Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-6136/18 (S. P.)
Odluka donesena 27. 02. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Načelo slobodne ocjene dokaza
- Građanski postupak
- Nematerijalna šteta
- Naknada štete
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Materijalna šteta
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-6136/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 02. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. februara 2019. godine, u predmetu broj AP-6136/18, rješavajući apelaciju Slobodana Prpoša, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Slobodan Prpoš protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 77 0 Mal 061439 17 Gž 2 od 16. augusta 2018. godine i Presude Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 Mal 061439 14 Mal od 29. decembra 2015.
godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Slobodan Prpoš (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, kojeg zastupa Dragan M. Radetić, advokat iz Prijedora, podnio je 2. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 Mal 061439 17 Gž 2 od 16. augusta 2018. godine i Presude Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 Mal 061439 14 Mal od 29. decembra 2018. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže tuženi („Prijedorputevi“ a.d. Prijedor) da mu na ime naknade materijalne i nematerijalne štete isplati određene novčane iznose, te da mu naknadi troškove postupka.
3. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno postupio kad je odbio tužbeni zahtjev apelanta da mu tuženi naknadi štetu nastalu povodom saobraćajne nesreće, uslijed čega je na automobilu u vlasništvu supruge apelanta nastala materijalna šteta, dok je apelant zadobio lake tjelesne povrede. Okružni sud je istakao da, prema odredbama Zakona o javnim putevima, nadležni organ za upravljanje javnim putevima odgovara za štetu koja nastane korisnicima puteva koji poštuju saobraćajne propise, saobraćajnu signalizaciju, vremenske uslove, stanje puta i okoline, ako je šteta nastala zbog propuštanja blagovremenog izvršenja pojedinih potrebnih radova i preduzimanja odgovarajućih mjera na održavanju javnih puteva. U vezi sa tim, Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud ispravno zaključio da tuženi nije pasivno legitimisan u ovoj pravnoj stvari s obzirom da je nadležni organ za upravljanje javnim putevima u ovom slučaju JP "Putevi RS". Nadalje, Okružni sud je naveo da prvostepeni sud nije pogrešno primijenio odredbe zakona kada tužbu nije vratio na uređenje zbog nedostatka aktivne legitimacije, s obzirom da je to pitanje koje ne spada u procesne pretpostavke za vođenje parničnog postupka, nego je pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva i ukoliko ne postoji sud će odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, što je ispravno i učinio prvostepeni sud. Konačno, a vezano za žalbeni prigovor da su apelant i njegova supruga u poziciji jedinstvenih nužnih suparničara u odnosu na potraživanje naknade štete nastale na automobilu u vlasništvu supruge, Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud ispravno zaključio da je to činjenica koju je apelant trebao dokazivati u postupku, a što on nije učinio, pa je prvostepeni sud ispravno zaključio da apelant u tom dijelu zahtjeva za naknadu štete nije aktivno legitimisan.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno primijenili materijalno i procesno pravo. Apelant navodi da sudovi „institut slobodne ocjene dokaza primjenjuju na potpuno nelogičan i neprihvatljiv način“, te potpuno ignorišu procesne garancije prava na pravično suđenje. Apelant smatra da su sudovi pogrešno zaključili da tuženi nije pasivno legitimisan u predmetnoj pravnoj stvari, obzirom da je on kao dokaz predočio rješenje o prekršajnoj odgovornosti tuženog za nastalu saobraćajnu nesreću. Takođe, apelant navodi da je prvostepeni sud pogrešno primijenio pravo s obzirom da ga nije pozvao da uredi dostavljenu tužbu, a u pobijanoj presudi je zaključio da apelant nije bio aktivno legitimisan za podnošenje tužbe.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji su sudovi primijenili materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta Ustavni sud zapaža da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Takođe, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud detaljno obrazložio sve žalbene prigovore apelanta, a koji su jednaki prigovorima iz apelacije, te da je dao jasne razloge zbog čega je potvrdio prvostepenu odluku, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević