Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1262/17 (A. O. i J. M.)
Odluka donesena 10. 04. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Građanski postupak
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-1262/17
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 04. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP 1262/17, rješavajući apelaciju Adema Omića i Jakuba Mahovkića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Adema Omića i Jakuba Mahovkića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te zbog povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 126 0 P 001904 16 Rev od 3. oktobra 2017. godine i u odnosu na dužinu trajanja izvršnih postupaka koji su okončani provođenjem radnje izvršenja pred Općinskim sudom u Lukavcu u predmetima br. 126 0 P 001904 16 I 2 i 126 0 P 001904 16 I 4.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Adem Omić i Jakub Mahovkić (u daljnjem tekstu: prvoapelant i drugoapelant, odnosno apelanti) iz Lukavca, koje zastupa Mirsada Dizdarević, advokat iz Tuzle, podnijeli su 4. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) pod brojem 126 0 P 001904 16 Rev, te zbog dužine trajanja izvršnih postupaka koji su se u vrijeme podnošenja apelacije vodili pred Općinskim sudom u Lukavcu pod br. 126 0 P 001904 16 I 2 (u odnosu na prvoapelanta) i 126 0 P 001904 16 I 4 (u odnosu na drugoapelanta).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), Općinskog suda u Lukavcu, te Općinskog suda u Tuzli zatraženo je u periodu od 6. aprila 2017. godine do 20. februara 2019. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Odgovore na apelaciju Vrhovni sud, Kantonalni sud, te Općinski sud u Lukavcu dostavili su u periodu od 11. aprila 2017. godine do 7. decembra 2017. godine.
4. Općinski sud u Tuzli u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na apelaciju, nego je uz popratni akt apelaciju dostavio Općinskom sudu u Lukavcu koji je ponovo dostavio odgovor (4. marta 2019. godine).
5. Ustavni sud je 28. januara 2019. godine od Općinskog suda u Lukavcu telefonskim putem zatražio informaciju o statusu predmetnih izvršnih postupaka.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
Parnični postupak
7. Apelanti su zajedno sa A. K., M. H., V. B. i M. I. (u daljnjem tekstu: ostali tužitelji) 11. maja 2009. godine podnijeli tužbu Općinskom sudu u Tuzli protiv tuženog „Global Ispat Koksna industrija“ d.o.o. Lukavac (u daljnjem tekstu: tuženi, odnosno izvršenik) radi isplate potraživanja iz radnog odnosa.
8. Na pripremnom ročištu održanom 14. marta i 19. aprila 2011. godine apelanti su zajedno sa ostalim tužiteljima dopunili navode tužbe.
9. Općinski sud u Tuzli održao je ročište za glavnu raspravu 9. juna 2011. godine, a nastavak ročišta za glavnu raspravu od 29. augusta 2011. godine odgođen je zbog toga što opunomoćenik apelanata i ostalih tužitelja nije pristupio, te je na istom ročištu doneseno rješenje kojim se tužba smatra povučenom.
10. Opunomoćenik apelanata i ostalih tužitelja podnio je prijedlog za povrat u prijašnje stanje, te su 20. oktobra i 29. novembra 2011. godine održana ročišta povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje, kao i 17. januara 2012. godine, kada je Općinski sud u Tuzli donio rješenje kojim je usvojio navedeni prijedlog.
11. Opunomoćenik apelanata i ostalih tužitelja na ročištu održanom 8. maja 2012. godine izjavio je da povlači tužbu u odnosu na M. I. i V. B.
12. Općinski sud u Tuzli nije održao ročišta za glavnu raspravu koja su bila zakazana za 7. septembar i 15. oktobar 2012. godine, zato što nisu pristupili vještak i postupajući sudija.
13. U toku postupka opunomoćenik apelanata i A. K. i M. H. konačno je opredijelio tužbeni zahtjev.
14. Općinski sud u Tuzli dostavio je predmetni spis Općinskom sudu u Lukavcu, nakon osnivanja navedenog suda, na dalje mjesno nadležno postupanje (iz spisa ne proizlazi podatak kada je predmetni spis dostavljen tom sudu).
15. Općinski sud u Lukavcu iznova je održao ročište za glavnu raspravu 14. maja i 1. juna 2015. godine.
16. Općinski sud u Lukavcu je donio Presudu broj 126 0 Rs 001904 12 Rs od 1. jula 2015. godine, kojom je djelimično usvojio tužbeni zahtjev apelanata i A. K. i M. H.
17. Predmetni spis dostavljen je Kantonalnom sudu 22. septembra 2015. godine na postupanje po žalbi tuženog, te apelanata i A. K. i M. H.
18. Kantonalni sud je donio Presudu broj 126 0 P 001904 15 Gž od 25. februara 2016. godine, kojom je odbio žalbu tuženog, a žalbu apelanata i A. K. i M. H. djelimično usvojio, te preinačio prvostepenu presudu na način kako je to pobliže opisano u izreci navedene presude Kantonalnog suda.
19. Tuženi je 25. aprila 2016. godine izjavio reviziju na navedenu presudu Kantonalnog suda. Predmetni spis je Vrhovni sud zaprimio 1. septembra 2016. godine.
20. Presudom Vrhovnog suda broj 126 0 P 001904 16 Rev od 3. oktobra 2017. godine revizija tuženog je odbijena.
Izvršni postupci
21. Apelanti su 8. aprila 2016. godine Općinskom sudu u Lukavcu podnijeli prijedloge za izvršenje protiv izvršenika na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Kantonalnog suda broj 126 0 P 001904 15 Gž od 25. februara 2016. godine.
22. Apelanti su 30. novembra 2016. godine i 17. marta 2017. godine urgirali postupanje Općinskog suda u Lukavcu.
23. Općinski sud u Lukavcu donio je Rješenje o izvršenju broj 126 0 P 001904 16 I 2 od 27. aprila 2017. godine, kojim je odredio izvršenje prema prijedlogu prvoapelanta, te Rješenje o izvršenju broj 126 0 P 001904 16 I 4 od 27. aprila 2017. godine, kojim je odredio izvršenje prema prijedlogu drugoapelanta.
24. Na navedena rješenja izvršenik je izjavio prigovore koje je Općinski sud u Lukavcu odbio rješenjem od 4. jula 2017. godine (u odnosu na drugoapelanta) i rješenjem od 5. jula 2017. godine (u odnosu na prvoapelanta), te su rješenja o izvršenju od 27. aprila 2017. godine u cijelosti ostala na snazi.
25. Općinski sud u Lukavcu je 5. jula 2017. godine naložio Union banci d.d., kao banci kod koje izvršenik ima otvoren transakcijski račun, da izvrši prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava radi namirenja potraživanja apelanata.
26. Općinski sud u Lukavcu 10. jula 2017. godine zaprimio je obavijesti Union banke d.d. od 7. jula 2017. godine o tome da je postupljeno po rješenjima o izvršenju, čime su novčana potraživanja apelanata izmirena u cijelosti.
27. Općinski sud u Lukavcu 11. septembra 2017. godine arhivirao je predmete br. 126 0 P 001904 16 I 2 i 126 0 P 001904 16 I 4.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
28. Apelanti smatraju da im je, zbog dužine trajanja parničnog i izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti ističu da sudovi nisu djelotvorno kontrolirali i upravljali parničnim i izvršnim postupkom na način kako je to propisano Zakonom o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine i Zakonom o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine. Apelanti predlažu da Ustavni sud usvoji predmetnu apelaciju, te da im se, prema praksi Ustavnog suda, naknadi nematerijalna šteta zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovori na apelaciju
29. Vrhovni sud je naveo da će konkretni predmet biti dat u rad po hronološkom redu, te je nakon što je presudu donio, navedenu presudu dostavio Ustavnom sudu.
30. Kantonalni sud je ukratko naveo hronologiju predmetnog parničnog postupka koji je detaljno naveden u činjeničnom dijelu ove odluke uz obrazloženje da je konkretni predmet, prema Planu rješavanja starih predmeta, bio predviđen za rješavanje u I kvartalu 2016. godine, te da je u tom kvartalu ovaj sud i odlučio po žalbama stranaka.
31. Općinski sud u Lukavcu, u odnosu na parnični postupak, naveo je da je predmetni radni spor preuzeo od Općinskog suda u Tuzli.
32. Općinski sud u Lukavcu, u odnosu na izvršne postupke, naveo je da su se apelanti pojedinačnim prijedlozima obratili sudu za provođenje prinudne naplate umjesto da to učine jednim zajedničkim podneskom, čime bi sudu olakšali efikasno postupanje. Također, Općinski sud u Lukavcu naveo je da su predmetni izvršni postupci okončani i da su novčana potraživanja apelanata izmirena u cijelosti (dostavio obavijest Union banci d.d. od 7. jula 2017. godine). V.Relevantni propisi
33. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15; za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst), čije relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1)Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2)Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
34. Zakon o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11-Odluka USBiH, 35/12, 35/12-Rješenje USBiH, 46/16 i 55/18-Rješenje USBiH).
35. U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11-Odluka USBiH, 35/12, 35/12-Rješenje USBiH, 46/16), čije relevantne odredbe glase: Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1)U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2)Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
36. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
37. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
38. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Stoga su apelacije koje su podnesene u odnosu na predmete u kojima nije donesena odluka u razumnom roku dopustive prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
Dopustivost u odnosu na parnični postupak
39. Ustavni sud ukazuje na to da je u konkretnom slučaju predmetni parnični postupak okončan Presudom Vrhovnog suda broj 126 0 P 001904 16 Rev od 3. oktobra 2017. godine, dakle, nakon podnošenja predmetne apelacije, ali je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, bila dopustiva i u vrijeme podnošenja.
Dopustivost u odnosu na izvršne postupke
40. Osim toga, predmetna apelacija se odnosi i na dužinu izvršnih postupaka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Također, Ustavni sud je kontinuirano ukazivao da u Bosni i Hercegovini, konkretno u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24. sa daljnjim referencama, dostupne na www.ustavnisud.ba). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da su apelacije koje su podnesene u odnosu na izvršne postupke koji nisu djelotvorno okončani dopustive po članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
41. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
42. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
43. Apelanti smatraju da im je, zbog dužine trajanja parničnog i izvršnog postupka pred redovnim sudovima, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
44. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...] Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.[...] a)Parnični postupak Period koji treba uzeti u obzir
45. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 11. maja 2009. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do 3. oktobra 2017. godine, kada je Vrhovni sud donio presudu kojom je okončan predmetni postupak, dakle, period od osam godina i oko pet mjeseci.
Analiza dužine trajanja parničnog postupka
46. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evopski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I stav 38).
47. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji se vodio radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je po zakonu hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenijem postupku.
48. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je postupak pred prvostepenim sudovima trajao nešto više od šest godina. Međutim, Ustavni sud nalazi da je opunomoćenik apelanata i ostalih tužitelja više puta dopunjavao/precizirao tužbeni zahtjev (što jeste njihovo procesno pravo, ali konzumacija tog prava produžava postupak u kojem se ono konzumira). Također, Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud, zbog nepristupanja opunomoćenika apelanata i ostalih tužitelja na ročište zakazano za 29. august 2011. godine, donio rješenje kojim se tužba smatra povučenom, nakon čega je opunomoćenik apelanata i ostalih tužitelja podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje. Nakon održanih više ročišta povodom navedenog prijedloga doneseno je rješenje kojim je dozvoljen prijedlog za povrat u prijašnje stanje (17. januar 2012. godine). Nadalje, opunomoćenik apelanata i ostalih tužitelja povukao je tužbu u odnosu na tužitelje M. I. i V. B., a u toku postupka opunomoćenik apelanata i A. K. i M. H. konačno je opredijelio tužbeni zahtjev, što je opet sve zakonom dopušteno, ali produžava postupak u kojem se te radnje preduzimaju. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u Tuzli dostavio predmetni spis na dalje mjesno nadležno postupanje Općinskom sudu u Lukavcu nakon osnivanja navedenog suda, te je ročište za glavnu raspravu održano iznova. Proizlazi da su apelanti u određenom dijelu doprinijeli dužini trajanja postupka, odnosno da su u postupku postojale okolnosti koje su bitno utjecale na dužinu trajanja postupka. Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, odlučujući po žalbi tuženog, te apelanata i A. K. i M. H., donio presudu u roku od oko pet mjeseci, dok je Vrhovni sud odlučio po reviziji tuženog u roku od jedne godine i oko jedan mjesec, računajući od dana dostavljanja predmetnog spisa ovim sudovima.
49. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nalazi da, iako je predmetni postupak trajao osam godina i oko pet mjeseci u kojem su redovni sudovi donijeli tri meritorne odluke i dvije procesne odluke (rješenje kojim se tužba smatra povučenom, rješenje kojim je dozvoljen prijedlog za povrat u prijašnje stanje), nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje apelantima, budući da su apelanti u određenom dijelu doprinijeli dužini trajanja postupka, odnosno da su u postupku postojale okolnosti koje su bitno utjecale na dužinu trajanja postupka.
50. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno pravo apelanata na suđenje u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
b)Izvršni postupci Period koji treba uzeti u obzir
51. Ustavni sud zapaža da su apelanti podnijeli prijedloge za izvršenje 8. aprila 2016. godne, te da je banka dopisima od 7. jula 2017. godine obavijestila Općinski sud u Lukavcu da je postupljeno po rješenjima o izvršenju, čime su novčana potraživanja apelanata izmirena u cijelosti. Dakle, postupci su trajali jednu godinu i tri mjeseca.
Analiza dužine trajanja izvršnih postupaka
52. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
53. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnim postupcima koji su po zakonu hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenim postupcima.
54. Ocjenjujući ponašanje apelanata, Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ukazivali na to da su apelanti svojim ponašanjem doprinijeli dužini trajanja predmetnih postupaka.
55. U odnosu na ponašanje Općinskog suda u Lukavcu, Ustavni sud primjećuje period neaktivnosti u radu u početnoj fazi postupka. Međutim, nakon toga Općinski sud u Lukavcu donio je dvije odluke u predmetu broj 126 0 P 001904 16 I 2 (rješenje o izvršenju i rješenje kojim se odbija prigovor izvršenika), te dvije odluke u predmetu broj 126 0 P 001904 16 I 4 (rješenje o izvršenju i rješenje kojim se odbija prigovor izvršenika), te je uputio naloge banci za postupanje po navedenim rješenjima o izvršenju. Ustavni sud zapaža, a kako to proizlazi iz odgovora na apelaciju i informacija pribavljenih od Općinskog suda u Lukavcu, da je dopisima od 7. jula 2017. godine banka obavijestila sud da je postupljeno po rješenjima o izvršenju, čime su novčana potraživanja apelanata izmirena u cijelosti, te predmet arhiviran. Proizlazi da nema elemenata koji ukazuju da je Općinski sud u Lukavcu odugovlačio predmetne postupke.
56. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da ni u odnosu na izvršne postupke nije povrijeđeno pravo apelanata na suđenje u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ostali navodi
57. U pogledu navoda apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da ove navode apelanti nisu posebno obrazložili, te da su povredu ovog prava zasnovali na istim tvrdnjama koje su detaljno obrazložene u odnosu na pravo na suđenje u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje. S tim u vezi, Ustavni sud nalazi da su neosnovani navodi i u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII.Zaključak
58. Ustavni sud zaključuje da, iako je parnični postupak trajao osam godina i oko pet mjeseci, ne postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, budući da su apelanti u određenom dijelu doprinijeli dužini trajanja postupka, odnosno da su u postupku postojale okolnosti koje su bitno utjecale na dužinu trajanja postupka.
59. Također, ni u odnosu na izvršne postupke ne postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer nema elemenata koji ukazuju da je Općinski sud u Lukavcu odugovlačio predmetne postupke.
60. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
61. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević