Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5404/18 (Općina Orašje)

Odluka donesena 12. 03. 2019.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5404/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 03. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. marta 2019. godine, u predmetu broj AP-5404/18, rješavajući apelaciju Općine Orašje, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. h) i m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Općine Orašje podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 25 0 Rs 038713 17 Rev od 22. augusta 2018. godine (u odnosu na stav III izreke) i Rješenja Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 Rs 038713 16 Rsž od 3. novembra 2016. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuju se kao nedopuštena apelacija Općine Orašje podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 25 0 Rs 038713 17 Rev od 22. augusta 2018. godine (u odnosu na stav IV izreke) i Rješenja Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 Rs 038713 17 Rsž 2 od 7. marta 2017. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Općina Orašje (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Općinsko pravobraniteljstvo Orašje, podnijela je 20. septembara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 25 0 Rs 038713 17 Rev od 22. augusta 2018. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 25 0 Rs 038713 17 Rsž 2 od 7. marta 2017. godine i Rješenja Kantonalnog suda broj 25 0 Rs 038713 16 Rsž od 3. novembra 2016. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Orašju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 25 0 Rs 038713 14 Rs od 29. decembra 2015. godine obavezana je apelantica da tužiteljima (N.B., L.B., M.B., P.D i Đ.D.), na ime toplog obroka i regresa, isplati određene novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 25 0 Rs 038713 17 Rsž 2 od 7. marta 2017. godine odbačena je apelantičina žalba protiv Presude Općinskog suda broj 25 0 Rs 038713 14 Rs od 29. decembra 2015. godine kao neblagovremena.

4. Rješenjem Općinskog suda broj 25 0 Rs 038713 14 Rs od 6. jula 2016. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 25 0 Rs 038713 16 Rsž od 3. novembra 2016. godine, odbijen je kao neosnovan apelantičin prijedlog za povrat u pređašnje stanje zbog propuštanja roka za podnošenje žalbe protiv presude Općinskog suda od 29. decembra 2015. godine.

5. Presudom Vrhovnog suda broj 25 0 Rs 038713 17 Rev od 22. august 2018. godine odbačena je apelantičina revizija protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 25 0 Rs 038713 16 Rsž od 3. novembra 2016. godine (stav III izreke presude), te odbijena apelantičina revizija protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 25 0 Rs 038713 17 Rsž 2 od 7. marta 2017. godine (stav IV izreke presude). U stavu I izreke presude je navedeno da se revizija odbacuje, a u stavu II je odbijen zahtjev za troškove odgovora na reviziju. U obrazložanju presude Vrhovni sud je naveo da je revizija protiv rješenja drugostepenog suda od 3. novembra 2016. godine nedopuštena shodno odredbi člana 254. stav 1. Zakona o parničnom postupku, kojom je propisano da se revizija može izjaviti protiv rješenja drugostepenog suda kojim je postupak pravosnažno završen. Nadalje, u odnosu na rješenje drugostepenog suda od 7. marta 2017. godine, Vrhovni sud je naveo da je apelantičina revizija neosnovana, te da je drugostepeni sud pravilno odlučio kada je obacio kao neblagovremenu apelantičinu žalbu protiv presude Općinskog suda od 29. novembra 2015. godine. Naime, Vrhovni sud je ukazao da je zakonski zastupnik apelantice navedenu presudu primio 16. februara 2016. godine, a apelantica je žalbu izjavila 25. marta 2016. godine, dakle, po proteku zakonskog roka iz člana 422. Zakona o parničnom postupku.

6. Apelantica se u apelaciji poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

8. Ustavni sud, prije svega, podsjeća na svoj stav da državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka, ne uživaju prava iz Evropske konvencije, ali da uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 19/04, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati navode apelacije u odnosu na apelantičino ustavno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine.

9. U odnosu na osporene odluke redovnih sudova koje su donesene postupku odlučivanja o prijedlogu za povrat u pređašnje stanje, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine na konkretan slučaj. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine garantuje svakom pravo na pravičan postupak prilikom određivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Shodno navedenom, ovo pravo se ne može primijeniti na sve postupke u kojim je neko lice stranka u postupku, već je primjenjivo na postupke koji se odnose na građanska prava i obaveze te stranke. Pri tome, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine (objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 43/03) prema kojoj se postupak povrata u pređašnje stanje ne tiče građanskih prava i obaveza, budući da se u tom postupku samo odlučuje o tome da li postoji razlog za povrat u pređašnje stanje ili ne, bez odluke o meritumu predmeta.

10. Iz navedenog proizlazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po prijedlogu za povrat u pređašnje stanje, nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli povrat u pređašnje stanje. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Takođe, Ustavni sud ukazuje de se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se u osporenoj odluci odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelantice iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelantice o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Nadalje, u odnosu na osporene odluke redovnih sudova, u dijelu u kojem je odlučeno da je apelantičina žalba neblagovremena, Ustavni sud podsjeća da prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

12. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelantica propustila da, u skladu sa odredbom člana 422. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), u propisanom roku izjavi žalbu protiv Presude Općinskog suda broj 25 0 Rs 038713 14 Rs od 29. decembra 2015. godine. Dakle, apelantica nije iscrpila djelotvorne pravne lijekove moguće prema zakonu, te samim tim nije ishodila konačnu odluku u predmetnom postupku. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5404/18 (Općina Orašje) | Sudska praksa | Aktio