Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5095/18 (Ministarstvo unutrašnjih poslova Srednjobosanskog kantona, Policijska stanica Travnik)
Odluka donesena 12. 03. 2019.
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5095/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 03. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. marta 2019. godine, u predmetu broj AP-5095/18, rješavajući apelaciju Ministarstva unutrašnjih poslova Srednjobosanskog kantona, Policijske stanice Travnik, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ministarstva unutrašnjih poslova Srednjobosanskog kantona, Policijske stanice Travnik podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 Pr 124233 18 Pžp od 2. jula 2018. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Ministarstvo unutrašnjih poslova Srednjobosanskog kantona, Policijska stanica Travnik (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 7. septembara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 Pr 124233 18 Pžp od 2. jula 2018. godine.
2. Apelant je pokrenuo je prekršajni postupak protiv okrivljenog H.N. pred Općinskim sudom u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud).
3. Rješenjem Općinskog suda broj 51 0 Pr 124233 17 Pr od 19. decembra 2017. godine okrivljeni H.N. oglašen je odgovornim da je počinio prekršaj iz člana 174. stav 2. Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini i izrečena mu je novčana kazna u iznosu od 100 KM i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od jednog mjeseca.
4. Rješenjem Kantonalnog suda broj 51 0 Pr 124233 18 Pžp od 2. jula 2018. godine djelimično je uvažena žalba okrivljenog H.N. i preinačeno je rješenje od 19. decembra 2017. godine na način da je okrivljenom N.H. za prekršaj za koji je oglašen odgovornim izrečena uvjetna osuda, kojom se uzima utvrđenim novčana kazna u iznosu od 100 KM i izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od jednog mjeseca, izrečene prvostepenim rješenjem, i istovremeno se određuje da se izrečena novčana kazna i izrečena zaštitna mjera neće izvršiti ako okrivljeni u roku od šest mjeseci od dana donošenja rješenja ne izvrši novi prekršaj.
5. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencije).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud, prije svega, podsjeća na svoj stav da državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka, ne uživaju prava iz Evropske konvencije, ali da uživaju garancije prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 19/04, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da se u predmetnom postupku odlučivalo o prekršajnoj odgovornosti okrivljenog H.N., a da se apelant u predmetnom postupku pojavljuje kao ovlašteni organ za pokretanje prekršajnog postupka protiv okrivljenog H.N.. Ustavni sud podsjeća da u krivičnim postupcima član II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se "utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe". Naime, samo se takva osoba može smatrati "žrtvom" u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Prema tome, suprotno tumačenje garancija prava na pravično suđenje, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži "utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe" protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja prava na pravično suđenje (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP 19/02 od 17. marta 2004. godine i AP 5038/13 od 21. jula 2015. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević