Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4359/17 (E. E.)

Odluka donesena 12. 03. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4359/17

Apelacija

Odluka o meritumu

12. 03. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. marta 2019. godine u predmetu broj AP 4359/17, rješavajući apelaciju Ermina Elezovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Ermina Elezovića podnesena zbog nepoštivanja standarda okončanja izvršnog postupka u razumnom roku pred Osnovnim sudom u Prijedoru u predmetu broj 77 0 I 050907 13 I kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih soboda.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ermin Elezović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija advokata Mile Kovačevića i Marice Đukanović iz Gradiške, podnio je 23. oktobra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pod brojem 77 0 I 050907 13 I. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 11. januara 2018. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 24. januara 2018. godine.

4. Ustavni sud je 18. februara 2019. godine telefonskim putem kontaktirao sa Osnovnim sudom o stanju predmeta. Osnovni sud je 19. februara 2018. godine dostavio dopunu odgovora na apelaciju.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda, te dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelant je 24. juna 2013. godine, na osnovu pravosnažnog i izvršnog rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), podnio prijedlog za izvršenje protiv H.M. Osnovni sud je 17. oktobra 2013. godine donio rješenje o izvršenju.

7. Izvršenik je izjavio prigovor na ovo rješenje, koji je odbijen rješenjem Osnovnog suda od 3. juna 2014. godine.

8. Osnovni sud je 4. februara i 3. juna 2014. godine donio zaključak kojim se nalaže sudskom izvršiocu da izađe na lice mjesta radi popisa, zapljene i procjene pokretnih stvari izvršenika. Pošto su 12. juna 2014. zaplijenjene i popisane pokretne stvari izvršenika, to je Osnovni sud 7. jula 2014. godine donio zaključak o prvoj prodaji pokretnih stvari. Ročište za prvu prodaju je održano 15. avgusta 2014. godine na kojoj prodaji nije bilo kupaca, nakon čega je zaključkom od 5. septembra 2014. godine određeno drugo ročište za prodaju za 10. oktobar 2014. godine na kojoj, takođe, nije bilo kupaca, pa je prodaja pokretnih stvari proglašena neuspjelom.

9. S obzirom na to da je apelant obavijestio sud da ga više ne zastupa dotadašnji punomoćnik, Osnovni sud je zaključkom od 15. oktobra 2014. godine pozvao apelanta da imenuje punomoćnika za prijem pismena u Bosni i Hercegovini (apelant ima prebivalište u Republici Srbiji). Obavijest o novim punomoćnicima Osnovni sud je zaprimio 5. novembra 2014. godine.

10. Apelant je 17. februara 2015. godine podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva izvršenja na nekretninama izvršenika. Osnovni sud je rješenjem od 19. marta 2015. godine usvojio ovaj prijedlog i izmijenio rješenje o izvršenju od 17. oktobra 2013. godine u dijelu u kojem su određeni predmet i sredstvo izvršenja, te je zaključkom pozvao apelanta da dostavi dokaz da je podnio zahtjev za upis u zemljišne knjige.

11. Izvršenik je 23. marta 2015. godine izjavio prigovor na ovo rješenje, koji je odbijen rješenjem Osnovnog suda od 11. maja 2015. godine.

12. Izvršenik je 27. maja 2015. godine izjavio žalbu na rješenje od 11. maja 2015. godine, koja je rješenjem Okružnog suda od 11. novembra 2016. godine odbijena (spis proslijeđen Okružnom sudu 16. juna 2015. godine).

13. Osnovni sud je 1. aprila 2017. godine donio zaključak kojim se apelant i izvršenik pozivaju da se izjasne o načinu utvrđivanja vrijednosti nekretnine koja je predložena kao predmet izvršenja. S obzirom na to da je apelant predložio da se vrijednost utvrdi na osnovu podataka o vrijednosti nekretnine koji su prijavljeni u fiskalni registar nepokretnosti kod Poreske uprave Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Poreska uprava), Osnovni sud se 27. aprila 2017. godine obratio Poreskoj upravi.

14. Osnovni sud je 4. maja 2017. godine zaprimio obavještenje Poreske uprave u kojem je navedeno da je predmetna nekretnina izvršenika prodata. Ovo obavještenje Osnovni sud je 5. juna 2017. godine proslijedio stranama u postupku na izjašnjenje, nakon čega je apelant 16. juna 2017. godine predložio nastavak izvršnog postupka.

15. Apelant je 10. oktobra 2017. godine Osnovnom sudu predložio nastavak postupka u odnosu na novog vlasnika nekretnine koja je predmet izvršenja (izvršenik je u međuvremenu otuđio nekretninu) s obzirom na to da je teret bio upisan prije otuđenja nekretnine.

16. Osnovni sud je 21. septembra 2018. godine od Zemljišnoknjižne kancelarije Prijedor zatražio dostavljanje zk. izvoda za predmetnu nekretninu, a od izvršenika ovjeren prepis sudske odluke kojom se, prema navodima izvršenika, ukida izvršna isprava na kojoj se zasniva prijedlog za izvršenje.

17. Osnovni sud je 14. februara 2019. godine pozvao novog vlasnika nekretnine koja je predmet izvršenja da se izjasni o apelantovom prijedlogu da se vrijednost nekretnine utvrdi prema podacima Poreske uprave.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

18. Apelant navodi da mu je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Apelant ističe da predmetni postupak već traje približno pet godina, što ocjenjuje kao neopravdano dugo, pogotovo uzimajući u obzir da je izvršni postupak hitne prirode. Analizirajući praksu Evropskog suda u sličnim predmetima, apelant je zaključio da je došlo do povrede njegovih prava zbog neokončanja postupka u razumnom roku i da ima pravo na naknadu nematerijalne štete. Apelant posebno ističe da je „oštećen neefikasnim radom suda“ s obzirom na to da je izvršenik zloupotrijebio pravo i nekretninu koja je bila predmet izvršenja prodao trećem licu.

b) Odgovor na apelaciju

19. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju, odnosno u dopuni odgovora detaljno opisao tok predmetnog izvršnog postupka (navedeno u činjeničnom dijelu odluke) na način da je hronološki pobrojao sve radnje koje je sud preduzimao, a zbog čega smatra da „ne stoje navodi iz apelacije“ i predlaže da se ona odbije kao neosnovana. Osnovni sud navodi da je prilikom razmatranja razumne dužine trajanja izvršnog postupka u obzir potrebno uzeti i činjenicu da su sudovi preopterećeni, te da imaju obavezu postupati po predmetima sa starijim inicijalnim aktom. Takođe, Osnovni sud navodi da je u konkretnom predmetnom postupku došlo do promjene postupajućeg sudije ubrzo nakon preduzimanja posljednje radnje u 2017. godini.

V.Relevantni propisi

20. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14 i 66/18) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

21. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

23. U konkretnom slučaju apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je, takođe, u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Republici Srpskoj ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 331/17 od 15. juna 2017. godine, tačka 14 s daljnjim referencama, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.

24. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

26. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

27. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

[…]

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

28. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] .

29. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti konkretnog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

30. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu, tako i u praksi i da obezbijedi njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995. god.) Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima u kojima niti jedna stranka u sporu nije vlast, niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomogne izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantuje izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično sprovođenje sudskog postupka.

Period koji treba uzeti u obzir

31. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 24. juna 2013. godine, kada je apelant podnio prijedlog za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period od pet godina i osam mjeseci.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

32. Ustavni sud zapaža da predmetni postupak u početku nije bio složen, ali da je u toku postupka došlo do promjene predmeta i sredstva izvršenja, budući da je prodaja pokretnih stvari proglašena neuspjelom, jer nije bilo kupaca, te da je u toku postupka došlo do otuđenja nekretnine, pa Ustavni sud nalazi da se radi o složenom postupku. Ustavni sud ne uočava elemente koji ukazuju da je apelant doprinio dužini trajanja postupka.

33. Ocjenjujući ponašanje suda u predmetnom postupku, Ustavni sud nalazi da je apelant prijedlog za izvršenje podnio 24. juna 2013. godine, a da je Osnovni sud u roku od oko tri mjeseca donio rješenje o izvršenju (17. oktobra 2013. godine). Nadalje, Ustavni sud uočava da je redovni sud u analiziranom periodu imao određeni period neaktivnosti (od juna 2017. godine do septembra 2018. godine), ali istovremeno uočava da je preduzeo niz procesnih radnji, između ostalog odlučivao o prigovorima izvršenika na rješenja o izvršenju, donio zaključak o sprovođenju popisa, zapljene i procjene pokretnih stvari izvršenika, održao dva ročišta za prodaju pokretnih stvari, donio rješenje o izmjeni rješenja o izvršenju (nakon što je apelant kao novi predmet izvršenja predložio nekretninu u svojini izvršenika), pozvao strane u postupku da se izjasne o načinu utvrđivanja vrijednosti nekretnine, obavijestio strane u postupku da je predmetna nekretnina prodata trećem licu, te pozvao treće lice da se izjasni o načinu utvrđivanja vrijednosti nekretnine. Osim toga, Osnovni sud je blagovremeno predmet dostavljao Okružnom sudu na postupanje po žalbi.

34. Analizirajući sve prethodno navedeno, Ustavni sud nalazi da, iako izvršni postupak traje pet godina i osam mjeseci, nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje s obzirom na to da je Osnovni sud preduzeo niz procesnih radnji kako bi okončao izvršni postupak, a da je dužini trajanja predmetnog postupka u najvećoj mjeri doprinijela složenost predmeta.

35. Ustavni sud zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka.

VIII.Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije zbog nepoštivanja standarda okončanja izvršnog postupka u razumnom roku pred Osnovnim sudom, jer je taj sud preduzeo niz procesnih radnji radi okončanja postupka, a na dužinu postupka je u najvećoj mjeri uticala složenost predmeta.

37. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-4359/17 (E. E.) | Sudska praksa | Aktio