Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4599/17 (M. N.)
Odluka donesena 10. 04. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4599/17
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 04. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP 4599/17, rješavajući apelaciju Miroslava Nikolića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Miroslava Nikolića podnesena zbog nepoštovanja standarda okončanja u razumnom roku izvršnog postupka pred Opštinskim sudom u Banovićima u predmetu broj 127 0 I 018119 12 I, koji se ranije vodio pred Opštinskim sudom u Živinicama pod brojem 033 0 I 07 001603, kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Miroslav Nikolić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zvornika, kojeg zastupa Radivoje Lazarević, advokat iz Zvornika, podnio je 7. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Opštinskim sudom u Banovićima u predmetu broj 127 0 I 018119 2 I, a koji se ranije se vodio pred Opštinskim sudom u Živinicama pod brojem 033 0 I 07 001603.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Opštinskog suda u Banovićima i Opštinskog suda u Živinicama zatraženo je 24. novembra 2017. godine, odnosno 26. februara 2019. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Opštinski sud u Banovićima je dostavio odgovor na apelaciju 8. decembra 2017. godine, a Opštinski sud u Živinicama 25. marta 2019. godine.
4. Ustavni sud je 13. februara 2019. godine telefonskim putem od Opštinskog suda u Banovićima zatražio informacije o stanju predmeta.
5. Opštinski sud u Banovićima je 19. februara 2018. godine dostavio dopunu odgovora na apelaciju.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda, te dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
7. Apelant je 10. septembra 2007. godine na osnovu pravosnažne presude Opštinskom sudu u Živinicama podnio prijedlog za izvršenje protiv A. Đ. kao izvršenika (u daljnjem tekstu: izvršenik), popisom, procjenom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari.
8. Opštinski sud u Živinicama je 14. septembra 2007. godine donio rješenje o izvršenju. Izvršenik je 1. oktobra 2007. godine izjavio prigovor na ovo rješenje, koji je odbijen rješenjem od 20. novembra 2007. godine. Izvršenik je 10. decembra 2007. godine izjavio žalbu na rješenje od 20. novembra 2007. godine, koja je odbijena rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) od 24. marta 2008. godine.
9. Opštinski sud u Živinicama je rješenjem od 25. avgusta 2008. godine obustavio izvršni postupak zbog toga što je presuda po kojoj je pokrenut predmetni izvršni postupak izgubila svojstvo pravosnažnosti.
10. Apelant je 15. februara 2010. godine podnio novi prijedlog za izvršenje popisom, procjenom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari, na osnovu iste presude, nakon što je presuda ponovo stekla svojstvo pravosnažnosti i izvršnosti.
11. Opštinski sud u Živinicama je donio novo rješenje o izvršenju 26. februara 2010. godine, na koje je izvršenik izjavio prigovor 16. marta 2010. godine, koji je odbijen rješenjem od 28. maja 2010. godine, a na koje je izvršenik izjavio žalbu 15. juna 2010. godine. Predmet je proslijeđen Kantonalnom sudu 23. avgusta 2010. godine koji je žalbu odbio rješenjem od 19. oktobra 2010. godine, a predmet je vraćen Opštinskom sudu u Živinicama 1. decembra 2010. godine.
12. Opštinski sud u Živinicama je 8. decembra 2010. godine naredbom odredio donošenje zaključka o zapljeni i procjeni izvršenikovih pokretnih stvari, a 24. decembra 2010. godine je sačinjen zapisnik o sprovođenju zapljene u kojem je konstatovano da izvršenik nema imovine i da stanuje kao podstanar. Apelant je 17. januara 2011. godine obaviješten o bezuspješnoj zapljeni.
13. Apelant je 4. aprila 2011. godine predložio ponovnu pljenidbu, koju je sud zaključkom odredio za 20. maj 2011. godine, međutim, apelantov punomoćnik je 20. maja i 30. juna 2011. godine tražio odlaganje ročišta, pa je ročište u konačnici zakazano za 19. avgust 2011. godine na koje je apelant pristupio bez punomoćnika.
14. Na održanom ročištu od 19. avgusta 2011. godine popisane su i procijenjene izvršenikove stvari, o čemu je apelant pismeno obaviješten 8. septembra 2011. godine.
15. Apelant je 20. septembra 2011. godine predložio sudu izvršenje prodajom izvršenikovih popisanih pokretnih stvari, kao i teretnog vozila za koje je u međuvremenu saznao da se nalazi u izvršenikovoj svojini, a Opštinski sud u Živinicama je 8. oktobra 2012. godine donio rješenje o izmjeni rješenja o izvršenju od 26. februara 2010. godine. Izvršenik je 22. oktobra 2012. godine izjavio prigovor na rješenje o izmjeni rješenja o izvršenju.
16. Apelant se 17. marta 2014. godine obratio Opštinskom sudu u Živinicama zahtjevom da predmet uzme u rad, s obzirom na to da već duže vrijeme nije preduzimao nikakve radnje.
17. Opštinski sud u Banovićima je preuzeo predmet u nadležno postupanje, a 31. oktobra 2014. godine je donio rješenje kojim je djelimično usvojio izvršenikov prigovor na rješenje o izmjeni rješenja o izvršenju (stavljen je van snage dio koji se odnosi na prodaju teretnog vozila). Apelant je na to rješenje 18. novembra 2014. godine izjavio žalbu, koju je Kantonalni sud odbio rješenjem od 13. februara 2015. godine (spis dostavljen 23. decembra 2014. godine).
18. Opštinski sud u Banovićima je zaključkom od 18. juna 2015. godine zakazao prvo ročište za prodaju zaplijenjenih stvari za 5. avgust 2015. godine, na kom se nije prijavilo nijedno lice za javno nadmetanje, te je po apelantovom prijedlogu zakazano ročište ponovljene prve prodaje za 9. septembar 2015. godine na koje nisu pristupili ni apelant ni izvršenik, a nije se prijavilo nijedno lice za javno nadmetanje. Određeno je ponovno ročište za prvu prodaju za 9. oktobar 2015. godine, na koje ponovo nisu pristupile niti stranke u postupku, niti zainteresovana lica za javno nadmetanje.
19. Opštinski sud u Banovićima je, s obzirom na predmetnu situaciju, zaključkom od 19. oktobra 2015. godine pozvao apelanta da predloži drugo sredstvo ili predmet izvršenja. Apelant je podneskom od 14. decembra 2015. godine sudu predložio da od izvršenika zatraži izjašnjenje o njegovoj imovini, kako bi se on mogao izjasniti o novom sredstvu ili predmetu izvršenja.
20. Uslijed tehničke greške postupajući sudija nije zaprimio podnesak od 14. decembra 2015. godine, pa je 18. novembra 2015. godine donio rješenje o obustavi izvršenja, na koje je apelant 11. decembra 2015. godine izjavio žalbu koju je Opštinski sud u Banovićima tretirao kao prigovor i koji je usvojio rješenjem od 17. maja 2017. godine i rješenje o obustavi stavio van snage.
21. Opštinski sud u Banovićima je naknadno postupio po podnesku od 14. decembra 2015. godine (koji je bio zagubljen), pa je 17. maja 2017. godine zaključkom naložio izvršeniku da dostavi podatke o svojoj imovini i primanjima, te je dopisom od 14. juna 2017. godine obavijestio apelanta da je prilikom pljenidbe 8. juna 2017. godine sudski izvršilac konstatovao da izvršenik ne posjeduje drugu imovinu osim one već popisane.
22. Apelant se 27. juna 2017. godine obratio sudu iznoseći prigovore na zapisnik sudskog izvršioca, te ponovo predložio da sud zatraži od izvršenika podatke o njegovoj imovini. Opštinski sud u Banovićima je 3. oktobra 2017. godine apelantu dostavio obrasce koje je popunio izvršenik a u vezi sa njegovom imovinom, te je 6. oktobra 2017. godine donio zaključak kojim je odredio izvršno ročište na licu mjesta za 3. novembar 2017. godine.
23. Apelant je 17. oktobra 2017. godine uredio prijedlog za izvršenje na način da se izvršenje sprovede zapljenom dijela penzije izvršenika.
24. Sudski izvršilac je 3. novembra 2017. godine vršio ponovnu zapljenu pokretnih stvari, na koju nije pristupio apelant.
25. Opštinski sud u Banovićima je 7. novembra 2017. godine donio rješenje o izmjeni rješenja o izvršenju na osnovu apelantovog uređenog prijedloga (izvršenje će se sprovesti na izvršenikovoj penziji), na koje je izvršenik uložio prigovor 13. novembra 2017. godine, koji je odbijen rješenjem od 1. decembra 2017. godine. Sud je istog dana rješenje o izvršenju dostavio Federalnom zavodu za penzijsko i invalidsko osiguranje (u daljnjem tekstu: Fond PIO).
26. Izvršenik je 14. decembra 2017. godine izjavio žalbu na rješenje od 1. decembra 2017. godine, koja je usvojena rješenjem Kantonalnog suda od 10. aprila 2018. godine, ukinuto je osporavano rješenje i predmet vraćen na ponovno odlučivanje Opštinskom sudu u Banovićima.
27. Izvršenik je 20. septembra 2018. godine podneskom tražio obustavu postupka i obustavu sprovođenja izvršenja na penziji, te ga je Opštinski sud u Banovićima uputio da dopuni svoj prigovor od 13. novembra 2017. godine u pogledu svog socijalnog statusa, a u skladu sa rješenjem Kantonalnog suda.
28. Opštinski sud u Banovićima je na okolnosti utvrđivanja izvršenikovog socijalnog statusa zakazao ročište za 18. oktobar 2018. godine, na kome su u spis uloženi određeni dokazi (ček od penzije i medicinska dokumentacija o zdravstvenom stanju), međutim, izvršenik nije postupio po uputstvu i uredio prigovor, niti je dostavio sve dokaze relevantne za njegov socijalni status.
29. Apelant je 23. novembra 2018. godine dostavio podnesak kojim je predložio smanjenje mjesečnog sprovođenja izvršenja na 1/3 izvršenikove penzije, nakon čega je Opštinski sud u Banovićima 4. decembra 2018. godine donio rješenje po ranijem izvršenikovom prigovoru (od 13. novembra 2017. godine) i novom apelantovom prijedlogu (koji je usvojio), a koje rješenje je dostavio Fondu PIO.
30. Izvršenik je 16. decembra 2018. godine izjavio žalbu na predmetno rješenje, koja mu je vraćena na uređenje zaključkom od 31. januara 2019. godine, a po kojem zaključku izvršenik još uvijek nije postupio.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
31. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Apelant navodi da izvršni postupak traje već duže od 10 godina i da nije izvjesno kada bi mogao biti okončan, zbog čega smatra da je ispunjen uslov da Ustavni sud razmatra apelaciju u postupku koji je još uvijek u toku. Apelant ističe da se radi o redovnom izvršnom postupku koji se ne može okarakterisati kao složen, te da stranke nisu svojim postupanjem uticale na dužinu trajanja postupka. Apelant navodi da su dužini trajanja postupka doprinijeli i Opštinski sud u Živinicama i Opštinski sud u Banovićima svojim neažurnim postupanjem. Apelant potražuje naknadu štete u iznosu od 5.000 KM zbog neodlučivanja u razumnom roku i predlaže Ustavnom sudu da donese odluku kojom utvrđuje povredu prava na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, te da Opštinskom sudu u Banovićima naloži da preduzme mjere radi otklanjanja daljnjeg kršenja prava i apelantu naknadi troškove sastavljanja ove apelacije.
b) Odgovori na apelaciju
32. Opštinski sud u Banovićima je istakao da je ovaj predmet prvobitno vođen pred Opštinskim sudom u Živinicama, a da je tek 2012. ustupljen tom sudu. Nadalje, Opštinski sud u Banovićima je detaljno opisao tok predmetnog izvršnog postupka, na način da je hronološki pobrojao sve radnje koje je preduzimao, zbog čega smatra da se dužina trajanja postupka ne može staviti na teret tom sudu. Konačno, Opštinski sud u Banovićima je obavijestio Ustavni sud da je predmetni izvršni postupak okončan sprovođenjem rješenja o izvršenju nad izvršenikovom penzijom.
33. Opštinski sud u Živinicama je, takođe, hronološki pobrojao radnje koje je preduzimao u predmetu, te je naveo da ih je preduzimao u kontinuitetu i u okviru zakona, a što, zajedno sa velikom količinom neriješenih predmeta koje taj sud ima u radu, vodi do zaključka da nisu povrijeđena apelantova prava na suđenje u razumnom roku. V.Relevantni propisi
34. Zakon o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11 – odluka USBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16 i 55/18 – rješenje USBiH) u relevantnom dijelu glasi: Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
35. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
36. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
37. U konkretnom slučaju, apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Takođe, Ustavni sud je kontinuirano ukazivao da u Bosni i Hercegovini, konkretno u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12 i Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23-24 sa daljnjim referencama, dostupne na www.ustavnisud.ba). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.
38. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 stav (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
39. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
40. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
41. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
[…]
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
42. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] .
43. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti konkretnog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
44. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu tako i u praksi i obezbijedi njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995. god.). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantuje izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja već za djelotvorno i ekonomično sprovođenje sudskog postupka.
Period koji treba uzeti u obzir
45. Uvažavajući specifičnost konkretnog postupka, to jeste činjenicu da je apelant u dva navrata podnosio prijedlog za izvršenje, Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od kada je apelant podnio drugi prijedlog za izvršenje, budući da je prvobitni izvršni postupak obustavljen jer je presuda po kojoj je traženo izvršenje izgubila svojstvo pravosnažnosti. Dakle, od 2. februara 2010. godine pa do donošenja odluke Ustavnog suda protekao je period od devet godina i dva mjeseca. Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
46. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o predmetu u kojem su predmet i sredstvo izvršenja više puta mijenjani i dopunjavani, slijedom čega je i rješenje o izvršenju više puta mijenjano. U skladu s tim, više puta je popisivana i procjenjivana izvršenikova imovina, te je održano više ročišta za prodaju izvršenikovih pokretnih stvari, kao i ročište za utvrđivanja njegovog socijalnog statusa. Takođe, ovaj predmetni postupak se do kraja 2012. godine vodio pred Opštinskim sudom u Živinicama, nakon čega je prešao u nadležnost Opštinskog suda u Banovićima, zbog čega je došlo do „prenosa“ predmeta iz jednog suda u drugi. Slijedom navedenog, Ustavni sud zaključuje da se radi o složenom predmetu.
47. Ustavni sud zapaža da je u toku postupka na apelantov zahtjev ročište za pljenidbu pokretnih stvari odgođeno više puta, odnosno da na više zakazanih ročišta ponovljene prve prodaje nisu pristupili ni apelant ni izvršenik. Proizlazi da je apelant doprinio dužini trajanja postupka.
48. Ocjenjujući ponašanje sudova (Opštinskog suda u Banovićima i Opštinskog suda u Živinicama), Ustavni sud nalazi da je apelant prijedlog za izvršenje podnio 2. februara 2010. godine, a da je sud rješenje o izvršenju donio 26. februara 2010. godine. Nakon toga, Ustavni sud zapaža određen period neaktivnosti suda, s obzirom na to da je rješenje o izvršenju po apelantovom uređenom prijedlogu od 20. septembra 2011. godine doneseno tek nakon godinu dana (8. oktobra 2012. godine). Međutim, Ustavni sud nalazi da su redovni sudovi u nastavku postupka preduzeli niz procesnih radnji, između ostalog, odlučeno je po izvršenikovom prigovoru na rješenje o izvršenju, donesen zaključak o sprovođenju pljenidbe i procjene izvršenikovih pokretnih stvari (koja je bila bezuspješna jer izvršenik nije imao imovine), te je zakazana ponovna pljenidba. Zatim je doneseno rješenje o izmjeni rješenja o izvršenju na osnovu apelantovog uređenog prijedloga, u tri navrata je zakazivano ročište za prodaju izvršenikovih zaplijenjenih stvari, sprovedena je ponovna pljenidba, doneseno rješenje o izmjeni rješenja o izvršenju na osnovu apelantovog uređenog prijedloga (izvršenje će se sprovesti na izvršenikovoj penziji). Osim toga, u skladu s odlukom Kantonalnog suda (po izvršenikovoj žalbi), preduzeto je niz radnji kako bi se utvrdio izvršenikov socijalni status. Takođe, Ustavni sud nalazi da su ovi sudovi blagovremeno predmet dostavljali Kantonalnom sudu na postupanje po žalbama.
49. Analizirajući sve prethodno navedeno, Ustavni sud nalazi da, iako izvršni postupak traje već devet godina i dva mjeseca, nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje s obzirom na to da su redovni sudovi preduzeli niz procesnih radnji kako bi okončali izvršni postupak, a dužini trajanja predmetnog postupka u najvećoj mjeri doprinijela je složenost predmeta, odnosno nepostojanje adekvatne imovine kod izvršenika.
50. Ustavni sud zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka.
VIII.Zaključak
51. Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka budući da su redovni sudovi u predmetnom izvršnom postupku u razumnim rokovima preduzimali procesne radnje radi okončanja postupka, a na dužinu postupka je u najvećoj mjeri uticala složenost predmeta, odnosno nepostojanje adekvatne imovine kod izvršenika.
52. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
53. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević