Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3379/18 (N. F. i S. F.)

Odluka donesena 12. 03. 2019.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Stanarsko pravo
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Ništavost
  • Povrat stana
  • Član 8. EK – Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, doma i prepiske
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3379/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 03. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. marta 2019. godine, u predmetu broj AP-3379/18, rješavajući apelaciju Nedeljka Furtule i Sonje Furtula, na osnovu člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Nedeljko Furtula i Sonja Furtula protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 0 P 019297 17 Gž 4 od 14. marta 2018.

godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Nedeljko Furtula i Sonja Furtula (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Pala, koje zastupa Zoran Jovanović advokat iz Pala, podnijeli su 15. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 89 0 P 019297 17 Gž 4 od 14. marta 2018. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, odbijen je tužbeni zahtjev apelanata da se utvdi da su apelanti nosioci prava svojine sa dijelovima od po 1/2 na stanu u Palama, da je tuženom (A.H.) prestalo stanarsko pravo na predmetnom stanu zbog nepreuzimanja stana u zakonskom roku i da je tuženi izgubio pravo na vraćanje i posjed predmetnog stana. S druge strane, usvojen je protivtužbeni zahtjev tuženog, pa je utvrđeno da je ugovor o otkupu stana na otplatu zaključen između Famos fabrika Koran a.d. Pale kao prodavca i apelanata kao kupaca, ništavan pravni posao pa isti ne proizvodi nikakvo pravno dejstvo, te su shodno tome apelanti i tuženi Famos Fabrika Koran a.d. Pale u stečaju, dužni trpjeti da se u knjizi položenih ugovora o otkupu stambenih zgrada i stanova uspostavi upis na ime tuženog Famos fabrika Koran a.d. Pale sa dijelom 1/1, kako je to bilo prije zaključenja ugovora o otkupu stana.

3. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da je u prvostepenom postupku utvrđeno da su na predmetnom stanu kao vlasnici bili upisani apelanti na osnovu ugovora o otkupu stana, te da su bili i posjednici predmetnog stana. Nadalje je utvrđeno da je raniji nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu bio prednik tužene-protivtužiteljice (A.H.) sa svojom suprugom tuženom-protivtužiteljicom (M.H.), da su stan napustili 1992. godine, da je tuženi 1999. godine podnio zahtjev za povrat stana, te da je Ministarstvo za izbjegla i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) donijelo rješenje kojim je utvrđeno da je nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu tuženi, a da apelantima prestaje pravo na privremeno korištenje predmetnog stana. Zatim je utvrđeno da je predmetni stan 2000. godine ispražnjen od lica i stvari i zapečaćen, da rješenja o povratu stana i obavijest o oslobađanju stana od lica i stvari tuženi nikada nije primio, te da je poslije toga predmetni stan predat od strane Ministarstva davaocu stana na korištenje Famos fabrika Koran a.d. Pale koji je predmetni stan dodijelio apelantima i sa njima zaključio ugovor o otkupu stana na osnovu kog su se apelanti upisali sa pravom svojine u knjigu ugovora o otkupu stambenih zgrada. Takođe je utvrđeno da je u vrijeme podnošenja tužbe tuženi vodio postupak pred upravnim organima te pokrenuo upravni spor radi povrata predmetnog stana koji je okončan donošenjem pravosnažnog rješenja o povratu stana, te da je 2011. godine stan predat tadašnjem punomoćniku tuženog. S tim u vezi, Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno primijenio odredbu člana 103. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) kada je zaključio da je protivtužbeni zahtjev osnovan, te da je ugovor o otkupu stana ništav pravni posao i da zbog toga ne proizvodi pravno dejstvo, s obzirom da nije zaključen sa nosiocem stanarskog prava. Okružni sud je nadalje naveo da su neosnovani navodi apelanata da advokat suprotne strane nije imao urednu punomoć za zastupanje tuženog, jer je rješenjem ostavinskog suda kao nasljednik iza tuženog proglašena njegova supruga M.H. koja je takođe izdala punomoć za zastupanje istom advokatu. U konačnici, Okružni sud je istakao da apelanti nisu dokazali činjenice koje su isticali u toku prvostepenog postupka, a što su kao tužitelji bili dužni u skladu sa pravilima o teretu dokazivanja.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti, u suštini, smatraju da je Okružni sud donio osporenu presudu „bez suštinske ocjene žalbenih navoda i bez suštinskog obrazloženja“, te da je proizvoljno procesno i materijalno pravo.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja su se apelanti pozvali u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnom postupku primijenjeno materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3379/18 (N. F. i S. F.) | Sudska praksa | Aktio