranilaštva Sarajevo kao zakonskog zastupnika Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kanton) zatraženo je 5. februara 2019. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud, Općinski sud i Kantonalno pravobranilaštvo su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 11. do 19. februara 2019. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Uvodne napomene
5. Rješenjem Službe za upravu, rad, socijalna pitanja, zdravstvo, izbjegla i raseljena lica Općine Centar Sarajevo (u daljnjem tekstu: Služba) broj 12-41-2174/06 od 23. januara 2007. godine apelantu je priznato svojstvo civilne žrtve rata sa 80 % oštećenja organizma – trajno, IV grupa invalidnosti i po tom osnovu pravo na isplatu lične invalidnine u iznosu od 221,00 KM, odnosno 43 % od osnovice i ortopedskog dodatka II stepena u iznosu od 113,00 KM, što ukupno iznosi 334,00 KM, počev od 1. septembra 2006. godine pa dok za to postoje zakonom propisani uvjeti. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da apelant ispunjava uvjete za priznavanje svojstva civilne žrtve rata i ostvarivanje prava na ličnu invalidninu civilne žrtve rata, te je predmetno rješenje doneseno u skladu s odredbama čl. 54, 56, 59. i 77. Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice s djecom (u daljnjem tekstu: Zakon o osnovama socijalne zaštite), te članom 5. Naredbe o iznosima po Zakonu o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice s djecom.
Osporeni postupak
6. Apelant je 8. maja 2013. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu rješenja Službe od 23. januara 2007. godine protiv Kantona kao izvršenika radi naplate preciziranog novčanog iznosa sa zakonskim zateznim kamatama pljenidbom sa računa izvršenika. U prijedlogu za izvršenje apelant je naveo da mu Kanton nije isplatio određeni novčani iznos koji mu je trebao isplatiti po rješenju Službe od 23. januara 2007. godine.
7. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 I 348067 13 I od 9. septembra 2014. godine odbačen je apelantov prijedlog za izvršenje.
8. U obrazloženju rješenja Općinski sud je, između ostalog, ukazao na sadržaj odredbe člana
27. Zakona o izvršnom postupku, te istakao da je izvršnom ispravom – rješenjem Službe od 23. januara 2007. godine utvrđeno pravo apelantu kao civilnoj žrtvi rata na ličnu invalidninu u određenom novčanom iznosu, ali nije određeno ko je obavezan isplaćivati navedena novčana sredstva, slijedom čega navedena isprava nije podobna za izvršenje.
9. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 I 348067 14 Gži od 28. augusta 2017. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje.
10. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je predmet konkretnog izvršnog postupka izvršenje rješenja kojim je apelantu utvrđeno pravo na ličnu invalidninu u odgovarajućim mjesečnim iznosima. Nadalje, da je članom 36. stav 1. Zakona o izvršnom postupku propisano da prijedlog za izvršenje mora sadržavati zahtjev za izvršenje u kojem će biti naznačena izvršna ili vjerodostojna isprava na osnovu koje se traži izvršenje, tražilac izvršenja i izvršenik, potraživanje čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim izvršenje treba provesti, predmet izvršenja ako je poznat, kao i druge podatke potrebne za provođenje izvršenja. Zatim, da prema načelu formalnog legaliteta, da bi sud odredio prinudno izvršenje, izvršni prijedlog odnosno potraživanje u njemu mora biti identičan izvršnoj ispravi. Također je navedeno da je odredbom člana 27. stav 1. Zakona o izvršnom postupku propisano da je izvršna isprava podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. Kantonalni sud je ukazao da predmetna izvršna isprava u smislu odredbi člana 27. Zakona o izvršnom postupku ne sadrži podatke o izvršeniku, odnosno u njoj nije naznačen izvršenik, pa prijedlog za izvršenje nije ni mogao biti uredan, a sve zato što je isprava nepodobna za izvršenje. S obzirom na navedeno, Kantonalni sud je ocijenio da su apelantovi žalbeni prigovori neosnovani jer iz izvršne isprave, na osnovu koje predlaže izvršni postupak, nije moguće utvrditi koje je lice obavezano da izvršava obavezu, odnosno nije navedeno iz kojih sredstava se isplaćuje iznos priznate lične invalidnine apelantu.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
11. Apelant smatra da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Shodno tome, apelant ističe da je 8. maja 2013. godine kao tražilac izvršenja podnio prijedlog za izvršenje rješenja Službe od 23. januara 2007. godine protiv Kantona kao izvršenika. U vezi s tim, apelant navodi da je Općinski sud rješenjem odbacio njegov prijedlog za izvršenje, pa je apelant podnio žalbu protiv tog rješenja, a nakon toga i apelaciju Ustavnom sudu registriranu pod brojem AP 84/17, spojena u grupnu odluku broj AP 80/17, koji je usvojio njegovu apelaciju i utvrdio povredu prava zbog nedonošenja odluke u razumnom roku i naložio Vladi Kantona Sarajevo da apelantu isplati 1.000,00 KM. Apelant, također, tvrdi da mu do dana podnošenja apelacije nije isplaćen taj iznos, čime nije izvršena navedena odluka Ustavnog suda, već mu je dostavljeno rješenje Kantonalnog suda od 28. augusta 2017. godine, pa i protiv tog rješenja podnosi apelaciju, te ističe da je tim rješenjem proizvoljno proveden izvršni postupak, proizvoljno primijenjeno materijalno pravo jer nisu nikako primijenjene određene odredbe Zakona o izvršnom postupku i Zakona o osnovama socijalne zaštite.
II.Odgovor na apelaciju
12. Kantonalni sud je ukratko naveo hronologiju predmetnog izvršnog postupka pred tim sudom, te naveo da je 28. augusta 2017. godine donio rješenje koje je dostavio Ustavnom sudu u prilogu odgovora na apelaciju.
13. Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog izvršnog postupka.
14. Kantonalno pravobranilaštvo je istaklo da su navodi iz apelacije paušalni i ne ukazuju na izvjesnost postojanja bilo koje povrede.
V.Relevantni propisi
15. Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 36/99, 54/04, 39/06, 14/09, 45/16 i 40/18).
U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 36/99, 54/04, 39/06 i 14/09). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst. Član 1.
Ovim Zakonom uređuje se:
(…)
• finansiranje i druga pitanja od značaja za ostvarivanje osnovnih prava iz socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Član 9.
Federalno ministarstvo rada i socijalne politike (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo), vrši nadzor nad provođenjem ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona, kao i nad stručnim radom ustanova koje osniva Federacija, izdaje instrukcije i vrši upravni nadzor i kontrolu namjenskog trošenja sredstava namijenjenih za ostvarivanje prava po ovom zakonu, a koja se obezbjeđuju iz federalnog budžeta.
Nadležni kantonalni organ uprave, vrši nadzor nad provođenjem zakona, drugih propisa i općih akata kantona donesenih saglasno ovom zakonu, kao i nad stručnim radom ustanova koje osniva općina, odnosno kanton, izdaje instrukcije i vrši neposredni upravni nadzor i kontrolu namjenskog trošenja sredstava namijenjenih za ostvarivanje prava po ovom zakonu, a koja se obezbjeđuju iz kantonalnog budžeta.
Član 10.
U postupku ostvarivanja prava i dužnosti utvrđenih ovim zakonom primjenjuju se odgovarajuće odredbe propisa o upravnom postupku, ako ovim zakonom i propisom kantona nije drugačije određeno.
Član 58. stav 1. tačka 1) i stav 6.
Civilne žrtve rata imaju, po ovom zakonu, sljedeća prava:
Ličnu invalidninu ili mjesečno lično novčano primanje, […] Kanton može utvrditi i druga prava i proširiti obim prava utvrđenih ovim zakonom, u skladu sa svojim mogućnostima i potrebama civilnih žrtava rata.
Član 59.
Osnovica za obračun novčanih primanja za lica iz člana 56. ovog Zakona iznosi 70% od osnovice utvrđene u skladu sa federalnim propisima o pravima branitelja i članova njihovih porodica.
Lična invalidnina utvrđuje se u mjesečnom iznosu prema grupi oštećenja organizma iz člana 56. Zakona u procentu od osnovice iz stava 1. ovog člana kako slijedi:
[…] IV. grupa 43% od osnovice […] Mjesečno lično novčano primanje za lica iz člana 54. stav 3. Zakona utvrđuje se u visini osnovice iz stava 1. ovog člana.
Sredstva za isplatu novčanih primanja iz ovog člana osiguravaju se u omjeru 70% iz federalnog budžeta i 30% iz budžeta kantona.
Osnovica i mjesečni iznosi novčanih primanja u skladu sa ovim Zakonom usklađuju se na način kako se vrši usklađivanje novčanih primanja za korisnike prava prema propisima o pravima branitelja i članova njihovih porodica.
Član 71.
Novčana primanja utvrđena na osnovu ovog zakona za civilne žrtve rata isplaćuju se u mjesečnim iznosima i to unazad.
Član 83.
Isplate po ovom zakonu za civilne žrtve rata vrši nadležni kantonalni organ uprave. Sredstva koja se korisnicima isplaćuju iz federalnog budžeta, doznačit će se nadležnom kantonalnom organu uprave, na osnovu zahtjeva tog organa, koji se podnosi Federalnom ministarstvu.
Član 84.
Nadležna općinska služba vodi evidenciju o korisnicima i izvršenim isplatama, prema ovom zakonu, i dostavlja nadležnom kantonalnom organu uprave mjesečne zbirne izvještaje o broju korisnika, iznosu naknada i isplatama.
16. U Zakonu o upravnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:
Član 269.
Izvršenje rješenja donesenog u upravnom postupku provodi se radi ostvarivanja novčanih potraživanja ili nenovčanih obaveza.
Član 272.
(1) Izvršenje rješenja provodi se administrativnim putem (administrativno izvršenje), a u slučajevima predviđenim ovim zakonom - sudskim putem (sudsko izvršenje).
(2) Administrativno izvršenje provode organi uprave po odredbama ovog, odnosno posebnog zakona, a sudsko izvršenje - nadležni sud po propisima koji važe za sudsko izvršenje.
Član 273.
(1) Izvršenje radi ispunjenja nenovčanih obaveza izvršenika provodi se administrativnim putem.
(2) Izvršenje radi ispunjenja novčanih potraživanja provodi se sudskim putem.
[…]
17. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11 – odluka USBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16 i 55/18 – rješenje USBiH) relevantne odredbe glase:
Član 2.
Značenje pojedinih izraza Izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju ova značenja:
[…] „izvršenik“- označava lice protiv kojeg se potraživanje ostvaruje;
Član 23.
(1) Izvršne isprave su:
2) izvršna odluka donesena u upravnom postupku i poravnanje u upravnom postupku ako glasi na ispunjenje novčane obaveze, ukoliko zakonom nije drukčije određeno, (2) Pod izvršnom ispravom iz stava 1. ovog člana smatra se svaka takva isprava donesena u Bosni i Hercegovini.
Član 27. stav (1) (1) Izvršna isprava podobna je za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze.
Član 30. stav (2) Prijelaz potraživanja ili obaveze (2) Izvršenje se određuje i protiv trećeg lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao izvršenik ako tražilac izvršenja javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je to lice na zakonit način preuzelo dug iz izvršne isprave ili je taj dug prema zakonu obavezno da izmiri. Ako se obaveza trećeg lica na ispunjenje duga ospori, stranke prije izvršenja to pitanje moraju razriješiti u parničnom postupku.
Član 36. stav (1) (1) Prijedlog za izvršenje mora sadržavati zahtjev za izvršenje u kojem će biti naznačena izvršna ili vjerodostojna isprava na osnovu koje se traži izvršenje, tražilac izvršenja i izvršenik, potraživanje čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim izvršenje treba provesti, predmet izvršenja ako je poznat, kao i druge podatke koji su potrebni za provođenje izvršenja.
VI.Dopustivost
18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
20. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 I 348067 14 Gži od 28. augusta 2017. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 27. oktobra 2017. godine, a apelacija je podnesena 3. novembra 2017. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
22. Apelant smatra da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
a)Pravo na pravično suđenje
23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.
25. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku u kojem je apelant kao tražilac izvršenja pokrenuo postupak izvršenja protiv izvršenika radi namirenja novčanog potraživanja na ime lične invalidnine, tako da se radi o predmetu koji je građanskopravne prirode, pa je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u konkretnom slučaju. Stoga, Ustavni sud mora ispitati da li je postupak pred redovnim sudovima bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. stav
1. Evropske konvencije (mutatis mutandis, Odluka o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda broj AP 5089/14 od 18. jula 2017. godine, tačka 34, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
26. Apelant smatra da mu je pravo na pravično suđenje povrijeđeno time što su redovni sudovi u konkretnom slučaju proizvoljno primijenili pozitivno-pravne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi razmatrao isto pravno pitanje u predmetu broj AP 4039/17 (Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4039/17 od 23. aprila 2018. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Naime, u navedenoj odluci je Ustavni sud istakao da se u tom predmetu „pokreću dva pitanja, prvo, da li predmetno rješenje Službe može biti izvršna isprava u konkretnom izvršnom postupku i, drugo, da li je predmetno rješenje podobno za izvršenje ako je apelantica kao izvršenika označila Kanton koji u izvršnoj ispravi nije naveden kao obveznik izvršenja“ (stav 31).
27. U navedenoj odluci Ustavni sud je istakao: „U vezi s prvim pitanjem Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju izvršnu ispravu predstavlja rješenje Službe od 26. januara 2007. godine kojim je apelantici kao civilnoj žrtvi rata utvrđeno pravo na mjesečne iznose lične invalidnine. Navedeno rješenje je doneseno na osnovu odredaba Zakona o osnovama socijalne zaštite i odredaba naredbe o iznosima po Zakonu o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom koju je donio ministar za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo. Nadalje, Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju nije sporno da se radi o izvršenju izvršne odluke donesene u upravnom postupku koja glasi na ispunjenje novčane obaveze, te u tom smislu predstavlja izvršnu ispravu, shodno članu 23. ZIP-a čije se izvršenje provodi sudskim putem shodno članu 273. stav 2. Zakona o upravnom postupku“ (stav 31).
28. Nadalje, u pogledu drugog pitanja, Ustavni sud je u citiranoj odluci naveo da je „Kantonalni sud […] zaključio da rješenjem Službe kojim je apelantici priznato pravo na invalidninu nije navedeno ko ima izvršiti utvrđenu obavezu, niti je navedeno iz kojih sredstava se isplaćuje iznos utvrđene lične invalidnine, zbog čega predmetna izvršna isprava nije podobna za izvršenje shodno članu 27. stav 1. ZIP… Ustavni sud posebno ukazuje da iz odredaba člana 83. Zakona o osnovama socijalne zaštite proizlazi da isplate 'po ovom zakonu za civilne žrtve rata vrši nadležni kantonalni organ uprave', te da, prema stavu 2. navedenog člana, 'sredstva koja se korisnicima isplaćuju iz federalnog budžeta, doznačit će se nadležnom kantonalnom organu uprave, na osnovu zahtjeva tog organa, koji se podnosi Federalnom ministarstvu'. Iz navedenog, prema mišljenju Ustavnog suda, kao nesporno proizlazi obaveza Kantona, odnosno nadležnog kantonalnog organa uprave, da preduzme neophodne korake, odnosno podnese zahtjev za doznačivanje neophodnih sredstava za realizaciju potraživanja koje imaju lica prema Zakonu o osnovama socijalne zaštite u koju kategoriju, kako to proizlazi iz činjenica predmeta, ulazi i apelantica“. U citiranoj odluci je također istaknuto: „Ustavni sud zapaža da je članom 30. stav 2. ZIP-a određeno da se izvršenje može odrediti i protiv lica koje u izvršnoj ispravi nije određeno kao izvršenik ako ono prema zakonu ima obavezu izvršenja. Ustavni sud smatra, podržavajući pri tome praksu u predmetu broj AP 1472/07, da se Kanton, koji pri tome osigurava dio budžetskih sredstava, ne može oglušiti o ishod konkretnog spora ako je njegova intervencija neophodna da bi se zaštitila prava utvrđena u izvršnoj ispravi organa uprave“ (stav 32).
29. Stoga je Ustavni sud u citiranoj odluci zaključio: „Imajući u vidu citirane odredbe Zakona o osnovama socijalne zaštite, te odredbe čl. 27. stav 1. i 30. stav 2. ZIP-a, Ustavni sud smatra apelanticine navode osnovanim, pa zaključuje da je u konkretnom slučaju proizvoljno primijenjeno materijalno i procesno pravo, čime je učinjeno iluzornim izvršenje izvršne odluke organa uprave, koje predstavlja integralni dio 'suđenja' u smislu člana 6. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije“ (stav 33).
30. Imajući u vidu da su identična pravna pitanja, mutatis mutandis, raspravljana u predmetu broj AP 4039/17, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja merituma konkretne odluke u pogledu apelantovih navoda, u cijelosti poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci, slijedom čega Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na primjenu prava jer su redovni sudovi proizvoljno primijenili materijalno i procesno pravo kada su odbacili apelantov prijedlog za izvršenje na osnovu rješenja Službe od 23. januara 2007. godine, smatrajući da u predmetnom postupku ne postoji izvršna isprava podobna za izvršenje u smislu odredbe člana 27. stav 1. Zakona o izvršnom postupku.
31. U skladu s navedenim, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je potrebno ukinuti osporeno rješenje Kantonalnog suda i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje, što predstavlja dovoljnu satisfakciju apelantu za utvrđenu povredu.
32. Osim toga, apelant tvrdi mu nije isplaćen novčani iznos na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, čime nije izvršena odluka Ustavnog suda broj AP 80/17, odnosno broj AP 84/17. Ustavni sud podsjeća da je u predmetu broj AP 80/17 (odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 80/17 od 15. juna 2017. godine, spojena i AP 84/17, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) usvojio apelantovu apelaciju, utvrdio povredu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetnom postupku i, između ostalog, naložio Vladi Kantona Sarajevo da se apelantu isplati određeni novčani iznos na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na odredbe člana
72. Pravila Ustavnog suda kojim je regulirana obaveznost izvršenja, način i rok izvršenja odluka Ustavnog suda, tako da u okviru ovog apelacionog postupka ove navode nije moguće razmatrati. b)Ostali navodi
33. S obzirom na zaključak Ustavnog suda da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati i apelantove tvrdnje u vezi s povredom prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da je predmetnom postupku povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je u izvršnom postupku proizvoljno primijenjeno materijalno i procesno pravo kada je odbačen prijedlog za izvršenje rješenja kojim je apelantu priznato pravo na ličnu invalidninu civilne žrtve rata protiv Kantona kao izvršenika, odnosno kada je zaključeno da ne postoji izvršna isprava podobna za izvršenje.
35. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević