Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2232/17 („Štukan“ d.o.o –Sarajevo)
Odluka donesena 10. 04. 2019.
- Neovlašteno lice
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2232/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 04. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP-2232/17, rješavajući apelaciju „Štukan“ d.o.o – Sarajevo, na osnovu člana 18. stav (1), stav (3) tačka d) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „Štukan“ d.o.o – Sarajevo protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Ps 320040 16 Rev od 14. marta 2017.
godine, jer ju je podnijelo neovlašteno lice.
OBRAZLOŽENJE
1. „Štukan“ d.o.o –Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Velija Sabljić, advokat iz Sarajeva, podnio je 6. jula 2017. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Ps 320040 16 Rev od 14. marta 2017. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Ps 320040 13 Ps 2 od 20. maja 2015. godine odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja „Stupeks“ d.o.o - Sarajevo (u daljnjem tekstu: tužitelj) kojim je traženo da se utvrdi da je Ugovor o kupoprodaji broj OPU-IP 380/2011 od 17. juna 2011. godine zaključen između tužitelja kao prodavca i Alarm Gross d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: tuženi) kao kupca bez učinka za stečajnu masu u stečajnom postupku koji se vodi nad imovinom tužitelja. Sljedstveno tome, odbijen je dio tužbenog zahtjeva kojim je tuženi dužan vratiti u stečajnu masu nekretninu koju je tužitelj prodao tuženom na osnovu pobijanog kupoprodajnog ugovora i trpjeti da se na osnovu presude u zemljišnoj knjizi uknjiži pravo vlasništva u korist tužitelja u stečaju sa dijelom 1/1 na nekretninama koje su bile predmet kupoprodaje i da nadoknadi tužitelju troškove postupka.
3. Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Ps 320040 15 Pž 2 od 21. juna 2016. godine žalba tužitelja je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.
4. Presudom Vrhovnog suda broj 65 0 Ps 320040 16 Rev od 14. marta 2017. godine revizija tužitelja je odbijena.
5. Prema činjenica spora i obrazloženjima presuda, apelant nije učestvovao u postupku u kom su donesene odluke koje se osporavaju apelacijom.
6. Apelant pobija navedenu odluku, tvrdeći da su tom odlukom povređena njegova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj uz Evropsku konvenciju.
7. Kako je navedeno u apelaciji, tužilac u stečaju protiv tuženog je podnio tužbu radi pobijanja ugovora o kupoprodaji, a tužbeni zahtjev se sastojao u zahtjevu da sud donese presudu kojom utvrđuje da je Ugovor o kupoprodaji broj OPUIP 380/2011 od 17. juna 2011. godine, koji je zaključen tužitelja kao prodavca i tuženog kao kupca bez učinka na stečajnu masu u stečajnom postupku koji se vodi nad imovinom tužitelja u stečaju. Pravni osnov svog tužbenog zahtjeva tužitelj je temeljio na odredbama čl. 80, 83, 85 i 87 Zakona o stečajnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, koji predviđa pobijanje pravnih radnji kojima su otuđene nekretnine stečajnog dužnika. Apelant predlaže da Ustavni sud ukine osporenu presudu, te da udovolji zahtjevu tužioca da sud dnese presudu kojom utvrđuje da je Ugovor o kupoprodaji broj OPUIP 380/2011 od 17. juna 2011. godine, bez učinka na stečajnu masu u stečajnom postupku koji se vodi nad imovinom tužitelja u stečaju.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
d) apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;
9. Prema činjenicama predmetnog spora i obrazloženjima presuda, apelant nije učestvovao u postupku u kom je donesena odluka koje se osporavaju apelacijom. Dakle, proizilazi da apelant nije lice koje ima pravo da pokrene postupak pred Ustavnim sudom. Eventualni interes koji je imao apelant, kao povjerilac firme Stupeks d.o.o. Sarajevo, da navedena firma uspije u ovom postupku, ne daje apelantu ovlaštenje da podnese apelaciju, jer je nesporno da on kao stranka nije učestvovao u postupku u kom su donesene odluke koje se osporavaju apelacijom.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević