Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-570/19 (R. H., B. O., J. H., S. M., M. D., M. B., H. B., Š. Š., J. Š., S. A., I. H. i M. B.)
Odluka donesena 27. 02. 2019.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-570/19
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
27. 02. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 27. februara 2019. godine, u predmetu Redžepa Hadžihalilovića i dr. broj AP-570/19 rješavajući zahtjev za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14 ), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Redžepa Hadžihalilovića, Branka Obradovića, Jasmina Herce, Safeta Mlivića, Miloša Dimitrijevića, Mugdima Bijedića, Halime Botić, Šahe Šehić, Jakuba Šabanovića, Suade Agičić, Ismeta Hodžića i Mubere Bulbulušić za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Redžep Hadžihalilović, Branko Obradović, Jasmin Herco, Safet Mlivić, Miloš Dimitrijević, Mugdim Bijedić, Halima Botić, Šaha Šehić, Jakub Šabanović, Suad Agičić, Ismet Hodžić i Mubera Bulbulušić (u daljnjem tekstu: apelanti) svi iz Breze, koje zastupa Zahid Hadžić, advokat iz Visokog podnijeli su 7. februara 2019. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 41 0 I 007891 18 Gž 3 od 11. decembra 2018. godine.
2. Istovremeno, apelanti su zatražili donošenje privremene mjere kojom bi se zabranio prenos novčanih sredstava po pravomoćnom Rješenju o namirenju Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 41 0 I 007891 16 I 4 od 25. maja 2018. godine do donošenja konačne odluke Ustavnog suda po podnesenoj apelaciji.
3. Zaključkom Općinskog suda broj 41 0 I 007891 16 I 4 od 28. septembra 2017. godine, između ostalog, proglašeno da su predmetne nekretnine (pobliže označene u dispozitivu) u dotadašnjem vlasništvu izvršenika TUD BREZA (u daljnjem tekstu: izvršenik) na trećem ročištu prodate tražitelju izvršenja Općini Breza, kao najpovoljnijem ponuđaču, za iznos od 50.500,00 KM.
4. Rješenjem o namirenju Općinskog suda broj 41 0 I 007891 16 I 4 od 25. maja 2018. godine taj sud je iz iznosa dobijenog prodajom predmetne nekretnine, a prema stanju zemljišne knjige, namirio apelante i ostale tražitelje izvršenja kako slijedi detaljno u tač. od 1. do 4. dispozitiva rješenja, uz nalog računovodstvu suda da sa depozitnog računa izvrši prenos, između ostalog, preciziranih novčanih iznosa na ime troškova postupka i na ime dijela kamata na glavni dug na račun punomoćnika apelanata. Istim rješenjem je odlučeno da ostaje nenamiren preostali dio zateznih kamata i cjelokupno potraživanje svih tražitelja izvršenja u preciziranom predmetu zbog nedostatka sredstva (sve preciznije navedeno u dispozitivu rješenja).
5. Općinski sud je u obrazloženju, između ostalog, naveo da je postupak namirenja odredio prema stanju zemljišne knjige, uzimajući u obzir podatke iz spisa i stanje utvrđeno na ročištu održanom 4. maja 2018. godine, uz naglasak da su predmetnim namirenjem obuhvaćeni tražitelji izvršenja iz dva predmeta (koji su u obrazloženju precizirani), a sve shodno odredbama člana 72 stav (2) i člana 98. stav (1) Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP).
6. Odlučujući o žalbi apelanata Kantonalni sud je donio Rješenje broj 41 0 I 007891 18 Gž 3 od 11. decembra 2018. godine kojim je žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio. Kantonalni sud je osvrćući se na prigovor apelanata kojim su tvrdili da je prvostepeni sud pogrešno utvrdio predmet izvršenja po prijedlogu izvršenja, a time i namirenje tražitelja izvršenja Općine Breza, naveo da su prigovori neosnovani. U vezi s tim Kantonalni sud je istakao da zemljište pod zgradom i zemljište koje služi redovnoj upotrebi zgrade dijeli pravnu sudbinu zgrade, te da prvostepeni sud nije pogriješio kada je predmetnu nekretninu prodao kao cjelinu i kada je iz iznosa kupoprodajne cijene namirio povjerioce prema redoslijedu, kao u dispozitivu prvostupnog rješenja, shodno odredbi člana
97. ZIP-a. Drugostepeni sud je još naveo da suprotno ne proizlazi ni iz zk izvatka u kojem je navedeno da se na osnovu rješenja suda od 15. novembra 2011. godine vrši zabilježba izvršenja na objektima izvršenika (predmetne nekretnine precizirane u tački 3 ove odluke) u korist tražitelja izvršenja Općine Breza.
7. Apelanti smatraju da su redovni sudovi u odlukama koje se osporavaju proizvoljno primijenili materijalno pravo i proizvoljno cijenili provedene dokaze, te povrijedili princip pravne sigurnosti na štetu apelanta čime je prekršeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav (1) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Prema ocjeni apelanata sporan je postupak namirenja nakon prodaje predmetnih nekretnina kao cjeline, tvrdeći da je sud neosnovano namirivao i tražitelja izvršenja Općinu Breza iz cjelokupne kupoprodajne cijene predmetnih nekretnina. Navedeno stoga što je prema tvrdnjama apelanata zabilježba izvršenja tražitelja izvršenja Općine Breza bila isključivo na objektima, a ne i na zemljištu na kojem je objekat izgrađen. Apelanti tvrde da su sudovi kod namirenja Općine Breza od ukupnog iznosa kupoprodajne cijene predmetnih nekretnina morali izdvojiti iznos koji se odnosio na zemljište (30.3000 KM), tako da se iz tog iznosa Općina Breza nije mogla namirivati. Tvrde da se bez upisa zabilježbe izvršenja i na zemljištu Općina Breza nije mogla namiriti iz ukupne kupoprodajne cijene. Apelanti smatraju da je način na koji su redovni sudovi obrazložili razloge za donošenje spornih odluka proizvoljan, te tvrde da je Kantonalni sud proizvoljno postupio kada je utvrdio da je prvostepeni sud pravilno primijenio odredbe ZIP-a i to član 97., član 72. stav (2) i član 98 stav (1).
8. U vezi sa zahtjevom za donošenje privremene mjere apelanti su naveli da je on osnovan iz razloga što je Općina Breza 6. februara 2019. godine podnijela podnesak Općinskom sudu kojim je zatražila da joj se potraživanje po rješenju o namirenju Općinskog suda broj 41 0 I 007891 16 I 4 od 25. maja 2018. godine odmah prebaci na njen depozitni račun.
9. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
10. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
11. Ustavni sud podsjeća da je član 64. Pravila Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni, na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za donošenje privremene mjere, odnosno uz apelaciju, da bi mogle nastati nenadoknadive štetne posljedice.
12. U vezi s tim Ustavni sud podsjeća da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedinog raspoloživog mehanizma u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentovati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Ustavni sud posebno naglašava da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
13. Shodno navedenom, Ustavni sud zapaža da apelanti zahtjev za donošenje privremene mjere suštinski temelji na prigovorima vezanim za kršenje njihovih ustavnih prava u izvršnom postupku što, kako je već istaknuto, per se ne može biti osnov za razmatranje osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, u konkretnom slučaju, osim prigovora vezanih za kršenje ustavnih prava u predmetnom izvršnom postupku u svjetlu činjenice da je jedan od tražitelja izvršenja zatražio prenos dosuđenih novčanih sredstava na depozitni račun po rješenju o namirenju koje smatraju spornim, apelanti ne nude nikakve druge relevantne razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne neotklonjive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Imajući u vidu prethodno iznesene stavove Ustavni sud smatra da apelanti u okolnostima konkretnog slučaja nisu predočili relevantne razloge i dokaze koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u okolnostima konkretnog slučaja u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
14. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
15. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević