Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4226/18 (M.K.)
Odluka donesena 12. 03. 2019.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4226/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 03. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. marta 2019.godine, u predmetu broj AP-4226/18, rješavajući apelaciju M. K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. K. podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 49 0 P 023005 18 Gž 3 od 15. maja 2018. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. M. K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Fojnice, podnio je 25. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 49 0 P 023005 18 Gž 3 od 15. maja 2018. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Kiseljaku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 49 0 P 023005 18 P 3 od 26. februara 2018. godine apelantov podnesak od 31. januara 2018. godine je odbačen kao nerazumljiv. U obrazloženju rješenja je navedeno da je rješenjem od 2. februara 2018. godine apelantu vraćen na uređenje podnesak od 31. januara 2018. godine. Naime, da je podnesak bio označen kao žalba Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine na Rješenje Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 49 0 P 023005 17 Gž 2 od 5. decembra 2017. godine, te da je traženo vanredno preispitivanje sudske odluke kojom je naloženo plaćanje sudske sudske takse, te da je u podnesku navedeno da Općinski sud nije postupao u skladu sa članom 10. Zakona o parničnom postupku. U vezi s tim, Općinski sud je naveo da apelant nije uredio podnesak, te da je stoga taj sud isti odbacio kao nerazumljiv u skladu sa odredbom člana 336. stav 3. Zakona o parničnom postupku.
3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 49 0 P 023005 18 Gž 3 od 15. maja 2018. godine odbijena je apelantova žalba kao neosnovana i potvrđeno je Rješenje Općinskog suda broj 49 0 P 023005 18 P 3 od 26. februara 2018. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je prvostepeni sud zauzeo pravilan stav kada je apelantov podnesaka od 31. januara 2018. godine odbacio kao nerazumljiv jer se iz sadržaja podneska nije moglo utvrditi kakav je tačno zahtjev apelanta i kome je podnesak upućen.
4. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u smislu odredabe člana 336. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), postupi po nalogu suda i dostavi uređen podnesak. Ustavni sud zapaža da, dakle, redovni sudovi nisu raspravljali o osnovanosti apelantovog "zahtjeva", jer je njegov podnesak odbačen iz formalnih razloga. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti apelantovog "zahtjeva", uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao podnijeti uredan podnesak, po kojem bi redovni sud mogao postupati, odnosno morao je iscrpiti sve pravne lijekove. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević